Posted on 9 Comments

Pacovi i ostale domaće životinje

Priča počinje pre par nedelja, i možda bi ostala nenapisana da nisam danas slučajno na vestima videla prilog o tome…

Ali idemo redom. Prvo jedan flashback from childhood, ima veze sa temom, ostanite tu.

Sećate se onih crvenih plastičnih (slovenačkih) kioska kojih je Beograd bio pun pre xy godina… E tad sam ja bila klinka i u takvim kioscima su se između ostalog prodavale viršle. Par viršli u zemički, sa senfom. To je bio vrhunac soc-realističkog (ne)ukusa. E, ja nisam smela da jedem te viršle, branili mi roditelji. Pojma nisam tada imala zašto, pa sam krišom sa drugaricama ipak konzumirala pomenutu “brzu hranu”.

Viršle stoje u vrućoj vodi. Kad “naručiš” (hehe kakav zgodan izraz…) tetka ih prebaci u manji sud u kom vri nešto što liči na vodu. Verovatno vri tako od ujutru. Iza leđa, iz ogromne kese izvlači zemičku, od prekjuče, već presečenu napola, stavlja je specijalno pripremljeno parče papirna, sa odštampanom reklamom, boja verovatno sadrži olovo, no, koga to briga. Stavlja viršle u zemičku, i poliva ih (da, poliva dobro ste pročitali) senfom u tečnom stanju. Vrhunac zadovoljstva, šta da vam pričam…

Kraj 70-tih, centar Novog Beograda, Mercator.
Lokacija jednog od ovakvih kioska.

– Mama, jel mogu viršle.
– Možeš, idemo u Mercator da kupimo, pa ćeš jesti kod kuće.
– Ali ja bih ove.
– Te ne možeš.
– Zašto?
– Zato što svakog dana kad se vraćam sa posla, tu se oko tog kioska vrzma more pacova.

Beograd, blok 23, pre 2-3 nedelje.

Dolazim po Vanju u vrtić, prilazim ulaznim vratima, ispred mene, od kontejnera prema dečjem košarkaškom igralištu pretrčava pacov. Ja se ukopala. I majka koja sa detetom ide sa druge strane, već su izašli iz vrtića. U automobilu sedi deda jednog Vanjinog druga iz grupe. Prolazim pored njega, i pitam da “videste li vi OVO?” “Aaa, jesam, pa to je tako svakog dana, ja ih stalno gledam dok čekam u kolima.” Penjem se gore, i dalje sa nevericom, prosto ne znam ni kako bih reagovala. Ispričam naravno “osoblju vrtića” i zamolim da prenesu da se pozove služba za deratizaciju.

Dva dana posle toga, dolazimo ujutru, vidim da je bila deratizacija, posute one roze kuglice.

Nisam više videla pacove.

Kad, danas popodne, vrtim kanale i naletim na ovaj prilog na TV B92. Vrtić iz priloga je upravo onaj u koji ide Vanja. I sad baš ne razumem, kad je ovo snimano? Da li su se pacovi ponovo pojavili i nakon deratizacije. Vidim snimke nekih devojčica u džemperićima, to sigurno nije ovih dana snimano.

I sad kao opšte zgražavanje i briga za zdravlje dece. Heh… Mora se prekinuti lanac na početku. Stvarno je neviđena štroka u tom bloku. Mene je prosto strah da prođem kroz prolaze između zgrada, da mi nešto ne doleti na glavu, što je neko zgodno izbacio kroz prozor. Gde mi to živimo? Kakve su to navike života u velikom gradu? Glodari žive tako što se hrane otpacima koje ljudi ostavljaju. A njih ima dostupnih, svuda i u velikim količinama.

Dajmo se u pamet.

Nemojte bacati đubre u otvorenim kesama. Tako će glodari teže dolaziti do hrane. To je najmanje što mi možemo da učinimo.

Toliko od mene za sad. Ja sam, inače, u Centralnom savetu roditelja PU “11. april” ispred vrtića “Pčelica” (kao i jedan poznati novinar pomenute TV kuće samo ispred drugog vrtića) pa ćemo videti kako će se ova stvar odvijati dalje.

Stay tuned…

9 thoughts on “Pacovi i ostale domaće životinje

  1. Uzas, ma ne vredi apelovati na ljude jer vise nismo ljudi. Sta da ti pricam kad iz moje zgrade od 21h do 04h pocinje bombardovanje, bacaju se kese sa otpacima kroz prozor i slicno. Nekad kad pogledam sa prozora ili terase u dvoriste vidim gomile smeca. Sva sreca pa ima jos normalnih ljudi koji izadju i to na kraju pokupe, tacnije kupe tudje otpatke. Da smo mi kojim slucajem normalnija zemlja trebalo bi za to da se debelo pisu kazne, pa kad se jednom neko opameti po dzepu, onda mu nece biti tesko da kesu sa dzubretom izbaci u obliznji kontenjer, a ne kroz prozor.
    Ne bojim se pacova, ali kad pomislim kakve sve bolesti prenose, ipak bi trebalo se zabrinuti.

