Posted on Leave a comment

Opera

Ulazim danas po Vanju, kažu bili su u Operi.
Ja zapanjena, slušam dalje objašnjenje. Pruža mi flajer sa najavom predstave.
“Gledali smo Mocarta, Bastijen i Bastijena.”
“Jel u Madlenijanumu?” pitam. To je odmah preko puta.
“Jao, Ivana, pa potcenili ste nas!” reče Ljilja.

Okrećem onaj flajer, i ugledam logo Narodnog pozorišta.
Sad sam još više iznenađena nego što sam do tad bila.
Scena “Raša Plaović”. Svi su išli, povod je nastupajući svetski dan osoba sa autizmom, 2. april.

Kaže Ljilja da je bilo sjajno, da se i Vanja radovala, dopao joj se klavir.

Fotografije pogledajte na FB stranici Narodnog pozorišta.  Ovde saznajem da je u pitanju bila pretpremijera.
Vanja u Narodnom pozorištu
(Vanju možete videti desno, u ljubičastoj štraftastoj rolkici.)

Nađem posle link na sajtu grada:

Podrška Grada Beograda osobama sa autizmom

Gradonačelnik Beograda Siniša Mali prisustvovao je danas, uoči Svetskog dana autizma, operi „Bastijen i Bastijena” V.A. Mocarta u Narodnom pozorištu, koja je bliska i razumljiva osobama sa autizmom i populaciji osoba sa smetnjama u razvoju. Izvođenju opere prisustvovali su i sekretarka za socijalnu zaštitu Nataša Stanisavljević i upravnik Narodnog pozorišta Dejan Savić.

Operi je prisustvovalo i oko 200 korisnika i zaposlenih Centra za smeštaj i dnevni boravak dece i omladine ometene u razvoju.

– Po prvi put smo okupili sve korisnike naših dnevnih boravaka, koji su imali priliku da uživaju u operi koje je Narodno pozorište prilagodilo za njih. Veoma je važno da osobe sa autizmom na kvalitetan način provode svoje vreme. Takođe, ovo je dobar način da se skrene pažnja na probleme sa kojima se oni susreću, ali i na njihove potrebe i mogućnosti. Mi smo protekle godine podržali pet udruženja u cilju podrške deci i mladima sa autizmom, a pružamo uslugu socijalne zaštite u četrnaest dnevnih boravka, od kojih su dva specijalizovana – rekao je gradonačelnik.

Sekretarijat za socijalnu zaštitu je u 2015. godini finansijski podržao udruženja čiji su programi realizovani u cilju pružanja direktne pomoći i podrške deci i mladima sa autizmom, u ukupnom iznosu od 4.230.800,00 dinara.

Programske aktivnosti realizovane su u radionicama za podsticaj komunikacije dece iz autističnog spektra, radno-terapijskim radionicama i radionicama životnih veština. Učešće u radionicama osobama sa autizmom omogućilo je sticanje novih iskustava i poboljšanje njihove socijalne interakcije.

Opera je izvedena u organizaciji Narodnog pozorišta i Centra za smeštaj i dnevni boravak dece i omladine ometene u razvoju.

Na twitteru Sandra Simonović, u desetom kontekstu, pomenu ovo:


Iz momenta se setih sopstvenih, ali malo obrnutih reči, napisanih pre deset godina:

Nije lako biti roditelj deteta sa posebnim potrebama. Možda ne toliko fizički, koliko vas sve oko vas podseća da je vaše dete drugačije. Ponekad sebe uhvatim kako idem ulicom i gledam drugu decu. Gledam šta sve umeju i mogu da urade – kako se pentraju, trče, pričaju, zapitkuju, a duboko u sebi znam da moje dete verovatno mnoge od tih stvari nikada neće umeti.

Ne mogu a da ne budem realna kada je moja devojčica u pitanju. Teško mi je, strašno mi je teško da to priznam, ali činjenice prosto govore za sebe. To, naravno, ne znači da ću ja prestati da unosim celu sebe u njen napredak, ma kako mali on nekom izgledao. Najviše bih volela da me godine koje dolaze – demantuju!
Putovanje od nedonoščeta do posebnih potreba, 2006.

Malo je reći da sam ponosna.
I mnogo volim što me godine demantuju.

(Fotografija preuzeta sa FB stranice Narodnog pozorišta)

Posted on 6 Comments

Politikin zabavnik

Nisam čitala Politikin zabavnik, ne pamtim…

Kad sam bila u osnovnoj, moja mama je od reči Zabavnik, isecala slova mog imena, i to je bilo zalepljeno na svakoj svesci i knjizi. Sećate li se kako smo ih uvijali? Beli ili plavi pak papir.

 photo IvanaZabavnik.jpg

Sećate li si stranice na kojoj su odgovarali na naša pitanja? E pa i na jedno moje su jednom odgovorili. Moram da priznam da sam dugo čekala odgovor, ali dobila sam ga, kao i opkladu sa tatom, čiji je odgovor, drugačiji od mog, bio pogrešan.

Kupovao se Zabavnik tada redovno, nije se propuštao ni jedan broj. I da vam kažem, nisam ga zvala Politikin zabavnik, on je bio jednostavno Zabavnik.

A onda se odraslo, pa sam prestala da ga kupujem, ne znam tačno kad, ni kako.

Nakon mnogo godina, na jednom dežurstvu na nekom ispitu, moja koleginica Ranka i ja dežuramo zajedno, i ona vadi iz torbe nekoiliko brojeva Zabavnika. Prvo sam bila začuđena, a onda sam se podsetila svih lepih stvari. Mnoge su se od njih naravno promenile, ali, zar nismo i mi?

Sad čujem po društvenim mrežama sve vrvi od vesti da će da ugase Zabavnik.

Da ugase? Ma kako bre? Ne smeju! photo Zabavnik.jpg

Moja draga drugarica Angelina aka Piskaralo je napisala kako da ga spasimo.

Trenutno je nedelja uveče, kiosci u blizini više ne rade, ali dragi Zabavniče, poći ću ujutru do prvog kioska, da vidim da li je za mene ostao bar jedan primerak broja od petka. Obećavam ti da ću od sad kupovati svaki broj.

Vanja nikad neće biti dovoljno zrela da shvati sadržaj Zabavnika, ali sigurna sam da će voleti da lista tvoje šarene stranice.

Donja fotografija naravno preuzeta sa sajta Politikinog zabavnika, a gornja napravljena od nje.

Posted on Leave a comment

Telefonska linija za roditelje dece sa smetnjama u razvoju

Kako na sajtu Grada Beograda saznajem, osim telefona, moguć je i kontakt emailom. Ovo je zaista za svaku pohvalu.

Evo celog teksta sa sajta Beograda

Otvorena telefonska linija za roditelje dece sa smetnjama u razvoju

U Sekretarijatu za dečju zaštitu od ponedeljka je otvorena posebna telefonska linija 3309-249, na koju mogu da se jave roditelji dece sa smetnjama u razvoju. Svakog radnog dana od 8.30 do 16.30 časova stručni saradnik u telefonskom kontaktu s roditeljima razgovaraće o različitim problemima i potrebama sa kojima se suočavaju. Na taj način se u razgovoru stručnog radnika sa roditeljima dolazi do informacija o stvarnim potrebama dece sa smetnjama u razvoju i njihovih porodica.

Roditelji su slobodni da izlože predloge i sugestije o onome što im je neophodno, a sve u cilju poboljšanja kvaliteta rada sa ovom populacijom i stvaranjem što boljih uslova za pružanje podrške i planiranja novih servisnih usluga. Roditelji mogu da se obrate Sekretarijatu za dečju zaštitu i elektronskim putem na mejl adresu
ana.nikolin [et]  beograd.gov.rs.

Posted on 1 Comment

Inkluzija još jednom, bez asistenta još uvek

Kako se može nekom reći da mora, a ne obezbediti mu da može?

E, pa lepo. Evo primera. Dete mora da krene u prvi razred, i krenulo, a od personalnog asistenta ni P.

Od nas pozdrav za A.

Evo članka u celini. Šteta što nema i video pruiloga, ako ga nađem, staviću i njega.

Pravo da svi budemo jednaki

25. Oktobar. 2011 | (17:39 -> 19:12), Izvor : Studio B

Kako izgleda primena Zakona o socijalnoj zaštiti koji je stupio na snagu u aprilu, i koji predviđa uslugu personalne asistencije za decu s fizičkim smetnjama? Studio B ni posle nedelju dana traganja nije uspeo da utvrdi ko je za primenu zakona nadležan.

Pravo da budemo svi jednakiU aprilu ove godine stupio je na snagu Zakon koji je predvideo uslugu personalne asistencije za onu decu koja imaju fizičke smetnje a pohađaju redovnu školu, ali čini se da to još uvek nije zaživelo.

