Posted on 11 Comments

I blog better than I cook

Kecelja, Novi Sad 9.10.2010. foto by Igor MitrovićOkeeej jedan, dva, tri, četiriiii, pet, heeej, peti put ja na BlogOpenu. Jesam li već postala dosadna? Baš me briga sve i da jesam, opet ću ja iduće godine.

I ovog puta je druženje zaista bilo prvo, predavanja solidna, ništa posebno, a jedino što sam ja prepoznala kao radionicu me je iskreno oduševilo.

Pomenuću tri nastupa, bez namere da ocenjujem bilo čiji kvalitet, ovi su samo na mene ostavili jak utisak, tri jaka, a potpuno različita utiska.
Jedno je zaista bio nastup, Ivan Ćosić aka debeljuca (koji to više nije) i jutarnje razgibavanje. Obavezno pogledajte snimak (snimao Gadgeterija) ako niste bili tamo i uživo vežbali.
Drugo je, možda malo neuobičajeno za mene da to pominjem, nastup jednog od sponzora, mnogo volim kad neko priča tečno, bez ijedne stanke i podštapalice (valjda što ja ne umem tako) fantastična priča Vlade Cerića u ime Live e-TV koji su obezbedili live streaming konferencije.
Treće je ono koje su neki komentarima usmenim i napisanim prokomentarisali kao nedovoljno pripremljeno, a meni se baš jako dopalo jer je bilo polu improvizovano, više je zvučalo kao razgovor dvojice friendova između sebe, a manje kao predstavljanje nečega nekome. Naravno, reč je o tandemu BlogowskiIvan Brezak Brkan i twitter temi. Ja prosto volim takve neobavezne nastupe, uopšte nije važno šta su imali da kažu (a imali su) već način kako su to izveli.
Za sva četiri ova dečaka BRAVO!

Ispred katedrale, Novi Sad 9.10.2010. foto by WalterAli poenta ovog, kao uglavnom i svih ranijih BlogOpen-a nije u programu, već u druženju.

Hoću da pozdravim sve stare znance sa kojima sam provela divno vreme, sve nove blogere i twiteraše koje sam ovom prilikom upoznala (nisu oni novi, novo je samo poznanstvo), a takođe i sve one koji nisu bili i falili su nam tamo. Neke od njih pomenuo Deda, ja neću ni da pokušavam. Sami se prepoznajte. Ipak, specijalan pozdrav Bebiki za after Blogopen akciju, zna ona zašto.

I za kraj, kako kaže sprovedeno istraživanje #epicwin koknferencije, muzička tema koja je davala posebnu dinamiku, i neku vrstu blage napetosti i iščekivanja (kao u krimi filmovima) šta će biti sledeće na programu, tako se makar meni činila. Poslušajte.

Ako se ko pitao, naslov je samo parafraza na ono moje iz gmaila, znate već. A i ne stoji mi loše ova kecelja što nam je moošema skrojila, jel da?

(fotografije i linkove ka tekstovima ostalih blogera, potražite na FB ili na blogotku)

Posted on 11 Comments

Bili smo na kafici

Juče popodne, Kališ.

Velika gužva je bila, 34 mame sa Roditelja, uglavnom sa dečicom, i po neki tata.
Vanji je malo smetala gužva, pa je bilo cike i dreke, ali ništa opasno.

Hvala teti Nastasji što nam je pozajmila knjižice, hvala teti Oblačiću što nas je slikala, hvala Beloj kafici, maloj A. drugarici vežbačici, i teti Sandri što su se sa nama slikale.

kafica na Kališu

(mi smo ove dve desno, to ste valjda skapirali)
ako bude još koja slika, naći će se ovde