Posts Tagged ‘Nova godina’

Srećna Nova

// January 1st, 2012 // 6 Comments » // Opšte

Blago vam želi da vam ova bude bolja nego prethodna.

Srećna Nova 2012.

 

Nova godina

Danas je prvi dan, početak.
Želim vam da vas ne boli ono što vas je bolelo, a da vas voli ono što vas nije volelo.
Želim da vam deca budu bolja od vas, da se više vi hvalite njima nego oni vama.
Želim da vas dobro služe noge, da na njima provedete veći deo nove godine, da imate više posla nego vremena.
Želim vam da budete potrebniji drugima nego oni vama.
Da želite i možete više nego što vam treba, a da sve što vam pretekne podelite sa onima koji ne mogu kao vi.
Nemojte uzimati mnogo više nego što dajete.
Mislite malo na one kojima će morati da uzmu ono što vama budu dali.
Želim vam da dobijete stan ako ga nemate ili da umete da se radujete ako ga već imate.
Da vam ono što imate ne bude manje od onoga što nemate.
Želim vam, na kraju, da ova godina ima više sreće sa vama nego prethodna!

Duško Radović

Origami jelka

// December 26th, 2011 // 1 Comment » // Opšte

Origami jelkaDa ne prekinem tradiciju, evo i ove godine malo igrarija sa papirom.

AnaK podelila sa nama kako se pravi origami jelka. Jednostavno je. Sinoć nisam imala papira u boji, pa sam čisto za probu napravila jednu od običnog belog papira za štampu. No, nije nam dugo potrajala, hihi.

Jutros se setih da imam kartona preostalih od neke prethodne rođendanske torte (što me podseti da tražim neke fine ideje za naredni rođendan koji se približava), a pošto smo danas obe polu-slinave i ostale od kuće, nisam mogla da odem do centra po neke kartončiće u odgovarajućim bojama. Tako je od onoga što smo imali ispala roze jelkica. Pa kad sam već u roze girly girl fazonu, reših i malo ukrasa da napravim. Vrh je napravljen od trake za ukrase, opet po uputstvu iste prijateljice pomenute gore.

Prva nam nije potrajala Klot jelkica Nemačka zvezda

Ako vas ne mrzi, probajte. Evo video uputstava dole.

Origami jelka

Nemačka zvezda

Ja naravno imam i neke izmene. Nije mi se dopala razmera papira za izradu origami jelke, pa sam sama smislila nove. Od polovine papira koje autor video uputstva baca, ja sam napravila dva manja dela, deleći papir na isti način na pola, pa opet na pola, tako se dobija bolja srazmera. Taklođe, kad sam jelku sastavljala, nisam uvlačila do samog kraja, tako se dobija utisak stepenastte jelke, kakva se meni više dopada. Takođe, jelka lepše izgleda kad se pravi od kartona, za nijansu je lakše uvlačenje onih delova na kraju, jedino što teže ide samo savijanje.

Za zvezdicu na vrhu preporučujem duže trake od onoga kako je rečeno u video prilogu, lako je na kraju odseći viškove, a mnogo je lakše za provlačenje. Takođe, moja zvezdiva je napravljena od jedne vrste tračica, ali sa različitim teksturama sa dve strane, pa zato izgleda durgačije od one sa video uputstva, koja su od dve boje traka.

Srećne nastupajuće praznike želi vam Blago.

 

„Ulica darovanja” u četvrtak u Španskih boraca

// December 20th, 2011 // No Comments » // Zanimljivosti

Naša predškolska ustanova “11. april” organizuje ovu akciju već pete godine. Pozivamo Vas sve u goste u četvrtak 22.12. od 12-14h u Ulicu Španskih boraca.

Ceo tekst pročitajte na Beograd.rs

Cookie jelka

// January 1st, 2011 // 9 Comments » // Gosti, Recepti express domaćice

Počećemo Novu godinu novogodišnjim raspoloženjem. Za to se ovog puta pobrinula moja specijalna gošća, AnaK, koja nam je juče, taman na vreme, donela ovu jelku.
Da ne bude zabune, ovo nam je jedina jelka u kući… a uskoro će i ona biti smazana.


