Samo tebe želim ja
Ivana JordanSvaki korak tvoj ja želim da znam
svaki dah i svaki strah
svaki pogled tvoj i šapat i smeh
svaki tvoj san i grehSamo kad me pogledaš ti
tada lepa postanem
puno vremena je trebalo mi
tebe da pronađemSamo tebe želim ja i nikoga više
dok vreme se piše
samo tebe želim ja, moja si tajna
moja priča beskrajnaSvuda bila sam i videla sve
htela sam da nađem dom
al’ na kraju sam ostala ja
sama u svetu svomSunce i zemlja smo mi
silom moćnom vezani
sve o tebi znam i volim te ja
s tobom sam najboljaSamo tebe želim ja
priča beskrajna
tebe želim ja
tebe želim ja
| Samo tebe želim |
Juče počinjem post sa ovim naslovom, da u svoje misli “dozovem” ovu rečenicu koju nisam čula neko vreme. A mnogo je volim. Uvek kad je čujem, imam najlepši mogući dan.
I onda, kao da si pročitao moj draft, dobih danas ovaj redić.
Lepo provedi dan.
Najviše volim kad mi to kažeš.
Želim da se radujem životu.
Želim da si tu.
Želim da sam tamo.
Želim da svima kažem.
Želim da ćutim, a sve da ti kažem.
Želim da znaš.
Želim…
… ma znaš da želim.
(Blogerski ABC: slovo ž)
Meme by Aurora Borealis
Prođoše me sve trzavice i nervoze. Sabrala sam se, sve što sam mislila da mogu, stvarno mogu, sve što su drugi mislili da ne mogu, e i to mogu, ne za inat, već zato što hoću.
Sve ono što sam čekala i odlagala, konačno sam dočekala. I da, isplatio se svaki mesec, dan, minut čekanja.
Samo, kratko je trajalo, pa sad opet čekam, ovog puta kraće. Znam.
I onda, kad sat ujutru zazvoni, shvatim da mi je prazno i da mi nedostaješ, sva ta lakoća i opuštenost koju si sa sobom doneo.
Navikla sam se. Nek ide život kako se čovek na lepo lako navikne.
Moram i ja sad, kao Kukac, jedno obaveštenje.
Nemam još verziju 2.0, za sad smo na V1.1 Beta Release, sa izgledima da u najskorije vreme postane stabilna V1.1.
Dakle, novi period počinje starting today, krećemo nas dve dalje, napisah već negde, bez balasta i kočnica, punom brzinom napred, u život. Biće teško, znam, ali sa druge strane lakše, sigurna sam.
Na pravom smo putu.

Pre nekog vremena sam ovu sličicu i tekst sa nje poklonila Lang za rođendan.
Sad je meni zatrebala, pa je poklanjam sebi.

volim
-svoje dete;
-jutarnji telefonski razgovor;
-iznenađenja, i da primam i da dajem;
-sitne stvari koje život znače;
-ovaj blog;
ne volim
-kad nekome treba sto puta da objašnjavaš jedno te isto, onda kao shvate, a posle dva dana pitaju “kako ono beše?”;
-kad mi pričaju “iza leđa”, ako vas šta zanima, pitajte;
-kad odvedeš dete na pregled kod nekog lekara “na glasu”, oni roditelje gledaju “kao debile” koji veze s mozgom nemaju, kao da niko osim njih nikad nije išao ni u kakvu školu, pročitao ni jednu knjigu… srećom oni drugi su ipak u većini…
-pisanje na zadatu temu, nikako mi to ne ide… vidite i sami…
ne znam, a htela bih da znam
-da ne razmišljam previiše o posledicama, nego da reagujem na prvu;
-što ne umem da kažem “ne”, a nekad mi je to tako potrebno;
-šta bih još mogla da uradim, da promenim svom detetu život na bolje;
fascinira me
-znanje;
-šta su sve neki ljudi spremni da urade (jedni dobro, a drugi loše);
-dokle sve seže ljudska glupost;
stidim se
-što sam, kad sam jednom donela jednu odluku, posle promenila mišljenje, kasnije se ispostavilo da je baš ta odluka bila dobra…;
-što još ne vozim, no pitanje je dana, verujte mi;
želim
-da konačno svoj život organizujem drugačije;
-ovo;
sve ostalo nije vredno pomena
zahvalna sam
-roditeljima, što su me naučili da mislim svojom glavom, a ne da čekam da mi neko kaže šta treba da uradim;
-svojim prijateljima koji mi pomažu, bilo da me znaju već “sto godina” ili me nikad u životu nisu videli, a i onima koji mi svim silama odmažu, jer mi tako pokazuju svoje pravo lice;
-na svakoj svojoj životnoj stramputici koja me je dovela tamo gde sam sad;
-Nekom, na snazi koju mi daje.
Hvala ti, I couldn’t have done it without you.
Napisala sam post, i obrisah ga. Ne mogu.
Dobih mail pre neki dan.
I nisam imala snage da odgovorim. Krenem, napišem jednu rečenicu, počnem da plačem, i prestanem.
A evo, sad ne znam da vam kažem da li je tužan. Rekla bih da nije, da nosi jednu mnogo jaku poruku, i reših da je sledim.
Ništa na ovom svetu nije vrednije od života.
Hvala mami jednog anđela što mi je otvorila oči.

