Tuđa nega i pomoć – komisija

Update... Daklem, imali zakazano za 11h, došli tamo u 10h45, predala ja taj poziv što smo dobili, i rekoše mi, soba 133, prozvaće vas. A ono ispred sobe što bi rekao jedan moj drug "dve gužve". Ja već zamišljam čekanje od par sati, pokušavanje da Vanju nečim zanimam... Ispred sobe naravno sve stolice zauzete, nema šanse da neko ustane. Nema veze, ima mesta malo dalje. Zanimamo se mi neko vreme oko 15 min, i Vanja već postaje ekstra nervozna, sad bi se ona tamo šetkala, pipkala (a štroka neviđena) al ne može od gužve. Utom prolazi jedna žena sa nekim fasciklama, vidi da je Vanja nervozna, prilazi, pita gde čekate, ja kažem, kako se zovete, ja kažem, idem ja da vas prozovu preko reda (pritom uglavnom čekaju babe i dede, i poneko od 40tak i jedna devojka od 20 god), kad ono, samo što ženu ne rastrgnuše. Pritom, da napomenem, svuda gde su na istom mestu (kod lekara) odrasli i deca, deca uvek imaju prednost. Ona žena odustaje, prolazi pored nas i kaže da će doći kasnije. Minut posle toga, prozivaju jednu stariju ženu. Ona se zadržava oko 10 min, i ja otprilike brojim koliko ima pacijenata (da izračunam koliko ćemo čekati) kad Dr proziva nas. Niko ništa ne komentariše, nas dve ulazimio. Kaže nam da je gospođa zvala telefonom da im kaže da imaju dete, i da prozovu prvo nas. Dr je neurolog, ja joj ispričam ukratko, ona razgleda nalaze zapisuje šta ja govorim, i na kraju mi kaže da će mi za 4-6 nedelja na kuću stići rešenje, ako ne stigne da idem u centar za soc rad, da vidim što nema rešenja. Dr-ka je bila stvarno ekstra ljubazna, malo Vanju pregledala (ono refleksi i tako to) E, i još mi reče, da roditelji dece višestruko ometene u razvoju imaju pravo na uvoz automobila iz inostranstva bez plaćanja carine. Eto, sve u svemu, nismo se zadržali ukupno pola sata, nisam se uopšte nadala da ćemo tako brzo završiti.