Poslednjih nekoliko godina mi je praznično raspoloženje nezamislivo bez kolačića u raznim oblicima. Svake godine dokupim po neki oblik, i sada već imam zavidnu kolekciju. Ove godine, tema je bila jelka. Ideja je sa instructables-a.

Omiljeni, provereni recept za kolačiće je ovaj:

Sastojci:
200 g brašna
100 g sitno mlevenih badema
150 g šećera (ja stavljam 100 g, moji ukućani vole manje slatko)
125 g maslaca
1 jaje
1 vanilin šećer

Testo umesiti mikserom, spiralnim žicama, ili ručno. Najlakše ga je rastanjiti oklagijom, između 2 lista papira za pečenje. Za jelku su potrebne po 2 zvezde svih veličina, i gomila malih kružića, kvadratića, zvezdica – koje ćete stavljati između svake dve zvezde. U sredini svake zvezde napraviti otvor malo širi od debljine štapića koji ćete provući. Kolačiće peći na 160ºC oko 10 minuta za veće oblike, i 7-8 minuta manje.

Kada se ohlade, ukrasite ih ako imate strpljenja, a ako ne odmah ih ređajte, kao na slikama.

potrebne modle ispečeni kolačići
ređanje kolačića ređanje kolačića ređanje kolačića
gotova cookie jelka

Želja

// December 31st, 2010 // 4 Comments » // O meni

Moja želja, najličnija moguća. Shvatiće ko treba.

Od Vanje za Novu godinu

// December 29th, 2010 // 12 Comments » // Opšte

Od Vanje, svojeručno. Njen otisak šake, i prstiju.

Čestitka od Vanje Čestitka od Vanje
(naravno uz pomoć defektologa)

Nove pahulje

// December 23rd, 2010 // 9 Comments » // Opšte

Prošle godine sam pravila pahulje od papira, pa ovog puta reših da se okušam u nekoj drugoj tehnici. Ideja je stigla od katy elliott koja ih je pravila prošle i pretprošle godine.

Makarone ovog puta na tapetu, u obliku točkića, kad onih u obliku cvetića kod nas nema. Točkića je bilo u Merkišu, znam sto posto, a onda kad sam se ja prisetila da bi trebalo da ih kupim, odjednom ih više nije bilo. Onda tražim u jednoj, drugoj, petoj radnji… nigde ih nema, tamo gde ja inače svraćam. Onda dobih info gde su viđene, pohitah u drugu radnju istog lanca, i konačno ih nađoh.

Prvo je potrebno probrati odgovarajuće, koje su iole pravilnog oblika, takvih je bilo oko trećine, proveravan je svaki pojedinačni komad iz jednog pakovanja od 500g.

Pomislila sam prvo da ih spajam nekim jestivim lepkom, nađoh neki na netu, isprobah neku varijaciju na temu, ali sve je bilo vrlo muljavo i krto, tako da se brzo predomislih, i vratih na dobri stari OHO lepak. Prvu turu sam lepila na aluminijumskoj foliji, koja se relativno lako skidala sa zalepljene pahulje, ali ne dovoljno lako. Onda poslušah savet sa jednog od linkova na kome sam i pronašla inspiraciju da to radim na pek papiru, i da pahulje povremeno okrećem. Da, lakše se odlepljivalo tako, ali je veliki deo lepka ostajao zalepljen za makarone popunjavajući neke od šupljina. Prevazilazeći sva moja očekivanja lepku je trebalo 24h da se potpuno stvrdne, i da pahulje budu spremne za sledeću fazu – bojenje.

Trebalo je prema savetu da koristim boju na raspršivanje – u bombi. To nisam ni potražila. Bojila sam belom temperom, probala četkicom, pa mi se učinilo pipavo i nedovoljno dobro, onda sam probala da u malo vode razmutim istu temperu, i da napravim ‘kupku’ od boje, naivno očekujući povoljan ishod. Bilo je tek blago obojeno, ali ni blizu očekivanjima, pa se vratih četkici. Veoma pipavo, i prljavo, bila sam umazana skoro do lakata.

Želela sam da ih uvaljam u neke šljokice, ali ne nađoh srebrne, pa sam mkupila crvene i zelene. Nisam ih iskoristila, poslužiće za nešto drugo, čitajte da vidite zašto.

Sušenje je trajalo relativno kratko. Provukla sam srebrnu tračicu, i tu se moja akcija ovogodišnjih pahulja od makarona završila. Tokom procesa pravljenja, nekoliko pahulja mi je slučajno ispalo, i polomilo se. Veoma su, veoma krte, tako da sam od nekog daljeg ukrašavanja ovih pahulja odustala.

U par reči: mnogo muke ni oko čega.

polomljena pahulja polomljena pahulja neupotrebljeni glitter

pahulje od makarona

Gingerbread kamenčići

// December 6th, 2010 // 10 Comments » // Recepti express domaćice

Ma da, recept je za kolačiće, ali ispadoše tvrdi kao kamenčići.

Forumska drugarica ceca podelila lagani recept za keksiće:

Da se razumemo blage veze sa pravljenjem slatkiša nemam, ali ovo je baš lako i silno se zabavimo i D. i ja dok ih spremamo.

1 šolja šecera
2 kafene kašičice mlevenog đumbira
1 kk mlevenog oraščica
1 kk mlevenog cimeta
1/2 kk soli
1 1/2 kk sode bikarbone
1 solja istopljenog margarina
1/2 šolje mleka
4 šolje brašna

Može da se doda eventualno neki ekstrat vanile, limuna, ali ja ne stavljam.
Umesi se testo, ostavi u frižideru da se ohladi,razvuče na debljinu od oko pola cm, testo vaditi modlama i peći na oko 180 C, oko 15 minuta.

Ok, spremim se ja mentalno, pošto sam modle kupila još prošle godine, stajale su do sad neotpakovane, možete onda misliti koliki sam tek ja stručnjak za kolačiće…

Smuljam ono sve. Stavila sam samo puter umesto margarina (znate da ja ne koristim margarin, osim za terapeutske svrhe, za izvlačenje modrica). Ok, lako je. Mora rukama da se lepo umesi.
Otkinem parčence, razvijem nekom čašom (nemam oklagiju, ne treba mi – imam divne čaše odgovarajućeg oblika) na pek papiru (neopisana zahvalnost onom ko je to izmislio i AniK koja me je prosvetlila). Ne lepi se ništa, fino se razvija, i bez tog frižidera. Vadila modlama kolačiće i ređala na pleh sa drugim parčetom pek papira. Ispala su dva pleha kolačića. Nisam ih tanko razvila, bili su mekani neposredno posle pečenja, a onda… propast… pretvorili su se u kamenje. I to kakvo kamenje, glavu nekom da razbiješ, a zube da i ne pominjem.

Od ukrašavanja nekom icing smesom sam iz momenta odustala, probam da ih vrele uvaljam u prah šećer, slično kao vanilice, ali avaj, ništa nisam postigla, izgledaju kao pobrašnavljeni.
Padne mi na pamet da ih pospem kristal šećerom, znate kako ima neki takvi keksići da se kupe. Smislim ingenioznu ideju: pokvasim jednu stranu keksića vodom, koristeći silikonsku četkicu, i onda obilno umočim tu stranu u kristal šećer. Ostavim da se osuši, i BINGO, ne odlepljuje se ništa, makar je nešto uspelo.

kamenčići pre pečenja ispečeni kamenčići kamenčići u prah šećeru kamenčići sa kristal šećerom

A kamenčići, upotrebljeni su skoro svi za igru, završili su u usisivaču, nakon što su bili izgaženi po podu.

