Posted on 7 Comments

Taksisti su posebna sorta

Tu smo mi, samo je Vanja malo bolesna. Malo kašlja i temperature, ništa strašno.

E to nije strašno, ali nešto drugo u mojim očima itekako jeste.
Juče smo Vanja i ja jedva našle taksi koji je pristao da nas poveze do kuće.

Od kuće zovem taxi telefonom, idemo u DZ (Dom Zdravlja, naravski). Jedno udruženje (koje pita za destinaciju) “nema nikog u blizini, molimo probajte kasnije”. Drugo udruženje posle dužeg čekanja šalje nam vozilo. Pritom, moram da pomenem da smo stalne mušterije, i da se svakog dana vozimo, znaju me već kad kažem adresu.

Odradili u DZ šta smo imali.

Izlazimo. Taksi stanica je neposredno pored DZ. Velika taxi stanica. Imam iskustva od ranije, vrlo neprijatnog, pa i ne pitam prvog, nego idemo do kraja reda, prilazim jednom koji je, po mojoj proceni, 12-15 u redu. Čuje dokle treba da nas vozi, odbija, kaže, pitajte nekog drugog. Pitamo drugog, isto. Tek je treći pristao da nas poveze.

Razmišljam sad, šta je ustvari trebalo da uradim. Da onoj dvojici zapišem brojeve i udruženja i da podnesem prijave? Da podnesem prijave policiji?

Taxi služba je usluga. Ako niste spremni da radite onako kako pravila kažu (a pravila kažu da se ne sme da odbije vožnja – tako sam barem ja razumela ova pravila ovde) onda nemojte ni da radite.

Čisto informacije radi, start je 98 dinara, a iznos na taksimetru do moje kuće 175 dinara.

Šta mislite o ovome? Nije prvi put da se dešava, pa onda sigurno nije ni poslednji. Kako da ubuduće reagujem?
Pritom, vide da imam dete koje slobodno mogu da kažem “jedva hoda”, sapliće se o svaku neravninu, iako je sve vreme držim za ruku.

Zaista, nisam do sad nikog ni za šta prijavila, ali mislim da je vreme da počnem, pogotovo, što mi se na ovoj taxi stanici ovakva situacija desila barem 20 puta.
Zapravo, budem besna u tom trenutku, ali mi je važnije da ono što treba odradim do kraja (u ovom slučaju da se dovučem do kuće) i posle zaboravim koju sam nameru imala.

Sad će moja prijateljica Laluve da me opet opomene da previše pričam o taksistima…

7 thoughts on “Taksisti su posebna sorta

  1. A ne, ne ide to tako. Ivana o taksistima, a Laluve o Ivaninoj vozackoj dozvoli 🙂
    Nadam se da je Vanja dobro.

  2. Ivana čeka rešenje iz suda već duuuuuuuuuuže vreeeeeeeemeeeeeee. Mnogo dobri ovi sudovi.
    Vanja je večeras ekstra rano zaspala, nezapamćeno, valjda joj se neće vratiti temperatura.

  3. Ivana, i sama znas kada je voznja blizo da tasksisti nece da voze, ili to eventualno vrlo retko rade. Skoro sam imao slican problem, kada mi je strina bila bolesna… Narvno da treba to sankcionisati, ali se treba tuzakati.. vecina ljudi to nece , nasta oni to i ocekuju….
    barem 2000 din im ostahe cisto dnevno sto je oko 60 000 din mesecno… U toku dana uzme 4 voznje i bole ih cosak. Zasto da uzme malu voznju od 1,25 km da te odveze sa detetom? Bas njih briga sto ti imas bolesno dete i sto ne mozes na rukama da je odneses….

    ps pocmoooooooooooooooooooooooook za Vas dve 🙂

  4. I ja se setih starog foruma i one teme.
    Prijavljivati ih treba svakako.
    Temperature nadam se da nema višee 🙂

  5. Nemam reci. A kada bih i pokusao da nadjem reci adekvatne za njih, onda bih pokvario uredjivacku politiku ovog blog-a, i bio bih prost.

    Djubrad jedna.

  6. Treba podneti prijave, apsolutno. Najbolji način da se neko dovede u red je lupanje po džepu – koliko god puta je potrebno!

  7. Prijaviću kad mi se sledeći put bude desilo, prvo da saznam kome treba da prijavim. Glupo mi je ovako “posle bitke” da prijavljujem bilo šta.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *