Jutros me je probudio golub koji trapka po simsu. Inače nisam obožavalac ovih letećih stanovnika, prljaju bre ko sam vrag. Al mi jutros nešto bilo mnogo milo, skroz sam se raznežila.
Evo priče o golubu.
Scena 1. Dubrovnik, 1960 i neka, ja cičim od sreće jureći golubove po Stradunu. Moja mama priča da sam ih tada obožavala.
Scena 2. Beograd, 1970 i neka, moja sestra od tetke se plaši golubova, a ja na keju pokušavam jednog da ulovim da joj pokažem da nema čega da se plaši.
Scena 3. Beograd 2002, porodilište u Višegradskoj, sala intenzivne nege. Na sims prozora kod Vanjinog inkubatora sleću golubovi praveći buku.
Scena 4. Beograd 2002, neurološka klinika, dok čekamo pregled očnog dna, sedimo u mračnoj prostoriji i opet nam golubovi na simsu prave društvo.
Scena 5. Zemunski kej 2004, Vanja iz kolica ciči od sreće kad vidimo golubove.
Scena 6. Zemunski park 2004-5-6-7, kupimo kiflu u pekari i onda hranimo golubove, a vrapci bezobrazni, dok golubovi dođu, sav hleb ukradoše. Vanja i dalje ciči od sreće.
Volite li vi golubove?






08/01/2007 at 12:34 pm Permalink
Pa ja ću da ti ispričam nešto, zbog čega ćeš verovatno da se zgroziš, ali tako je bilo.
Ja obožavam životinje (sem zmija, pu, pu, daleko im lepa kuća), pa i golubove.
I dok sam živela u Studentskom, stalno sam im ostavljala mrvice hleba i stalno ih je bilo na mom prozoru više od 3. Bili su pitomi i nisu bežali, jeli su mi iz ruke. Jednog lepog jutra, januar negde, ne sećam se tačno, tadašnji moji drugari, u blaženom pripitom stanju, povataju tri komada, i lepo ih zakolju u kupatilu.
Očerupali ih, i spemili. Naravno da ih niisam jela, a nisam vala mogla to nikad da im oprostim.
08/01/2007 at 12:34 pm Permalink
ja kao dete sa sela slabo ih srecem
08/01/2007 at 12:35 pm Permalink
jooooj suske
08/01/2007 at 12:37 pm Permalink
@suske Ijaaao, fuj
@milepile dođi nam u goste, pa da vodimo Saru do parka
08/01/2007 at 12:43 pm Permalink
oću ja, ali nemam kada
08/01/2007 at 12:50 pm Permalink
Evo. čim proleće grane, obećevam, dolazimo po vas dve da nam dođete u goste. Jel može tako? Pa niste preko sveta, majku mu
08/01/2007 at 3:53 pm Permalink
ma doci cemo same, samo da mi prodje skolica
09/01/2007 at 9:14 am Permalink
Kako god hoćete, u svakom slučaju ćemo nekako da se ogranizujemo
Može i vikend, tad nemaš školicu
09/01/2007 at 11:39 am Permalink
evo doletećemo i mi, samo da dođe proleće
10/01/2007 at 7:28 am Permalink
Kukac, kako je krenulo, evo proleća već sutra.
poljubac Anji
10/01/2007 at 3:38 pm Permalink
Ja sam kao klinac cuvao golubove, a sad nemam vremena ni sebe da cuvam.
10/01/2007 at 4:39 pm Permalink
Hehe, kako nemaš vremena sebe da čuvaš?
17/01/2007 at 12:20 am Permalink
Pa vidis da svakog dana sve vise rizikujem, pa nekad i ne stignem(zaboravim) da odradim sve da bih se zastitio. Mnogo sebi uskracujem da bih se bavio ovim cime se bavim.
17/01/2007 at 12:22 am Permalink
E, pa vidiš, ne valja ti to, moraš prvo da misliš na sebe. I treba da nađeš meru.