    Pozdrav
    p.s. inace od pre neki dan se zovem ‘vako k’o gore napisano, a ne I2U. I2U otiso u penziju 🙂

  2. Grozno mi je da. I ne mogu nista protiv toga. Vidjala sam ih letos oko zgrade u kojoj stanujem i ne cudim se jel ista lici na onu koju je Ivan u prethodnom komentaru opisao. Posle su uradili deratizaciju, te ih vise nisam vidjala. Tuzno je sto okrecemo glavu, a svi se jezimo. Kako procitah kod tebe u postu pacovi tako sam krenula da vrtim, leptospiruze, tualaremije, trihineloze i ostale grozne bolestine. 🙁

  3. pa da ti reknem mala, pacova ima gde god se okrenes. Ti kao da si zivela pod staklenim zvonom 🙂 Da su samo u pitanju kese sa djubretom ima tu svacega. Npr pridoslice u nasem gradu se ponasaju kao da su dosli sa vrh cuke, bacaju djubre sa spratova zgrada… kao sto rece mister I, imamo tu i one malo savremenije gde djubre bacaju pored puta, daleko im kanta 🙂 i tako dalje i blize. Sem toga pacovi i nisu tako mali.. onako ima ih do 2 kile, pa te kese mogu i sami da razbucaju…

  4. Pih, par pacova. Lisica usred belog dana (verovatno besna), e to je ulov!

  5. Ah virsle, isto su mi bile zabranjene, kao i eurokrem, cak ni kod kuce mi nisu spremali.

  6. Sasvim slucajno sam naletela na ove vase komentare i nasmejala se prisecajuci se slicnih iskustava iz mladjih dana. Naravno sada zivim u takozvanom “civilizovanom” delu evrope gde su otisli stepen vise pa svojoj deci kao najlepsi rodjendanski poklon kupuju pacova, ali posto su pacovi drustvene zivotinje nemojte ih razocarati da zive sami nego kupite 2. A nisu oni bas ni tako jeftina zabava kostaju negde izmedju 30-40 evra za jednoga. Najbolje je kada odete nekom prijatelju u posetu, a oni ni dobar dan nego izvolite sto pre da vam pokazemo naseg novog kucnog ljubimca a tamo pacov. Posle prikazivanja jednoh od novijih Diznijevih filmova za decu Ratatoulli prodaja pacova je procvetala pa nisu mogli da podmire potrebe zato dragi moji prijatelji uzivajte jer mozete besplatno da se divite lepoti tih nama tako odvratnih kucnih ljubimaca. Pozdrav svima

  7. Hahaha Rado, slatko me nasmeja. Dakle, na razne stvari bih pristala, ali da držim pacove kao kućne ljubimce nikad 🙂

  8. Ja imam dva pacova, kao kucne ljubimce. Doduse, nisu oni iz kanalizacije, ovi su beli sa braon glavom. A kako sam ih kupio…..
    Otisao ja u pet shop (NBG) da kupim igracku za kuce. Vidim, devojka koja tamo radi, nosi na ramenu neku zivotinju i tako seta….Pitam je sta je to, misleci da je, ne znam ni ja sta, a ona mi kaze “PACOV”. Pitam ja jel to neki specijalni, jer je beo, kaze ona da nije….
    I tako ja, ovako blesav, kupim dve zenke( mora tako jer se nenormalno brzo razmnozavaju). Od tada se moje misljenje o njima promenilo. Drzim ih u velikom kavezu za ptice. Za razliku od hrcaka i raznoraznih miseva, oni su strasno inteligentni. Ne plase se ljudi (ni kuceta), jedu iz ruke, penju se na rame i vole da se maze…:)
    Preslatki su, ali imaju malo odvratan rep…:)
    Sve je to priroda stvorila, i oni su ziva bica, a samo je stvar ljudske nekulture (to bacanje i ostavljanje hrane svuda) ucinila da ih mrzimo. I oni moraju da se hrane! A sto bi gladovali negde, kad im ljudi na svakom koraku ostavljaju hranu!? Inace, ovi moji jedu iskljucivo hranu za glodare. Suncokret, kukuruz, psenicu, bundevino seme i ostalo. A po nekad, od mene dobiju poslasticu u vidu parcenceta nekog mesa, ali se ne sme preterivati…:)
    Pozz svima..

    1. auuuh.
      ne bih ja, neka hvala. :))))

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *