Razbila je prvu čašu.
Vala je i red bio, dosta je mama pazila.
Uplašila se, ali ne mnogo, samo se malo štrecnula i pogledom po podu tražila čašu koja je nestala.

Ni manje čaše ni više stakla.
Rasula se u param-parčad, kao da je šoferšajbna -
da ne kažem vetrobransko staklo.

Živeli.
I još sto čaša razbili. Šta ima veze.