Posted on 12 Comments

Vodenica u sred ravnice

Neka neobavezna twitter konverzacija donosi mi saznanje o keksu koji se zove “vodeničarsko blago”.

E pa zovite me sitničavom, ali otkud vodenica u sred Preka? Tamo su valjda mlinovi, a ne vodenice.

Keks nisam   još probala, ali hoću. Liči da je dobar. A i sajt je interesantan, samo da nema tih tupavih zvučnih efekata. Jeste, muziku mogu da isključim, ali tek pošto me je već iznervirala, ali one fijuke prelaska sa strane na stranu ne mogu. Ja bih ipak radije da slušam ono što sama izaberem.

12 thoughts on “Vodenica u sred ravnice

  1. Ajde tetka, probaj, pa podeli sa nama…kiss

    1. Dogovoreno 😉

  2. Mooožda šalju ‘šenicu u neku vodenicu 🙂
    I lepše zvuči vodeničarsko blago nego mlinsko blago. A oba opet daleko bolje od wellnes, digestiv i sl. Dopada mi se što se pojavljuje sve više proizvoda sa našim rečima. Kozmetika Stara planinska riznica, npr tako lepo zvuči 🙂

  3. Nemojte se čuditi gospođo draga,bilo je u ovoj Vojvodini nekada svega i svačega,pa čak i vodenica,al’ smo ih mi ipak zvali mlinovi.
    Danas…?
    E,danas je druga priča…mogu se samo na ovaj način evocirati nekadašnje idilične slike iz vojvođanske ravnice.

    1. Ja zaista ne znam gde u Vojvodini ima brza voda koja bi okretala vodenični točak. 😉

  4. Samo u okolini Bele Crkve,na Neri i Karašu bilo je nekoliko vodenica za čiji pogon nije bila u toj meri nužna brzina vode u tim rečicama,već je pogon tih vodenica obezbeđivan kaskadama.Takozvanim šlajznama je obezbeđivana akumulacija vode,koja se po potrebi,otvaranjem tih šlajzni puštala na vodenični točak.Razlika u visini i pad vode obezbeđivao je dovoljno potencijalne energije za pogon tih točkova i mlinskih kamenova.Sama rečica Nera,zbog svoje divlje ćudi,nije bila pogodna za bilo kakvu eksploataciju,pa su tadašnji stanovnici,uglavnom Nemci,iskopali jarugu-kanal,severno od korita Nere u dužini od nekih desetak,možda i malo manje,kilometara,počev od obližnjeg sela Kusić,sa ušćem,ponovo u rečicu Neru,negde na nivou Bele Crkve.Na toj jaruzi bilo je izgrađeno,koliko me sećanje služi(da sada ne potežem arhivsku građu)nekih tri ili četiri mlina-vodenica,kako god hoćete,dve hidrocentrale,jedna koju sam i ja imao prilike da vidim koristila je Peltonovu turbinu,dve kožare i jedno svinjogojstvo.Priznaćete impozantan broj objekata za jedan kanalčić ne širi od sedam-osam metara,prosečne dubine 70-tak centimetara.Ta jaruga je bila i omiljeno kupalište tadašnjih belocrkvana sa prelepo uređenim pratećim objektima,restoranom sa fontanom u kojoj su plivale “zlatne”ribice,kabinama za presvlačenje i gradskim autobusom,koji je u sezoni kupanja meštane prevozio do kupališta i nazad,obzirom da je ono od centra grada udaljeno nekih 2km.Čitav taj ambijent naglašavala je prelepa šumica-lug sa stoletnim stablima,koja su sa posebnom pažnjom negovana.
    Sve ovo što sam rekao dočarava sliku do II svetskog rata,da bi po “oslobođenju” stvari krenule nizbrdo.Do,tamo 80-tih godina prošlog veka jaruga je još koliko toliko funkcionisala,ali samo što se tiče nekontrolisanog protoka vode.Do 60-tih godina prošlog veka Peltonova turbina je snabdevala strujom samo Kusić,za razliku od perioda pre rata kada je sa jaruge struju dobijala i Bela Crkva.
    Danas na putu ka Neri,prelepoj divljoj lepotici Južnog Banata, prolazimo Mesečevim pejzažom zaraslim u divlju šikaru,izrovanim nekontrolisanim,a ipak”organizovanim” vađenjem izuzetno kvalitetnog šljunka.Od prelepe jaruge ostala je samo presahla,u šikaru zarasla naznaka da je tu nekada nešto bilo…
    Nera je još uvek tu,brza,luda ko struja,prelepa i samo čeka da je neko,kao nekada,ponovo zauzda i iskoristi njene potencijale.
    Za sada nas samo oduševljava svojim bezbrojnim meandrima i odsustvom saznanja kada smo u toku kupanja u Rumuniji,a kada kod nas.Mnogi u toku sezone kupanja nisu svesni činjenice da su dobar deo svog vremena na Neri proveli kupajući se u inostranstvu.

  5. Od keksa do saznanja otkuda naziv.
    Zaista divan opis i istorijat Kosuth dade.

  6. Opet na moderaciju – ja ne znam sto ja nisam ovde pozeljan 😉

    1. @ kosuth, Hvala na objašnjenju, no, bez obzira što postoji poneka vodenica (veštački napravljena kaskadama koje pominješ), ja ne bih nikad nazvala proizvod tako, prosto mi to nije prirodno. U tome je poenta ovog teksta. 🙂

      @ IvanB, pa ja stvarno ne znam šta se dešava 🙂

      Uzgred, probala sam keks, ne dopada mi se, bio je užegao, iako je u roku upotrebe. Deluje mi kao da je prepečen. I blago je bezukusan.

  7. @Ivana,evo neka iz ove razmene mišljenja i neobaveznog razgovora potekne predlog proizvođaču da promeni ime svog proizvoda u “BLAGO VETRENJAČE”.
    Da li još koja funkcioniše ne znam,ali su one bile,maltene, zaštitni znak severne i srednje Vojvodine.
    Keks nisam imao prilike da probam,pa ću stoga veoma uzdržano da dam neki svoj komentar.
    Činjenica je da prehrambena industrija zdravu hranu podređuje”ukusnoj hrani”,e sad šta sve od hemije daje toj hrani primamljiv ukus i koliko je pogubna takva hrana po ukupno ljudsko zdarvlje,ne bih sada o tome.
    U ovom slučaju imamo proizvođača koji se “drznuo” da u vremenu poplave svakojake”ukusne”hrane plasira proizvod,kako Vi kažete,bezukusan,čime bi se moglo reći da mu profit nije na prvom mestu.
    Ja svakako dozvoljavam princip DE GUSTIBUS NON DISCUTANDUM,ostaje jedino pitanje eventualne užeglosti tog proizvoda,što nije isključeno obzirom da u sebi sadrži i masnoće biljnog porekla,naročito semena suncokreta.
    Srdačan pozdrav

  8. Da znam da ga ne probam i onako od kekseva samo plazu konzumiram.

  9. *plazmu – pojedoh slovo 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *