Već par dana je skoro ceo dan magla.

Aerodrom je zatvoren, i na sva zvona trube o tome, jadni ljudi, sede u aerodromskim holovima i kukaju. Komentari su svi tipa “ništa ne znamo, sedimo i čekamo”, “niko nam se nije obratio”, “došli smo autobuskom iz Sarajeva jer je tamo magla, i sad ni odavde ne možemo”. Svi se kao iščuđuju.

Aman ljudi, pogledajte kroz prozor. Zar je prevelika cena to što ćete par sati sedeti u holu, ili možda par dana biti u hotelu o nečijem trošku, ili biste radije da poletite po magli i nikada ne sletite.

Koliko ste svesni opasnosti oko sebe, nekih na koje ne možete da utičete. I koliko se svesno, ili nesvesno, izlažete tim opasnostima, ili se radije povlačite na “sigurno”?