Tags: Birokratija, komisija, tuđa nega i pomoć

Tuđa nega i pomoć

To je novčana pomoć koja se dobija mesečno. A kako do nje? E to je težak put, i još ga nismo završili, mislim da smo na pola puta. Sve je počelo kategorizacijom, to putešestvije možete pročitati ovde: Pokušaj kategorizacije Pokušaj kategorizacije II deo Kategorizacija III deo Kategorizacija gotova Sad smo kategorisani E tu počinje put zvani tuđe nega i pomoć. U rešenju sa kategorizacije piše da se predlaže tuđa nega i pomoć. Odem ja u Centar za socijalni rad, da pitam, gospođa mi da papirić na kom piše šta sve treba od dokumentacije. citiram fotokopija LK majke fotokopija izvoda iz MK rođenih za dete prijava stana za dete lekarsko uverenje - obrazac 1 medicinska dokumentacija (rešenje o kategorizaciji, ostali nalazi lekara) zahtev OK. Ajmo redom. Nismo imali prijavu stana, to treba prvo. Ajde u MUP. Ne važi stari izvod iz MK, mora novi. Poručim ja preko net-a, ne stigne NIKAD. MM ode i podigne odmah, kaže da je za tuđu negu (a ustvari nije nego sa prijavu stana) i ne plati ništa. U MUP-u prave problem jer u njenoj krštenici piše jedna adresa, a u našim LK druga (a to je ista ulica stari i novi naziv). Iskobeljasmo se nekako posle 3 odlaska u MUP. Lekarsko uverenje treba da popuni pedijatar, to smo brzo odradili. Iskopiram ja SVU njenu medicinsku dokumentaciju (a toga ima BRDO). Donesem sve kod pomenute gospođe, a ona mi kaže "ne može kopije medicinske dokumentacije nego originali ili eventualno overene fotokopije ali to će vam biti mnogo skupo. Kaže ona meni da izaberem samo neke nalaze a nisu potrebni svi" (pritom je SVIMA do sad bila sasvim dovoljna fotokopija nalaza). Kažem ja njoj, aman ženo, pa kako da vam dam originale, to kao da ste mi tražili ličnu kartu da vam ostavim. Ja ne mogu da dobijem duplikate nalaza. Kaže ona meni, pa roditelji idu kod specijalista i traže da na nalazu piše eksplicitno da je za tuđu negu. Nije nego, sad ja treba da maltretiram dete. E ne može. Odem ja u opštinu da pitam da li se overavanje kopija plaća i za socijalne potrebe, kažu ne plaća se, samo je potrebno 2 primerka. OK Izaberem ja od svakog lekara po 2-3 nalaza, i neke važnije pretrage to iskopiram i odnesem da se overi. Dečko na šalteru je 45 min meni overavao. Pravo iz Opštine odlazim u Centar za socijalni rad, da predam. Kako sam ušla, gospoða me pita, "da li su za vas sad zvali iz Opštine". Ja kažem, nemam pojma, moguće. Dečko je zvao da im se j** m** (da izvinete). Predam ja njoj, jel to to? jeste. I samo da vam kažem, overavanje fotokopija za socijalne potrebe se NE plaća, i nemojte više da ljudima dajete pogrešne informacije. Posle toga, iz Ministarstva (nekog, pojma nemam kog, zdravstva, ili za socijalna pitanja...) iz Nemanjine treba da nas zovu na njihovu komisiju (dakle ponovo onaj isti postupak kao za kategorizaciju). To je bilo 24 oktobra 2005. E, pa posle 7 meseci čekanja pre neki dan stigne taj papir. EEEEEj, pa koliko oni jadni imaju posla, predato je krajem novembra 2005 (naravno na pozivu nigde ne piše datum kad je predato). Pozivamo Vas da dana 31.5. dođete na pregled kod Prvotepenog organa Uz poziv ponesite LK, zdravstvenu legitimaciju i svu raspoloživu dokumentaciju (ja sam SVE overene kopije već predala - znači sad OPET treba sve da nosim!!!) Moram da skeniram da vidite šta sve piše na pozivu, otprilike, samo još fali pretnja smrću ako se ne pojavimo!!! I dakle sutra je taj dan. Nastavak vam sledi, nemojte misliti da ćete se izvući.

Tags: Birokratija, kategorizacija, komisija, tuđa nega i pomoć

Hristos Vaskrse

Danas je Uskrs.

Tags: Foto

Ja se zovem Valentina

Moja mama je Ivana, i ja sam njeno blago. Čisto da ne bude zabune. Pozdravljam vas sve.

Tags: Foto

Međunarodni dan osoba sa invaliditetom

Danas je međunarodni dan osoba sa invaliditetom. Setimo ih se, i to ne samo danas. Po nekim istraživanjima, ima ih 10-15% populacije. Viđate li ih na ulici? Pretpostavljam ne baš u ovolikom broju. Da li ste se ikada zapitali gde su? Kako žive? Treba li im pomoć? Jedan od razloga su arhitektonske barijere i nepostojanje svesti ljudi bez invaliditeta da se ove i druge barijere prevaziđu. Kako se ponašate kad ih sretnete na ulici? Da li okrenete glavu i pravite se da ne vidite? Ili ponudite pomoć, porazgovarate sa njima? Poznajete li lično nekoga sa invaliditetom? Pokušajmo da uradimo nešto kako bi oni bili ravnopravni sa svima ostalima, a ne samo jedna od marginalizovanih grupa.

Bonton ponašanja prema osobama sa invaliditetom(Sugestije za pravilno ponašanje radi bolje komunikacije sa osobama koje imaju invalidititet) Bonton je tradicionalno skup pravila ponašanja u društvu. Svako društvo na bilo kojem stepenu razvoja je imalo i ima svoja pravila ponašanja. Ova pravila ponašanja su tekovina naše civilizicaje XXI stoljeća i općeprihvaćena su širom svijeta! 1. Najosnovnije? Usredsredite se na osobu, a ne na njen invaliditet! 2. Pristojno je rukovati se sa osobom sa invaliditetom, pa čak i kad osoba ima ograničene mogućnosti pokreta ruke ili koristi protezu ili je slijepa. 3. Prije nego priskočite u pomoć, uvijek upitajte osobu sa invaliditetom da li želi Vašu pomoć. Možda pomoć nije potrebna, ili je nepoželjna. 4. Nemojte se vješati ili naslanjati na nečije ortopedsko pomagalo (kolica, hodalica, štake, štap). Pomagala su dio nečije osobnosti, pa ih se nesmije tresti, naslanjati se na njih, itd. 5. Govorite izravno osobi sa invaliditetom, ne nekome pokraj, kao da ta osoba ne postoji. Naročito kada su u pitanju slijepe i osobe oštećenoga sluha. 6. Ako će razgovor trajati više od nekoliko minuta sa osobom u invalidskim kolicima, sjednite, kako bi došli u istu visinu očiju. Obje strane bit će pošteđene ukočenog vrata! 7. Nemojte ponižavati ili ponašati se zaštitnički prema osobi sa invaliditetom time što ćete je tapšati po ramenima ili glavi. 8. Kada nekome objašnjavate put, mislite na stvari kao što su udaljenost, gdje su udubljeni trotoari ili postavljene rampe, vremenski uslovi i fizičke prepreke koje mogu ometati kretanje osoba sa invaliditetom. 9. Nemojte obeshrabrivati djecu u postavljanju pitanjâ osobi sa invaliditetom o njezinim ortopedskim pomagalima (kolica, hodalice, štake, proteze, štapovi). Otvoren razgovor pomaže u premoštavanju predrasudâ koje proističu iz strahova ili zabluda. 10. Kad se osoba koja koristi kolica „prebaci" iz njih u automobil ili na stolicu, klupu, WC školjku, krevet i slično, nemojte micati kolica izvan njenog dohvata. Ako se ipak moraju maknuti iz nekog razloga, pitajte za mišljenje osobu koja koristi kolica. Isto se odnosi i na osobe koje koriste hodalice i štake! 11. U redu je koristiti izraze kao: „hodati pokraj" ili „idemo se prošetati" kad razgovarate s osobom u kolicima. Ona to shvaća kao izražavanje zamisli o kretanju u istom smjeru. 12. Ljudi koji koriste kolica različitih su fizičkih mogućnosti. Neke osobe koje koriste kolica mogu hodati uz pomoć štaka ili drugih ljudi na kraće udaljenosti. Oni koriste kolica, jer im ona pomažu u očuvanju snage i za efikasnije kretanje na udaljenostima. 13. Nemojte misliti o ljudima sa ortopedskim pomagalima kao o bolesnicima. Ortopedska pomagala su vid pomoći osobama u prilagođavanju ili za kompenzaciju funkcija oštećenih organâ za kretanje. Oštećenja mogu nastati i bez pojave zaraznih ili drugih bolesti. Neki od razloga korištenja ortopedskih pomagala mogu biti: oštećenje kičmene moždine, moždani udar, amputacija, mišićna distrofija, cerebralna paraliza, skleroza multipleks, dječja paraliza, bolesti srca, teži oblici reumatičnih pojava i još mnogo drugih uzroka pri oštećenju organa za kretanja. 14. Pazite na svoje predrasude! Nemojte misliti kako je upotreba ortopedskih pomagala tragedija. Kad su invalidska kolica dobro opremljena i odabrana, ona zapravo mogu značiti slobodu koja pruža korisniku mogućnost slobodnog kretanja i punog angažmana u životu. 15. Razgovarajte normalno, koristeći svakodnevne izraze, kao što su: “Vidimo se”; “Pozdravljam, trčim dalje”; “Ćujemo se”; te druge izraze, bez obzira na vrstu invaliditeta osobe sa kojom razgovarate. 16. Ako razgovarate sa osobom koja ima poremećaj govora, pa nešto niste razumjeli, ne pravite se da ste razumjeli, nego zamolite tu osobu da vam ponovi. 17. Kada razgovarate sa osobom oštećenoga sluha, izravno joj se okrenite, ne povisujte glas, i ne govorite joj u uho. Ta osoba će razumjeti vaše izraze lica, čitati sa usana ili koristiti pomoćnika da joj vaše riječi prenese internacionalnim ručnim znacima. Možete koristiti i pisanje teksta, ako situacija to dozvoljava. 18. U saobraćaju posebno poštujte vozače – osobe sa invaliditetom, koje imaju na svojem vozilu istaknutu međunarodnu oznaku, tako što ćete povećati razstojanje, smanjiti brzinu i povećati oprez, jer većina osoba sa invaliditetom su dobri vozači, ali sa neznatno sporijim reagiranjem, jer su im komande ručne. 19. U javnim prevoznim sredstvima ne koristite mjesta označena za osobe sa invaliditetom, a kada su takva mjesta zauzeta, ponudite svoje. Pomozite pri ulasku i izlasku iz sredstava javnoga prevoza. 20. Ne zaboravite, da osobe sa invaliditetom imaju prednost u javnim ustanovama i svim drugim mjestima. 21. Nemojte maziti pse vodiče ili druge životinje koje pomažu osobama sa invaliditetom. One rade.