Trebaće mi uskoro automobil.
Kad smo ono pre nekog vremena dobili Rešenje za Tuđu negu i pomoć, reče mi dobra žena da roditelji dece višestruko ometene u razvoju imaju pravo na uvoz automobila bez plaćanja carinskih dažbina.
Za sad skupljam informacije (moraću i pare da počnem da skupljam…) pa kad saznam celu proceduru, krećem u, očekujem, jako dugu i komplikovanu proceduru. No, ne dam se ja obeshrabriti…
Počinjem tako što ovo kopiram sa sajta
Ministarstva rada i socijalne politike Republike Srbije
čisto da mi se nađe pri ruci.
Pitanje:
Kome je i na koji način data mogućnost povlašćenog uvoza automobila?
Odgovor:
Zakonom o izmenama i dopunama carinskog zakona («Službeni glasnik RS» br.61/2005), od plaćanja carinskih dažbina prilikom uvoza putničkih automobila, koje za ličnu upotrebu unesu ili prime iz inostranstva, oslobođene su:
- osobe sa invaliditetom sa telesnim ošteć- enjem od najmanje 70%
- vojni invalidi od prve do pete grupe
- civilni invalidi rata od prve do pete grupe
- slepa lica
- lica obolela od distrofije ili srodnih mišić- nih i neuromišić- nih obolenja
- od paraplegije i kvadriplegije
- cerebralne i deč- ije paralize
- multiple skleroze
- roditelji višestruko ometene dece koja su u otvorenoj zaštiti, odnosno o kojima roditelji neposredno brinuDa bi se pravo na oslobađanje od plaćanja carina ostvarilo po ovom osnovu, Uredba o izmenama i dopunama Uredbe o carinski dozvoljenom postupanju sa carinskom robom, puštanju carinske robe i naplati carinskog duga («Službeni glasnik RS» br. 71/2005), predviđa da se zainteresovana lica, nadležnom carinskom organu, obrate podnoseći sledeću dokumentaciju, kao dokaz da ispunjavaju zakonski predviđene uslove:
1. kada je u pitanju dokazivanje stepena telesnog ošteć2. enja, podnosi se rešenje nadležnog PIO Fonda kojim je utvrđen stepen telesnog ošteć3. enja;
4. kada je u pitanju pravosnažno rešenje nadležnog organa o priznavanju svojstva vojnog invalida odnosno civilnog invalida rata (vojni invalidi od prve do pete grupe i civilni invalidi rata od prve do pete grupe) utvrđen status dokazuje se na osnovu pravosnažnog rešenja koje donose nadležni opštinski organi za borač5. ku i invalidsku zaštitu (u I stepenu) kao i nadležni organi u II stepenu i to:
- za teritoriju grada Beograda - Sekretarijat za socijalnu i deč- iju zaštitu
- za teritoriju uže Srbije - Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalne politike - Sektor za borač- ku i nvalidsku zaštitu
- za teritoriju AP Vojvodina - Pokrajinski Sekretarijat za zdravstvo i socijalnu politiku, Novi Sad6. kada je u pitanju dokazivanje višestruke ometenosti deteta:
- rešenje o kategorizaciji deteta koje donosi nadležni opštinski organ (komisija za razvrstavanje dece ometene u razvoju pri opštinama)
- uverenje da se roditelji neposredno brinu o detetu izdaje centar za socijalni rad (kao organ starateljstva) sa teritorije prebivališta podnosioca zahtevaTakođe, ukoliko su osobe sa invaliditetom kategorisane kao invalidi rada I, II ili III kategorije prema ranije važećim zakonskim propisima, potrebno je da nadležnoj Filijali PIO Fonda podnesu zahtev za utvrđivanje stepena telesnog oštećenja uz lekarsku dokumentaciju, na osnovu već utvrđene kategorije invalidnosti.
Hvala mami jedne Vanjine drugarice (koja mi požele “Welcome to the club”, znate već na šta mislim) na više nego dobrodošlim uputstvima. Ona je već kroz ovu proceduru prošla, njen je savet bio “Pripremi se da budeš mnogo strpljiva, tri puta su mi gubili dokumenta”.
E pa, blogeri dragi, i svi vi ostali koji čitate, poželite mi sreću i strpljenje… A ja ću vas za uzvrat obaveštavati kako napredujem…
I ne mogu da odolim da ne dodam na kraju još jednu rečenicu:
Al’ će se neki silno iznenaditi…
just watch me…