Stoji kesica plazma keksa (ona crvena unutrašnja, šuškava) na stolu, Vanja dolazi, pipka kesu, i pogleda me. Hoće keks. Dobro, dam joj. Odlazi, gricne jednom, i vraća se, opet pipka kesu sa keksom.

- Pa imaš već jedan, nisi pojela, pojedi prvo taj pa ću ti dati drugi.

Ona uporno, ponovo pipka kesu i gleda me. Na treće pipkanje shvatam.

- Hoćeš još jedan? Dobro, evo ti.

Uzima drugi keks u drugu ruku, odlazi do troseda, penje se, izvalila se da gleda TV, crtani je neki.

Pojma nemam jel novi korak u razvoju, moguće da jeste, ali je definitivno prvi put da uzima još jedan pre nego što je prvi pojela, ispustila, bacila ili ko zna gde zaboravila.

A ja samo da se pohvalim, tj. nju da pohvalim.
Ljubi te mama.