Rođendanske slike

Prvo iz vrtića.
Klopa.

Pevaju mi pesmicu “Danas nam je divan dan…”

Onda smo malo gledali TV

Kod kuće smo se presvukli. Malo sam se ljutila dok mi je mama oblačila haljinu, pa smo na kraju obukli suknjicu.

Onda sam malo pozirala mami

Nisam baš znala šta se radi sa suknjom

Kad su došli gosti, stigao je red na torte

Moja kumica Teica mi je pomogla da duvamo svećice. Ja još ne umem, ali zato itekako umem da se umažem.

To su mi baba i deda (od tate).

I na kraju moja druga kuma.

Mame naravno nigde nema, ona je slikala. A tata je bio na putu, i vratio se tek kad sam ja zaspala. Sve je propustio.
Teicin tata je isto slikao, pa na tim slikama ima i mame. Samo oni imaju novu bebicu pa ćemo ih malo sačekati.

Continue reading

Priprema

U utorak mi je rođendan, četvrti. Da, na dan zaljubljenih. Pa zato se i zovem Valentina, sama sam sebi dala ime.

Spremamo se. Naručili smo tortu, u obliku srca, naravno. Uja mi je iz Pariza poslao divne stvarčice za oblačenje. Ima i jedna haljina.

Prvo ću ići u vrtić. Mama je i za tamo spremila nešto. Sokiće i grickalice. Kažu da ne sme torta, samo u originalnom pakovanju. Dobro. Tata je kupio neke kolačiće umesto torte. I sokove. A i slikaće nas.

Posle će mi doći gosti. Bar se nadam. Hoću da im pokažem kakve sve igračke imam.

Continue reading

Spavanje

Ovo kod Babe i Dede pokušavam da zaspim. Nije baš lako, u vrtiću je lakše

Ove nedelje smo u vrtiću isprobavali spavanje.

I dobro je bilo. Zaspala je tri od pet dana. Moram da priznam da sam bila malo skeptična, kod kuće retko kad zaspi popodne. Kad je vreme za spavanje, nameste im krevetiće u sobi, malo zamrače (navuku zavese) i onda svi legnu. Mnogi spavaju. Ona valjda videla da drugi spavaju, pa onda i ona.

Spavanje je još jedna faza privikavanja. Posle ćemo da probamo ručak.

Continue reading

Noša

Ovako smo se igrali sa nošom sa godinu ipo Moramo da se pohvalimo.

Ručali smo, i posle ručka seli da se malo odmorimo ispred TV-a. Vanja ustaje, neće da sedi, malo se uzvrtela. Ide do kupatila, ulazi unutra. Tata ide za njom, pita je “šta hoćeš, da peremo ruke?” i opere joj ruke. Dovodi je opet u dnevnu sobu. Ja sam za PC-jam. Posle minut, čujem kako prducka, u ukapiram.

Ona je htela nošu.

Tačno zna da noša stoji u kupatilu. Obično, kad smo nas dve same, i kad ja vidim da hoće da kaki, odlazim do kupatila. Ona me prati, ide zamnom da vidi. Onda donesemo nošu u sobu, i tu kaki.

Ovo je prvi put da je “tražila” nošu.
To je strašan napredak, da ona zapravo razume da joj se kaki.

Mnogo sam ponosna.

Continue reading

Back to school

Samo jedno brzinsko javljanje…

Posle skoro mesec dana pauze, evo, ponovo smo na starom ritmu.

Ja sam očekivala (a i tete u vrtiću) da će posle pauze opet biti plakanja i kukanja, ali Vanja me uvek iznenadi. Od ponedeljka, nije plakala, malo je počela da se igra sa drugom decom (još uvek vrlo malo, ali ipak je napredak), jede svaki dan užinu, i kad treba da krenemo, kao da se malo ljuti. Najavili su da ćemo iduće nedelje probati da ostanemo i na spavanju. Uh.

Continue reading

Opet…

Eto, nema me danima, ne znam šta bih pisala.

Nova godina je počela baš neslavno. Prvog januara, bili smo kod Babe na ručku, i popodne, Vanja dobila temperaturu. Ja odlučim da neću da idem kod dežurnog lekara, nego kući na tuširanje i spuštanje temperature. I sutradan, nema više temperature, ali počinje kašalj. I to onaj zreo kašalj. Kupim ja u apoteci sirup za iskašljavanje. Posle par dana, kašlje malo manje, i curi joj nos, ali onaj gusti sekret. Ništa, brišemo nos i pijemo sok od pomorandže.

Posle praznika, smo imali mali kao raspust, i kad smo krenuli u vrtić, dva-tri dana bilo sve OK. Kad, jednog dana vraća se Vanja i plače, plače sve vreme. Ja ukapiram da nešto nije OK. Nema temperaturu.

Spakujemo se mi i kod lekara. Vanjin pedijatar je radila u suprotnoj smeni i sa zdravom decom. Vanja plače sve vreme, i oni reše da će da je pogledaju. Ja sam sumnjala na uši. Pogleda je, fina neka doktorka, i pošalje nas kod ORL, kaže i ona misli da su uši.
E, ali čika ORL kaže da nisu, ali je grlo jako crveno i kaže da pije antibiotik.

Dobro. Popili mi našu dozu. Ništa strašno. Ti dečji antibiotici su tako ukusni, da nema ko ih ne bi popio.

I u petak, bili kod naše doktorke, po papirić da smo zdravi i da možemo u vrtić. Pregleda je ona, kaže sve je super.
Kad, ne lezi vraže, jutros opet curi nos, i to onako, ko vodica.

I sutra opet nećemo u vrtić ni na vežbice.

Continue reading

Više volim 100 maraka…

Mile … nego 1000 $

Sećate se toga? Naravno, Mile protiv tranzicije.

Ovih dana, na TV B92 ponovo emituju ovaj serijal, svakodnevno, po dve epizode.

Znate onaj uvod, kad se Mile bije sa zvezdicama?

E, pa Vanja ih obožava. Iskida se dete od smeha. Prvog dana, ja pomislila, dobro, OK, slučajno. Kad ono sutra ponovo, pa prekosutra…

Mile, živeo ti nama. A kad će nove epizode?

Continue reading

Božić

Badnjak
Večeras palimo badnjak.

Mir Božji, Hristos se rodi.

Continue reading

Srećna Nova godina

Srećna Van ova godina Nova
Srećna Vam ova godina Nova,
najlepše sve
nek’ Vam donese što pre,
radost i snovi,
poljupci ovi od srca svi,
a u tom srcu ste Vi.

Continue reading

Žurka

Kad sam ja došla, nije baš bila gužva... A posle je bilo ovako... Pa smo se namestili za slikanje... A ja sam bila malo ljuta...

Onda smo išli na predstavu sa Deda Mrazom, ali mama je zaboravila aparat gore u tašni. I ja sam gledala predstavu, ali sam pred kraj ipak otišla, postalo mi je dosadno. Druge tete su slikale i predstavu pa ako dobijemo slike, stavićemo ih da vidite.
Posle je trebalo da dođe čika da nas slika sa Deda Mrazom, ali on je kasnio, i ja sam otišla kući.
Da vam kažem nešto u poverenju. Opet nisam htela da jedem, bila je gibanica. Psssst. Nemojte nikom da kažete.

Continue reading

Page 29 of 39« First...«2728293031»...Last »
prev posts prev posts