Ma pojma nemam šta mi je bilo, ja čak ni muziku ne volim na blogu.

Motam se večeras po kući, upaljen TV, i čujem ovu pesmu, i jako mi se dopadne. Čula sam je ja naravno ranije, ali sad mi je nešto baš zapela za uvo. I sad sela na net, i uz malu pomoć prijatelja evo je. Pogledajte.

Aleksandra Kovač
Ti

Sunce na prozoru i ručak u krevetu
mi baš nismo normalni, da l’ znaš
napolju minus je a unutra proleće
ma tu specijalno je zbog nas.

Radio svira ja ti ne čujem glas
nije ni važno jer za mene je spas
kad stegne tvoja ruka tu oko moga struka
tvom brodu ja sam luka sretna sam jer

Ref.
Ti, tako dobro stojiš mi
sutra nek nas vide svi
hej, nek puknu od zavisti
jer ti za moj osmeh krivac si
al’ si me kupio ti

Slušaj me sada, mili, što bismo išta krili
viđeni smo za sretan kraj
hajdemo napolje nek prekriju pahulje sve
u sneg me baci k’o u raj

A onda kući jer nas sustiže mrak
potpuno mokri smo zadatak je lak
ma skidam sve sa sebe toplo mi je uz tebe
ja pravila bih bebe s tobom jer mi