Mozak je čudo

Juče mi se mailom javila jedna mama da joj pomognem savetom. Njeno dete ne hoda bez obzira na to što su svi nalazi (magnetna rezonanca mi je na umu u prvom planu) uredni. Sa nama je slučaj upravo obrnut. Ko vidi Vanjine nalaze MR i EEG-a ne veruje da nju vidi ispred sebe. Dakle, nalazi su vrlo loši, i ukazuju na obimno oštećenje mozga. To me navodi na pitanje koliko uopšte lekari umeju da protumače tako sofisticiran nalaz kao što je MR, i koliko se malo zapravo zna o jednom ništa manje sofisticiranom ljudskom organu – mozgu. Jedino što nam preostaje jeste da verujemo da je mozak zaista ČUDO.

Nedonošče

Preuzeto sa http://www.yumama.com/

Kako izgleda nedonešeno dete?

Prema definiciji Svetske zdravstvene organizacije, dete koje je rođeno pre punih 37 nedelja trudnoće smatra se nedonoščetom

Težina nedonešenog deteta je najčešće manja od 2.5 kilograma, što se do pre desetak godina smatralo osnovnim kriterijumom nedonešenosti. Međutim, gestaciona ili intrauterina starost (dok je beba u stomaku), i težina deteta zajedno, bolji su pokazatelji da li je ono nedonešeno tj. nezrelo.

Naime, donešenost je pojam vremena (trajanja trudnoće), a prematuritet (nezrelost) označava stepen zrelosti fizioloskih funkcija novorođenčeta.

Razlike u stepenu zrelosti se objašnjavaju time što neke bebe još u majcinom stomaku rastu brže, a druge sporije, pa im je zbog toga potrebno manje, ili više vremena do stadijuma zrelosti.

Danas se smatra da najmanja deca koja mogu da ostanu u životu, u uslovima posebne zaštite, teže 500-600 grama.

Uzroci nedeonešenosti su još uvek nedovoljno poznati, ali se obično iz praktičnih razloga dele na one za koje je odgovorna majka, plod ili, eventualno, drugi faktori.

Koje su karakteristike nedonešenog deteta?

To je, pre svega, opšta nezrelost za život vaznih organa i sistema. U početku dete nema sopstvenu termoregulaciju, pa bez podešavanja temparature spoljašnje sredine nedonoščad ne može samostalno da reguliše temperaturu svog tela. Pluća su često nedovoljno razvijena, pa je disanje otežano i poremećeno. Zbog nedostatka refleksa za sisanje, otežano je gutanje, pa time i ishrana.

Njegove motorne reakcije su potpuno refleksne. U toku prvog i drugog meseca, a nekada i duže, lice je bez mimike. Dešava se, međutim, da već u trećoj nedelji počnje da prati okolinu pogledom. Smešak, gukanje, izgovaranje prvih slova i reči, mogu da se očekuju nešto kasnije nego kod ostalih beba.

U prvim godinama života nedonošče po pravilu zaostaje za svojim vršnjacima, i fizički i mentalno. Ta razlika je, međutim, u najvećem broju slučajeva privremena i uglavnom ograničena na prve dve godine zivota. Kasnije, dete koje je rođeno pre vremena i sa malom porođajnom težinom ima sve sanse da dostigne, a nekada i prestigne svoje vršnjake.

Prim. dr sci. med Aleksandar Marjanović

Prevremeni porođaj

Preuzeto sa http://www.zdravljezene.co.yu/ Prevremeni porođaj je onaj koji započne pre navršene 37. nedelje trudnoće. Predstavlja jedan od vodećih problema u savremenom porodiljstvu, jer se broj prevremenih porođaja u svetu i pored primene najsavremenijih lekova i sredstava u proteklih 40 godina nije menjao. Od deset porođaja jedan je prevremen i smatra se glavnim uzrokom preko 75% smrti beba u ranom novorođenačkom periodu. Uzrok prevremenog porođaja U većini slučajeva tačan razlog prevremenog porođaja nije poznat, i gotovo se uvek može pripisati delovanju više faktora. Nizak socioeonomski status majke, mali prirast težine majke u trudnoći, godine manje od 18 i veće od 40, pušenje, konzumiranje alkohola i droge, samo su neki od faktora koji doprinose da se trudnoća završi pre 37. nedelje. Ukoliko majka daje podatak o prethodnim prevremenim porođajima i kasnim prekidima trudnoće, rizik od ponavljanja prevremenog rađanja i u ovoj trudnoći višestruko je veći. Nepravilnosti u građi materice (jednoroga, dvoroga, pregrađena materica), kao i postojanje mioma (dobroćudnih tumora materice), može se smatrati jednim od uzroka. Neadekvatna funkcija grlića materice, uz njeno širenje i skraćenje, takođe može predstavljati problem. Višestruke trudnoće (blizanci, trojke), uz nagomilavanje plodove vode i rastezanje zida materice, jedan su od rizika za rađanje bebe pre 37.nedelje trudnoće. Povrede majke, naročito regije trbuha, jedan su od uzroka prevremeneog porođaja. Infekcije genitalnih organa su važan faktor koji se dovodi u vezu sa prevremenim porođajem. Žene sa prisutnim mikroorganizmima: Neisseriom gonorrhoeae, Treponemom pallidum, Chlamydiom trachomatis, Gardnerelom vaginalis i grupom B streptokoka, imaju povećan rizik prevremenog rađanja. Dijagnoza Što ranije uočimo simptome prevremenog porođaja, to ćemo imati veće šanse da sprečimo rađanje deteta nespremnog za život van organizma majke. Znaci koji nas na to upozoravaju su: uočene kontrakcije (grćenja mišića materice) 4 u toku sat vremena, osećaj pritiska u donjem delu trbuha i nelagodnost, te postojanje obilnijeg iscedka iz vagine. Smatra se da je prevremeni porođaj započeo ukoliko možemo da dokažemo bar 4 kontrakcije (grčenja mišića materice) za 20 minuta, ili 8 za 60 minuta, koje su praćene sa prevremenim prskanjem vodenjaka, skraćenjem grlića materice za polovinu, ili njegovim širenjem. Tretman prevremenog porođaja Kada smo posumnjali da se radi o simptomima koji predstavljaju uvod u prevremeni porođaj potrebno je preduzeti niz radnji i postupaka. Šta trudnicu u tom slučaju očekuje? Pored uzimanja detaljnih podataka o postojećim tegobama, činjenicama o poslednjoj menstruaciji, terminu porođaja, dosadašnjim bolestima i alergijama, uzimaju se laboratorijski nalazi mokraće i krvi. Nastavlja se sa vaginalnim pregledom, u toku koga se uzima materijal za bakteriološku analizu sekreta. U slučaju prevremenog prskanja vodenjaka izbegava se manuelni pregled. Načini se i ultrazvučni pregled koji će pružiti informacije o starosti trudnoće, zdravlju bebe, lokalizaciji posteljice, količini plodove vode i dužini grlića. Nakon uvida u celokupno stanje donosi se odluka o daljem načinu lečenja. Standardna procedura podrazumeva intravensko davanje jednog od lekova za sprečavanje grćenja mišića materice (tokolitici). Najpoznatiji lekovi te grupe su Gynipral, Partusisten, Ritodrin. Ovakvom terapijom u najvećem broju slučajeva uspećemo da produžimo trudnoću za 24-48 sati, za koje vreme će delovati lek iz grupe kortikosteroida. Njegov zadatak je da ubrza sazrevanje pluća deteta, kako bi i pored nezrelosti ono odmah moglo da prodiše. Davanje antibiotika je takođe deo standardne procedure ukoliko se izoluje jedan od mikroorganizama koji je u neposrednoj uzročnoj vezi sa prevremenim porođajem. Mora se svakako uzeti u obzir i postojanje bolesti, kao što su dijabetes, hipertireoza majke, teška srčana oboljenja, gde davanje tokolitika nije dozvoljeno i čini više štete nego koristi. Kada se sve uzme u obzir, činjenica da u lečenju i sprečavanju prevremenih porođaja nema mnogo napredka, može da zabrine. I pored znatnog razmimoilaženja u stavovima lekara, kako, čime i kad lečiti prevremeni porođaj, oko jednog se svi slažu. Treba odgoditi porođaj za ono vreme koje je potrebno da lekovi iz grupe kortikosteroida doprinesu ubrzanju sazrevanja pluća deteta. Jedino to provereno doprinosi većem preživljavanju i smanjenju posledica kod beba koje su rođene pre vremena.

Kako da drugi pomognu nama

Ten Commandments for Helping Parents of Children with Special Needs By Michele Stiefel 1. Do not avoid talking about our child with us. Do ask how he is doing. We may not answer much in the beginning — or we may spill our guts! Either way, we remember those who asked and can't seem to forget those who didn't. 2. Touch us; touch our child. A hug, a hand on an arm, a look into our eyes lets us know that you care. A gentle caress on a child's cheek or holding a hand makes us feel "normal." We feel very alone and different in the beginning. 3. Don't tell us how we should or shouldn't feel! We feel what we feel and that's that! In the early days and months, we are struggling with raw emotion that is usually right near the surface. 4. Don't say, "God only gives us as much as we can handle!" We are just trying to survive from one day to the next, especially in the beginning. What an additional load to put on someone who often doesn't feel like he or she is handling anything well at all! 5. Don't' say, "I admire you" or "You are so noble." Unless the parents willingly went out to adopt a child with special needs, we didn't want it to happen! We don't feel noble. At times we even feel trapped! 6. Do offer to help. Come and sit with the child so we can take a much needed break. Cook a meal or two and deliver them. Offer to take the siblings out for ice cream or pizza. Tell us that you are just a phone call away if we need anything — and then call us back to see how things are going. 7. Be patient with us. It is very hard to work through our grief. In the beginning, all we can see are the things that our child can't or will not be able to do. If we have always been independent or overachievers ourselves, it may be hard for us to accept your help right away. Please persevere; eventually we will be ready to accept your help. 8. Be sure to acknowledge the sibling of the special needs child. In the aftermath of a diagnosis, etc., the sibling can get lost in the turmoil. If you go to visit, take something special for the brother or sister, too. Be sure to say hello to them. Talk with them before you make a fuss over the baby. 9. Please don't stare. If our child doesn't look "normal" or acts differently, we are very aware of it. In fact, that's all we can see at first. Find something positive to say — something as simple as "What beautiful eyes!" can be music to our ears. 10. Remember, no matter what kind of disability our child has, he is still a child. He has a need to be loved and accepted. He has a need to be happy and to belong. He needs hugs and laughter, music and friends. He needs you — and so do we!

Tags: Inspiration

Kako da pomognemo sami sebi

The Ten Commandments for Parents of Children with Special Needs Author Unknown (but deeply appreciated) 1. Take one day at a time, and take that day positively. You don't have control over the future, but you do have control over today. 2. Never underestimate your child's potential. Allow him/her, encourage him/her, expect him/her to develop to the best of his/her abilities. 3. Find and allow positive mentors: parents and professionals who can share with you their experience, advice, and support. 4. Provide and be involved with the most appropriate educational and learning environments for your child from infancy on. 5. Keep in mind the feelings and needs of your spouse and your other children. Remind them that this child does not get more of your love just because s/he gets more of your time. 6. Answer only to your conscience; then you'll be able to answer to your child. You need not justify your actions to your friends or the public. 7. Be honest with your feelings. You can't be a super-parent 24 hours a day. Allow yourself jealousy, anger, pity, frustration, and depression in small amounts whenever necessary. 8. Be kind to yourself. Don't focus continually on what needs to be done. Remember to look at what you have accomplished. 9. Do stop and smell the roses. Take advantage of the fact that you have gained a special appreciation for the little miracles in life that others take for granted. 10. Keep and use a sense of humor. Cracking up with laughter can keep you from cracking up from stress.

Tags: Inspiration