Posted on 4 Comments

Škola, part two

Počelo je ovako. Nisam reagovala onda onako kako sam očekivala. Ne znam zašto. Prošlo me valjda.

Pre neki dan, u poštanskom sandučetu ponovo poziv. Rukom dopisano nešto ovako “ako niste u mogućnosti da dođete u datom terminu, molimo Vas da se javite na te i te brojeve telefona od 8-18h”. I ja popodne, pravac Škola.

Veliki je odmor, klinci napolju.

Ne postoji portir niti ništa slično, da pitam gde da idem. Pronalazim jednu tetkicu (oduvek sam volela ovaj naziv) koja mi vrlo ljubazno objasni gde da idem i koga da tražim. Odlazim tamo, ispred vrata, u hodniku sede mama, tata i devojčica. Pitam ih, da li čekaju tu, ja bih samo nešto pitala. Puštaju me, jer i oni ionako čekaju da prođe odmor i ogromna galama u hodniku (zaboravi čovek kako klinci umeju da galame). Pokucam i ulazim, pošto nema šanse da čujem da mi iko iznutra odgovori.

Ulazim. Unutra gospođa, po mojoj proceni, nešto starija od mene. Pokazujem joj papir, kažem ovo sam dobila pa sam htela da Vas nešto pitam. Odakle vama podatak da ja imam dete koje treba da krene u školu. Prvo me gleda belo, pa mi kaže da imaju spiskove.

U pravu ste, imam dete odgovarajućeg godišta, ali ono ne može da ide u školu, ometeno je u razvoju, zato vas pitam odakle vam podatak.

Ona nešto tuc-muc, nije sigurna odakle su spiskovi, otvara mi orman, vadi spiskove da mi pokaže.

Ok, kažem ja, to je sve u redu, ali moje je dete “u sistemu”, kategorisano tamo gde treba, prima tuđu negu i pomoć jer je višestruko ometena, ide u specijalan vrtić, to ste sve mogli da saznate, da i sa druge strane potražite neke spiskove. Gradski sekretarijat za obrazovanje, Centar za socijalni rad…

Pitam konkretno za gradski sekretarijat za obrazovanje. Kaže: nisu im poslali spiskove. Pa nisu, verovatno jer ih niste ni tražili.

Pritom se sve vreme tresem kao prut, kao da sam ja nešto loše uradila. Kao da ja svoj posao nisam uradila kako treba.

Izvinjava se. Samo, šta sad vredi izvinjenje kad je šteta već učinjena.

Uh koliko mi je samo trebalo da ovo izađe iz “draft”-a.

4 thoughts on “Škola, part two

  1. nas dve kao da ne zivimo u istom gradu
    nisam jos nigde cula da je takav ‘obicaj’, takvo pozivanje 🙁
    i to bez provere
    svasta!
    ne znam, sta pametno da ti kazem
    osim, sto je na teritoriji gde mi stanujemo sitem drugaciji.
    niko te ne poziva, nego kad zavrsis sistematski pregled deteta (koji je smoran i svasta nesto ali ne bi na tu temu) , uzmes potvrdu o zavrsenom predskolskom i izvod i maticne knjige
    odneses u sekretarijat skole i tek onda cekas da te oni zovu da dovedes dete na testiranje o spremnosti i zrelosti za polazak u skolu.
    meni sve to lici na to da je skola od koje ste dobili poziv pokusala da sprovodi neke moderne metode u nemodernom sistemu

    dobro je sto si otisla, ma kako ti je mucno bilo, valjda ce ih to opametiti da sledeci put urade drugacije

  2. pa da, taj drugi “sistem” je logičniji, kad je već predškolsko obavezno… valjda tako treba da se dolazi do podataka…

  3. Mogu da razumem tvoj bes. Međutim, mene, iskreno, raduje da se neka škola mrdnula sa svoje debele zadnjice i pokusala da uspostavi kontakt sa roditeljima i privuče ih da upišu decu u njihovu školu. Valjda se onda trude i da nešto toj deci i tim roditeljima ponude što u drugim školama ne postoji.

    Inače, svuda u našem školstvu je mrtvo more. Na našem si spisku, ima da se upišeš u našu školu, a ako nisi zadovoljan, možeš da menjaš adresu. Mi nemamo nikakvu nameru da obučavamo, kontrolišemo i motivišemo učitelje i nastavnike, niti da ulažemo u obrazovna sredstva. I ne dao Bog da neko od mlađih slučajno pokaže neku mrvicu entuzijazma ili (o užasa!) principijelnosti, odmah će biti proglašen za budalu. A može i otkaz da popije, ako se zameri dovoljno moćnom roditelju.

    Valjda će i to inkluzivno obrazovanje da stigne u Srbiju, pa će onda njihov poziv, koji te je s pravom razbesneo, imati smisla. Mada sam ja žestok protivnik inkluzije dok se nešto ne promeni u sistemu. Za sada se to svodi (koliko čujem od kolega koji rade po školama) na puštanje iz razreda u razred, bez postavljanja zahteva pred dete, bez adekvatne obuke nastavnika koji sa tom decom rade.

  4. Ivana jako mi je zao sto si opet prosla kroz sve to…poznavajuci “zakone” i sisteme rada drzave molim Boga da to bude zadnji put sa tim emocijama 🙁
    ljubim ja tebe jaaaako!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *