Posted on 11 Comments

3. decembar…

…je međunarodni dan osoba sa invaliditetom.

Ne volim reč invaliditet. Niti hednikep.
Oba su mi izraza ponižavajuća.

Engleski jezik ima jednu “odgovarajuću” reč: disability. Ne znam kako se ova reč prevodi na srpski, ja ne umem da je jednom rečju prevedem. Oni koji nisu u mogućnosti, koji ne mogu (ili ne umeju dodala bih ja). Terminologija je čudna stvar. Interesantno je kako je ona i u engleskom jeziku evoluirala. Od “invalid”, preko “handicapped person” do “person with a disability” (ne “disabled person”).

U srpskom jeziku, i dalje je zvaničan izraz “osoba sa invaliditetom”. Neki od njih sebe nazivaju osobama sa hendikepom, tako recimo postoji Udruženje Studenata sa Hendikepom.

A poreklo ovih izraza je:
invalid – od not valid, pogrešno, neispravno;
handicap – od hand-a-cap, prositi, pružiti posudu da se udeli pomoć.

Pročitajte ovde više Disability Definitions, Models and Terminology

Svaki je jezik živ.

World Health Organisation (WHO)

In 1980 the WHO commissioned Philip Wood [Reference] to devise a classification system for disability. The resulting definitions are shown below:

Impairment
any loss or abnormality of psychological, physiological or anatomical structure or function.
Disability
any restriction or lack (resulting from an impairment) of ability to perform an activity in the manner or within the range considered normal for a human being.
Handicap
a disadvantage for a given individual, resulting from an impairment or disability, that limits or prevents the fulfilment of a role that is normal (depending on age, sex and social and cultural factors) for that individual.

Barnes et al (1999) [Reference] are amongst the critics of this definition; they make several points including:

  • How do we define abnormality and normality?
  • It doesn’t say anything about environmental factors;
  • because disability and handicap are caused by psychological and physiological impairments there has been a focus on ‘cure’ by psychological and medical intervention.

The WHO is considering releasing a second version of this definition which include a fourth category of environmental effects. However, disabled people’s groups and disability activists say that the definition needs completely rewriting.

Izvor: DEMOS Project

Moramo biti svesniji različitosti, i drugačijih potreba drugih ljudi u odnosu na naše potrebe.
Moramo učiti svoju decu da nisu svi isti, i da nije ništa loše biti različit, u bilo kom pogledu.
Neko hoda, neko ne hoda, neko govori, neko ne govori, neko vidi, neko ne vidi, neko čuje, neko ne čuje, neko ima plave oči, neko ima crne oči, neko ima kovrdžavu kosu, neko ima ravnu kosu…

Drugačiji, pa šta!

11 thoughts on “3. decembar…

  1. Nesposobnost, nemoc, invalidnost

  2. naprosto nemoc je svaka po sebi teska,
    ljudi ocito ne shvataju rec NEMOC
    a uzmimo samo za primer “normalne” kad malo obole od
    najobicnijeg gripa padnu u krevet i tek onda vide koliko su slabi i NEMOCNI
    zato uvek treba NEMOCNIM ljudima pomoci !

  3. upravo tako.
    dok na svojoj koži ne osetiš, zapravo nisi svestan da neko zaista nešto NE MOŽE

  4. Ne podnosim upotrebu reci hendikepiran, invalid i slicno. Mislim da na taj nacin ljudi vredjaju druge. Jednostavno, to su ljudi kao i mi, stim sto nesto, kao sto kazete NE MOGU da rade, i zato ih NE TREBA diksriminisati.

    Primera radi. Ja sam kao mali uvek zezao jednog druga i zvao ga cvikeras, coravi i slicno. Mislim, deca to ne znaju da moze jako da bude uvreda. Ali…

    On je nakon nekoliko operacija u zivotu uspeo da se oslobodi dijoptrije i sada ne nosi naocare. A ja, nazalost u III godini srednje skole sam saznao da ne vidim na jedno oko. Tacnije da vidim svega 5%. To oko je zdravo, stim sto je “lenjo oko” ili kako su mi neki objasnili kao mali razrokost se meni ispoljila unutra, tako da nije bilo mogucnosti da se otkrije. Zuta mrlja ili sta vec je potonula i svetlost dopire svega 5%.
    To me naravno ogranicava da ne mogu da vozim kamione, da se bavim preciznim stvarima, da vozim kola nocu,… ali me ne ogranicava od drugih ljudi.

    Naocare uglavnom nosim kada radim nesto, da ne zamaram ovo drugo oko ciji je vid izostren 100%. I uvek sam se pitao kao dete, zasto sam neprecizan iz vazdusne puske, a iz vazdusnog pistolja sam pogadjao sve mete u centar. Na kraju sam dobio odgovor.

    Stim sto moram da dodam i nemarnost lekara, koji je kada sam u osmom razredu se javio kod ocnog, on je rekao mojoj majci da ja izmisljam i da je to sad trend da deca nose naocare. Da bi na vojnoj regrutaciji potvrdili da ja nisam lagao. A da. I na kraju nisam oslobodjen vojske, vec ograniceno sposoban. Hm!!!

    Kao sto Ivana kaze: neko vidi, neko ne vidi. Neko hoda, neko ne hoda. Neko cuje, neko ne cuje. Ali jedno je sigurno, svi imamo pravo na zivot, i svi imamo pravo da budemo srecni i da nas drugi postuju, a ne vredjaju i sazaljevaju nekim odvratnim i groznim izrazima.

  5. Sažaljenje je ono što nije potrebno, treba samo svima obezbediti jednake šanse.

  6. Upravo tako.
    Ali, najgore od svega jeste to da u nasoj zemlji ipak nemaju svi jednake sanse. I to me jako nervira, sto na TV-u jedno pricaju, a u stvarnosti je mnogo drugacije. Ipak postoji diskriminacija.

  7. srećan sam što moja deca sa njihovih 15 odnosno 9 godina znaju da nisu svi isti, ali i da su svi jednaki i imaju ista prava.
    Žao mi je što smo nesvesno društvo, i što još uvek nema rampi za ljude u kolicima da bi mogli da udju u bolnicu, poštu, banku…prodavnicu, ali mi je i drago kad vidim u mom gradu kako ruše ivičnjake baš u cilju pravljenja mogućnosti za ljude u kolicima.

  8. dok god samo jedanput godišnje, na “njihov dan”, budemo razmišljali o osobama sa posebnim potrebama, neće biti pomaka napred.
    Prvo oni kojima priroda nije ništa uskratila treba da nauče kako da se ponašaju, pa da počnu to i da primenjuju, a od priča slaba vajda.
    Drago mi je da je neko pokrenuo ovu temu, ima mnogo materijala za preispitivanje.
    Prijatno!

  9. Potpisujem Domacicu….

  10. Posto je zivot jako nepredvidiv, i ponekad jako surov, ne bih da zvucim kao zlosutnica ali svako od nas moze da bude onemogucen na neki nacin!

  11. […] da ide u vrtić. Ima svog personalnog asistenta koji je specijalni edukator (defektolog je jedna ružna reč) i koji ga prati kroz sve faze razvoja. Dete boravi u redovnoj grupi koja broji do 15 dece. Ono […]

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *