Archive for the ‘Opšte’ Category

Oldtajmeri

Pre nekoliko dana sam naišla na ovaj divan video, San Francisko 1905, pre prvih početaka upravljanja saobraćajem. Izgleda li vama ovo haotično? Možda malo, mada, izgleda da su se tadašnji učesnici u saobraćaju vrlo lepo snalazili, ipak ih nije bilo toliko mnogo da bi im saobraćaj donosio i nevolje. Uskoro posle ovoga će početi.

To me je podsetilo na neke od starih fotografija Beograda koje sam gledala kod twitteraša @shmeksi-ja na Unkool blogu, pogledajte ih i vi ovde i ovde, kao i na ostalim postovima ovog divnog bloga.

Onda se prisetim da je uskoro opet izložba oldtajmera, prethodne sam propustila. Ovog puta izguglah pa neću propustiti.

Ima još mesečak dana do narednog skupa Udruženja istoričara automobilizma, koji se svakog proleća održava na Saobraćajnom fakultetu. Za sve vas, prenosim vest:

Ostalo je još mesec dana do 4. redovnog godišnjeg skupa Udruženja istoričara automobilizma koje će se tradicionalno održati na Saobraćajnom fakultetu u Beogradu (Vojvode Stepe 305).

Datum održavanja je 10.04.2010. (subota), a trenutni program izgleda ovako:

10.00-14.00 IZLOŽBA ISTORIJSKIH VOZILA NA PLATOU ISPRED FAKULTETA
10.00-14.00 IZLOŽBA MODELA AUTOMOBILA
11.00-12.30 IZLAGANJA IZ ISTORIJE SRPSKE MOTORIZACIJE – SALA 128 NA I SPRATU
12.30-13.30 KOKTEL U NASTAVNIČKOM KLUBU NA IV SPRATU

Spisak izlaganja:

- Alfa Romeo u Srbiji – Nebojša Đorđević
- Prvi srpski vojni šoferi – Vladimir Veselinović
- Prvi srpski trolejbus Goša Alfa Romeo – Aleksandar Zajc
- Istorijat razvoja električnih vozila u Srbiji – Dragutin Fridman
- Automobili Borskog rudnika – Aleksandar Vidojković
- Pomoćni motor Krušik MO-1 – Vladimir Veselinović
- Misterija Horh 853 A Erdman i Rosi – Miroslav Milutinović
- Velika nagrada Beograda 1967-1969 – Nebojša Đorđević (promocija knjige)

Kao i svake godine očekuje se prisustvo velikog broja oldtajmera, kao automobila, tako i motocikala. Zvezde će svakako biti dva vozila koja nam, kako je najavljeno, u goste dolaze direktno iz istorijskog muzeja Alfa Romea. Informaciju o kojim se vozilima tačno radi očekujemo uskoro. Naravno, biće tu i dragih gostiju, pogotovo takmičara koji su učestvovali u trkama za prvenstvo Evrope voženim na Ušću krajem šezdesetih godina prošlog veka.

izvor: Forum Udruženja istoričara automobilizma, na automototrke.net

Nadam se da ću se sa nekima videti tamo (čika Z, poziv na kafu važi i dalje).

Post to Twitter Tweet This Post Post to Facebook Facebook

Tags: ,

Vrtićka torta

U vrtić ne sme da se donese prava torta, sve mora da bude fabrički zapakovano, i sa deklaracijom.
Pre neku godinu, Škrabalica podelila sa nama ideje o kartonskim tortama. Meni su se jako dopale, ali nisam imala volje i živaca da neku napravim, do sad.

Templejt uzet odavde, povećan (hvala AnaK) i okrenut da stane na A4 format. Odštampano u dovoljnom broju komada, isečeno , savijeno i zalepljeno. Dugotrajno i pipavo, najteže mi je išlo savijanje. Ali, da se ne žalim, pogledajte kako su izgledale torta, i slavljenica.

kartonska vrtićka torta

Slavljenica sa krunom

Kao inspiracije poslužile ova, ova, i ova (još jednom hvala Škrabalici), a pogledajte i ove, napravljene od pojedinačnih slatkiša.

