Bila nam danas Baba.

Posle ručka, mama sređuje po kuhinji, pustila mi na kompu neke spotove da gledam, a Baba mi čita knjižice. Mama dolazi, nešto “prčka” po kompu, ali sad više ne vidim spotove, samo čujem pesme. Gledam ja, gledam, al ne vredi, nešto se drugo vidi, nisu moji spotovi. Šta sad? Od Babe nema mnogo vajde. Sad ću ja to sama da probam. Gde beše onaj miš? Hm… šta se sa njim radi?

Ne, znam šta ću, ima ono crno sa slovcima, samo moram da izvučem, mama ga negde sakrila. Ček da vidim… Evo, našla sam ga. Koje sad da ispritiskam? Ovo dugačko najviše volim, ali ništa se ne dešava.

(utom Baba zove Mamu da dođe, da joj pokaže šta ja radim)

Evo Mame, sad će ona da popravi. Tooooo, opet vidim moje spotove. A ti Mama, sad idi…
(moram da je povučem za ruku, da ide u kuhinju, a ne da mi ovde smeta)
Ne smetaj mi više, moram da gledam ovde ko mi peva.

Pogledajte i vi jedan.