Ma, ne, nisam joj još kupila krevet, nego smo imali noćnu dogodovštinu.

Juče nije u vrtiću spavala, i ja se ponadam da će ranije zaspati, ranije od sad već uobičajenih 23h30. I zaista, već u 21h45 spavala je. Pohvalih se sinoć, al ne vredi, nema spavanja… Vrućina je valjda noću, pa se probudila.

Četiri je sata ujutru, peva nešto, brrrrrrrrr brrrrrrrrrrrrrrr brrrrrrrrrr.

Pomislim žedna je, ustanem, donesem vodu, popije dva-tri gutljaja i gura mi čašu.

- OK, ajde sad lezi, spavanje, mora ujutru da se ide u vrtić.

Legne ona “kao”, to ležanje potrajalo celih 8 ms (milisekundi, ako neko nije shvatio) i onda opet skakanje po krevetu, pevanje, pljeskanje rukama, ustajanje… Sedela ja malo pored nje, dok se malo izigrala, i vraćam se u krevet, koji je u drugoj sobi.

Čujem je ja, nije još zaspala, još uvek priča nešto, ali polako se smiruje. Sve pomislim sad će zaspati, već je prošlo 5.

Kad, čujem je da trapka, izašla iz kreveca, i došla kod mene, htela bi da gleda TV. Ma ajde, kakav TV po mrklom mraku, sad se spava.

- Popni se. - kažem joj ja.

Penje se kod mene u krevet, legne, i posle 5 minuta, već spava čvrstim snom.

I posle samo nek mi neko kaže da ona ne razume, ili da ne zna šta hoće. Zna ona sve, samo je mi ostali malo teže razumemo.

- Mama, hoću kod tebe u krevet!