Post to Twitter Tweet This Post Post to Facebook Facebook

Tags: , ,

Osmi

Danas punim osam godinica Danas punim osam godinica Danas punim osam godinica
Danas punim osam godinica. Svratite na tortu.

Post to Twitter Tweet This Post Post to Facebook Facebook

Tags:

Protiv pušenja

Danas je nacionalni dan bez duvanskog dima.

Znate li koji je najefikasniji način da neko nikad ne počne da puši?
Tako što se nekome koga voli nešto vrlo loše desi zato što puši.

Moj otac je pušio 3 pakle drine bez filtera, i umro sa 49 godina.

Želite li da svojoj deci tako nešto priredite?

Post to Twitter Tweet This Post Post to Facebook Facebook

Poklonu se u zube ne gleda, ali…

… šta da radim sa igračkom sa kojom moje dete ne ume da se igra, niti će umeti narednih desetak godina sigurno, a možda i nikad…

E, pa malopre, stigla Vanja od oca (sa redovnog subotnjeg druženja) i donosi ogromnu kesu sa paketićem. Unutra, slatkiši, i igračke za kalendarski uzrast. I to ne bilo kakve igračke

Jedna je za devojčice, kako da nauče da je mnogo važno da peru i peglaju, a druga, na moje zaprepašćenje iz dva razloga Nojeva barka. Prvo mi je mnogo zanimljiv izbor poklona  za nekog za koga po default-u pojma nemaš da li veruje, i u koju veru veruje, ako veruje, a drugo je, da je to igračka sastavljena od sitnih drvenih delova, koji se šrafčićima sastavljaju, i to je valjda za devojčice, da i to nauče, da im posle ne trebaju majstori, jel?
Novogodišnji paketić Novogodišnji paketić Novogodišnji paketić

Treba li da pomenem i još nešto, igračka je za uzrast 6-12 godina. Da naravno, Vanja spada u taj uzrast, ali samo kalendarski. Pitam se sad, kako se prave paketići u velikim firmama, kakvo je Železnice Srbije. Pretpostavljam po uzrastu, ali, ALI, valjda otac može/sme/želi da kaže da se njegovo dete ne ume da igra takvim igračkama… Blam je to, šta li…
Kod mene se takođe dobijaju paketići, ali mene nije bio blam da kad je imala 5 da joj ne kupe paketić za taj, nego za uzrast od 2 godine. Sad dobijamo vaučere u odgovarajućoj vrednosti, pa je to neuporedivo lakše i prilagodljivije.

I tako… velika firma, velika muka, pošto nisi po JUS-u, onda ništa, isto je kao da poklon nisi ni dobio, zar ne?

Blogeri, twiteraši, ako neko želi ovu Nojevu barku, može da je dobije. Javite se.
Sa peglom ćemo se već nekako snaći.

Post to Twitter Tweet This Post Post to Facebook Facebook

Tags: , , ,

Umesto čestitke

Post to Twitter Tweet This Post Post to Facebook Facebook

Tags: , ,

Pošta

Sramota me je, zaista me je sramota. Ja sam saobraćajac, moje kolege rade tamo, ali…

Učestvujem u forumskoj igrici zvanoj Secret Santa. Treba da pošaljem poklon na dobijenu adresu, i da zavaram tragove. Šaljem drugoj forumašici koja će lično odneti poklon. Šaljem paket u drugi grad.

Ambalaža za pakovanje pošiljkiZnam da postoji u pošti šalter na kom se paketi pakuju, svratim da vidim mogu li da kupim neku kutiju (ambalažu). U mojoj (ma kakvi, nije moja, ja tamo ulazim samo u najvećoj nuždi) najbližoj pošti postoji radnja PostShop u kojoj se mogu kupiti kojekakve džiabidže (više onih koje nikakve veze sa poštom nemaju, al to da zaboravim). Ulazim gurajući se kroz red penzionera (uopšte nije važno da li su penzije danas ili nisu, u ovoj pošti red je UVEK), gospođu koja tamo radi kao da sam zatekla na spavanju, pojma ona nema ni šta ima, a još manje ima ideje da mi nešto proda.

- Treba mi kutija za pakovanje, ona žuta, da može da stane B5 format.
- E sad ste mi sve rekli, ne znam ja šta je B5 format, niti u koju on kutiju staje.
(takav odgovor nekog ko zapravo radi u nečemu što je knjižara zaista je nedopustiv.)
- To je neka onakva žuta kutija, kao ona gore što je spakovana (stoji u izlogu).

Vidim iza nje, naslonjene na zid, kutije, nesklopljene, imaju nekakve oznake. Gospođa tumara po radnjici koja je 2×3m sa sve izlogom, pokušava da dohvati gornju kutiju, vidim da piše S, i kažem joj da potraži takvu.

- Juu, otkud meni te kutije, ne znam kad ih je donela (pominje neku koleginicu po imenu).

Pronalazi rasklopljenu kutiju na kojoj piše oznaka S. Procenim da moja knjiga može tu da stane, zamolim je da mi sastavi, da ne nosim rasklopljen A0 format kroz krcatu poštu, i do kuće. Ona mi savetuje da mi to uradi momak koji radi na pakovanju, ali avaj, nema šta da mi spakuje, ja došla samo po ambalažu. Sklopismo nas dve zajedno kutiju, onako ovlaš, e sad ne može da pronađe kesu u koju sklopljena kutija može da stane. Jedva neku iskopa. Pitam je za adresiranje, ubedi me da se adresira na samoj kutiji. Platim i izađem iz prepune Pošte.

Dođem kući i konstatujem da nemam gde da napišem adresu, kutija je od polipropilena, nije to baš zgodno za pisanje, razmazaće se.

Na šalteru za predju pošiljki piše da se moraju predati otvorene, zbog sigurnostnih razloga.

Spakovala ja sve u kutiju, i krenula da pošaljem. Kutija je zatvorena, ali lik na pakovanju može da je otvori, i on treba da je lepljivom trakom ‘obezbedi’, otvoriće je, pa će pogledati.

Subota je, malo manja gužva nego prethodnog puta, ali i dalje je zmijuljica podugačka. Pakovanje je na posebnom šalteru, prilazim, kažem treba ovo da mi se zatvori, on kaže, dođite za 45 minuta. Već sam blago iznervirana, kažem, ja triput u životu šaljem paket, i treći put mi kažete to isto, kako je to moguće? Krene da mi kuka kako ima strašno puno posla, kako bi radije da je ostao kod kuće, ali eto, mora da radi… Alo bre, ti si usluga… Šta ima ti meni da kukaš… Onda skapira da ne treba tako, pa će kao da mi učini, da ja paket ostavim, i da dođem za… pa se preračuna, za 1h. Ekstra!

Ovako smo nas dve birale poklon, koji je uglavnom kupljen onlineStižem ja za 1h, on kaže, a što ste kupovali ovu kutiju, ja imam uvek kutija, spakovao bih vam to da ne platite. Još me pita da mu kažem šta sve ima u paketu, on je otvarao, i sve je lepo upakovano u šareni papir. Da, kažem ja, to je NG poklon. Izrecitujem. Nisam sigurna da li je znao šta je usb flash.
Pritom saznam, da je za te kutije predviđena nalepnica za adresiranje, za koju gospođa iz radnjice nije nikad čula, ne zna ni da li štampaju, uglavnom, ne trebuje se. Baš lepo.
Onda, da mi učini valjda, lik mi sve adresira, ja mu izdiktiram, popuni i ono papirče za preporučenu pošiljku.

Jedna dobra vest, Pošta kao da bi da se malo iskupi, paket poslat u subotu, u ponedeljak je već bio u drugom gradu.

Primalac poklona je posle malo pogađanja uspela da pogodi od koga je poklon, iako je paket dopremljen po irvasu koji je paketić doneo lično.

Drugi deo igrice sastoji se u tome da ja pogodim svog Secret Santu. Biće i o tome, kad mi poklon pristigne.

Post to Twitter Tweet This Post Post to Facebook Facebook

Tags: , , ,

Pahulje

Počeo je sneg večeras, ali ovaj post nije o tim pahuljama.

Završili su se kolokvijumi, pa ima brdo zadataka. Zavrti mi se u glavi od pregledanja, pa reših pre nekoliko dana da se malo odmorim uz neku drugu aktivnost.

Prošle godine Škrabalica je sa nama podelila uputstva za pravljenje raznih novogodišnjih dekoracija, papirne pahulje su se nekako spontano primile, i ostale da se prenose i prepričavaju do danas.

