Pola četiri, izlazimo iz vrtića, 10tak metara ispred nas, mama sa troje dece, upravo su izašli iz kapije vrtića. Devojčica ima manje od dve godine, i još jedna devojčica i dečak, otprilike iste starosti kao Vanja. Dečak vidi Vanju i mene i zastaje, malo se vraća, da pogledom pozdravi Vanju. Drugo dvoje se takođe okreću. Vanja počinje da ciči i skače od sreće.

Krećemo prema taxi-ju koji nas čeka na ćošku, i oni kreću za nama. Vanja stalno zastajkuje, kao da bi da pričeka da i oni pođu zajedno sa nama. Nas dve mame razmenjujemo par rečenica.

Stižemo do taxi-ja, čika (koji nas inače često popodne vraća kući) nam otvara vrata, a Vanja zastaje, hvata devojčicu za rukav, pokušava da je poljubi. Klinci se razumeju bez ijedne reči. Mama takođe shvata da bi Vanja da poljubi devojčicu, i kaže joj da Vanji dozvoli da je poljubi. Njih dve se međusobno izljubiše. Vanjin poljubac doduše izgleda samo tako što će zagnjuriti glavu, ali uredno dopušta devojčici da i ona nju poljubi.

Ulazimo u auto, a dečica nam mašu.