Sedmogodišnjoj devojčici, koja boluje od cerebralne paralize i mora da ide u redovnu školu, neophodna je pomoć personalnog asistenta. Tu osobu, koja treba da joj u svakoj situaciji pruži ruku, roditelji trenutno plaćaju 15 hiljada dinara mesečno.

Majka Ljiljana Stanković kaže da se obraćala opštini, i da su bili na interresornoj komisiji i dobili rešenje da je devojčici neophodan pratilac . U rešenju ne piše ko treba da obezbedi tog ličnog pratioca tj. personalnog asistenta, pa su o svom trošku da angažovali takvu osobu .

Osnovna škola “Filip Filipović” na Voždovcu devojčici je obezbedila učionicu u prizemlju, mokri čvor i toalet, a kažu za desetak dana stižu i rukohvati kako bi joj dodatno bilo olakšano kretanje. Ni škola, međutim, ne zna ko bi trebalo da plaća asistenta.

Na isto pitanje u pisanom odgovoru Opština Voždovac navela je da je ovogodišnji budžet planiran u decembru 2010. , zbog čega sredstva za rad interresorne komisije, kao ni za personalne asistente nisu mogla biti predviđena. Kažu da je to u nadležnosti Grada. S druge strane, u gradskom sekretarijatu za obrazovanje, uputili su nas na Ministarstvo prosvete, a oni na ministarstvo za rad i socijalna pitanja.

Zakon o socijalnoj zaštiti koji je stupio na snagu 12. aprila 2011. godine u članu 40. predvideo je uslugu personalne asistencije, kao jednu od usluga podrške za uključivanje u društvene tokove i samostalan život korisnika. Usluge podrške za samostalan život obezbedjuje jedinica lokalne samouprave.

U Ministarstvu kažu i da je Zakon o socijalnoj zaštiti počeo postepeno da se primenjuje i da su u pripremi podzakonski akti, što znači da će tek zaživeti u praksi. Onda će valjda postati jasnije ko je nadležan za slučajeve kakav je i ovaj u OŠ “Filip Filipović”.

Posted on Leave a comment

Naš drugi popis

Prvi je bio par meseci posle rođenja.

Ovaj se pokazao kao neprimenljiv. Ona je lice sa 9 godina, za koje ne postoji odgovarajuća opcija za školovanje koju treba štiklirati. Vrtić nije obrazovna ustanova, opcije su “Ne školuje se” ili “Pripremni predškolski program” zatim “Osnovna škola”… i nijedna zapravo nije tačna. A ona se školuje, u skladu sa svojim mogućnostima.

Posted on 1 Comment

Pružimo ruke

Akcija Pružimo ruke“Educa humana” i njen tim Number 1, uz podršku Uprave grada Beograda – Kancelarija za mlade Vas pozivaju na akciju “Pružimo ruke” – dan igre u prirodi. Akcija se održava u subotu 30. 7. 2011. godine, u Pionirskom Parku na Košutnjaku, Kneza Višeslava 27. Svečano otvaranje je u 9:30 h.

Akcija “Pružimo ruke” ima za cilj da članovima naše zajednice predstavi decu sa poteškoćama u razvoju, da im ukaže na njihove probleme, potrebe ali i mogućnosti. Želimo da građanima predstavimo ove male ljude koji, bez obzira na poteškoće, hrabro idu kroz život. Oni ulažu sve svoje napore kako bi učestvovali u svakodnevnim aktivnostima i sve što im je potrebno je razumevanje i podrška zajednice.

U cilju prevencije društvenog izdvajanja i izolacije, potrebno je aktivno promovisati jednakosti među svim članovima društva i kontinuirano pružati podršku deci sa poteškoćama u razvoju i njihovim porodicama u svim sferama života.

Akcija “Pružimo ruke” predstavlja samo jedan mali korak koji, sam po sebi, nije dovoljan da bi se ostvario cilj, ali više ovakvih koraka pomoći će nam da prevalimo put ka cilju.

U procesu rešavanja problema neophodno je konstantno pružati pozitivne stimulanse društvu, kao samom izvoru problema i deci sa poteškoćama u razvoj , kao žrtvama diskriminacije. “Pružimo ruke” predstavlja upravo to, jedan pozitivan stimulans koji šalje vrlo jasnu poruku.

Akciju “Pružimo ruke” organizuju polaznici treninga u okviru projekta „I najmanji korak je korak“ Centra za obrazovanje odraslih “Educa humana”, a cilj akcije je promocija socijalnog uključivanja dece sa poteškoćama u razvoju u normalne životne tokove.

Izvor: Educa humana
Ilustracija preuzeta sa sajta Educa humana