Prema prvobitnom uputstvu, koje se celo može pogledati ako se plati, a delimično da se nasluti i bez potrebe plaćanja, potrebno je: 6 listova formata A4, makaze, heftalica, spretni prsti i dobra volja. Prateći to, napravim ja prvu (uz male korekcije – umesto tri, napravim šest rezova), shvatim da je ogromna, i da nema šanse da bih drugu pravila ponovo, a od ostataka A4 papira, napravim i jednu manju, koja mi se učini prikladnije veličine.
Velika i mala pahulja, i list A4 da pruži osećaj veličine Mala pahulja, sa tri reza Velika pahulja, sa šest rezova

Pošto ovu ogromnu nemam gde da okačim, rešim da je ponesem u vrtić, koji je uvek za svaku priliku predivno okićen. Oni se oduševe, i zatraže mi uputstvo. Ja ga za sutradan iskopiram sa sajta, i odštampam, međutim, spretne ruke defektologa, već su uspele sve da rekonstruišu.

Nekoliko dana kasnije, u mom rss feedu, pojavi se još jedno uputstvo, za istu pahulju, ali uputstvo sadrži .pdf fajlove sa listovima za štampu, za manju i veću pahulju. Malo je možda lakše, mada ni ono prvobitno nije previše teško (čim sam i ja uspela da pahulju napravim).

Jutros vidim, pahulje osvanule u vrtićkom donjem holu, pored sjajnog jesenjeg drvceta. Isprskane su nekim sedefastim sprejem, sjajno izgledaju u prirodi.

Pogledajte. I probajte, stvarno nije teško.
Pahulje u donjem predvorju Vrtića Pahulje u donjem predvorju Vrtića Pahulje u donjem predvorju Vrtića

Naravoučenije:
- A4 format za kućne uslove je prevelik, sasvim je dovoljna veličina kvadratnih papira za poruke, a još su pritom kvadratni, jedan potez manje.
- pahulja bolje izgleda ako se napravi paran broj rezove, jer onda zavijutaka ima jednako sa obe strane centralnog, koji igra ulogu središnje linije.

Ako vi imate neku, samo izvolite. Pahulju, uputstvo, ukras, savet, bilo šta…

Post to Twitter Tweet This Post Post to Facebook Facebook

Tags: , , , ,

3. decembar

je međunarodni dan osoba sa invaliditetom.

Ako pratite vesti, mogli ste poslednjih dana da primetite nagli porast broja onih koje se bave osobama sa invaliditetom. To je jasan znak da se ovaj dan približava, jednako koliko je jasno da ravnopravnosti nema, inače bi ovakvih vesti bilo cele godine, a ne bi ovoliko bile nakupljene baš ovih dana.

Izdvojiću ovaj interesantan članak u mnoštvu današnjih:
Ne postoje jednake šanse za sve

Brojke koje opisuju stav ispitanika nisu baš obećavajuće.

Nadam se da će generacije koje su danas deca koja u svojoj vrtićkoj grupi, u svom razredu u školi imaju nekog vršnjaka sa invaliditetom imati nešto drugačije mišljenje o mestu u društvu onih koje danas pominjemo.

Post to Twitter Tweet This Post Post to Facebook Facebook

Tags: , ,

Vežbanka – Za male školarce

Taman za početak nove školske godine Aleksandar je za novopečene, i one malčice starije školarce napravio Vežbanku.

Вежбанка - вежбалица за школарце

Vežbanka je skup veb aplikacija koje olakšavaju učenje i memorisanje slova azbuke, fonetskih parova suglasnik-samoglasnik i čitanje kratkih rečenica (Azbuka), rešavanje jednačina sa brojevima prve desetice (Matematika), te memorisanje ispravno napisanih reči engleskog jezika i prepoznavanje njihovog značenja (Engleski).

Više o ovom predivnom projektu pročitajte na blogu Autora.

Od mene samo pohvale i preporuke.

Želim da ovom prilikom pozdravim sve naše male drugare koji su ove godine krenuli u prvi razred, i želim im da im škola i učenje budu poput ove Vežbanke, zabavni i vedri.

Post to Twitter Tweet This Post Post to Facebook Facebook

Tags: , ,