i hvala Dragom Bogu što mi je dopustio da ih saznam…

Jednom, ne tako davno, donela sam odluku da ću stati tu gde sam. Da nema dalje. Ni pod kojim uslovima.

I nisam razumela druge ljude koji su me nagovarali, a još manje treće koji su sami krenuli dalje. Smatrala sam to nagovaranje nedostatkom informacija, nepoznavanjem mene i okolnosti oko mene.

A onda je nedavno nešto počelo da mi se dešava, jedan klik u glavi i ja sad želim dalje. Ja! A nisam mogla sebe da zamislim, NIKAKO. Za sve sam imala racionalan odgovor, objašnjenje zašto sam baš tako rešila. I sve je to palo u vodu. I ja HOĆU dalje, ja znam da MOGU dalje. Za sad ne znam kada, i znam da će mi biti potrebna pomoć, ali trenutno mi je dovoljna i samo želja, volja i rešenost.

Idem dalje i srećna sam zbog toga.