E onda mi rekoše da treba da stoje zatvoreni u metalnoj kutiji sa jabukom, i da se ne jedu 10tak-15 dana. Aha. Otkud mi metalna kutija! Jabuke imam doduše. Smestih ostatke u plastičnu kesu, i sad čekam da vidim hoće li se stvarno, nakon što su se za 5 minuta od kolačića pretvorili u  kamenčiće, sad za 10 dana od kamenčića ponovo pretvoriti u kolačiće. Iskreno, sumnjam.

Tako je protekao prvi deo. Onda saznam za novogodišnju radionicu u vrtiću, pa je usledila druga tura. O njoj i sledećem broju. Čitajte, kad već nema šta da se jede. Osim jabuka, naravno. Zelenih. Crvene ne držimo.

Update 12.12.2010:

Pravila sam ponovo gingerbread kamenčiće, ovog puta po jelenicinom (aka amalka) receptu, koje je zapravo isti onaj gornji, samo sa medom (2/3 šolje meda),  međutim, pošto nije bilo putera da se kupi, pravila  sam sa margarinom.

Smesa je totalno drugačije konzistencije, mekša je puno, i sva bljakava i lepljiva, definitivno mora u frižider da bi sa njom moglo išta da se radi. I takva se lepila, te sam joj dolijala osim jednog pek papira ispod, i jednim pek papirom iznad. Smekša se u roku od odmah dok se razvija, i posle se malo i deformišu kolačići prilikom prenošenja u pleh. A možda je trebalo da ih razvijam na terasi…

Osim toga narastaju (za razliku od onih cecinih koji ostaju u dlaku isti kao kad su izašli iz cookie cutters-a) i onda naravno malo gube oblik tako narastajući.

Jednako su kamenčići kao i ovi prethodni, nisu jestivi odmah posle pečenja, osim ako ste zaljubljeni u zubara/zubarku. Po ukusu su takođe za nijansu drugačiji, taj med im daje nekako kao staklast izgled, i ukus.

gingerbread kamenčići sa medom gingerbread kamenčići sa medom

Zaključak: cecini su bolji.
Drugi zaključak: mnogo muke ni oko čega, definitivno su kupovni ukrašeni medenjaci koje jedared anaK i ja kupismo u Cort-u lepši i ukusniji, let alone jestivi onog momenta kad ih vidite.

medenjaci

Poklonu se u zube ne gleda, ali…

// January 2nd, 2010 // 11 Comments » // Opšte, Razmišljanja

… šta da radim sa igračkom sa kojom moje dete ne ume da se igra, niti će umeti narednih desetak godina sigurno, a možda i nikad…

E, pa malopre, stigla Vanja od oca (sa redovnog subotnjeg druženja) i donosi ogromnu kesu sa paketićem. Unutra, slatkiši, i igračke za kalendarski uzrast. I to ne bilo kakve igračke

Jedna je za devojčice, kako da nauče da je mnogo važno da peru i peglaju, a druga, na moje zaprepašćenje iz dva razloga Nojeva barka. Prvo mi je mnogo zanimljiv izbor poklona  za nekog za koga po default-u pojma nemaš da li veruje, i u koju veru veruje, ako veruje, a drugo je, da je to igračka sastavljena od sitnih drvenih delova, koji se šrafčićima sastavljaju, i to je valjda za devojčice, da i to nauče, da im posle ne trebaju majstori, jel?
Novogodišnji paketić Novogodišnji paketić Novogodišnji paketić

Treba li da pomenem i još nešto, igračka je za uzrast 6-12 godina. Da naravno, Vanja spada u taj uzrast, ali samo kalendarski. Pitam se sad, kako se prave paketići u velikim firmama, kakvo je Železnice Srbije. Pretpostavljam po uzrastu, ali, ALI, valjda otac može/sme/želi da kaže da se njegovo dete ne ume da igra takvim igračkama… Blam je to, šta li…
Kod mene se takođe dobijaju paketići, ali mene nije bio blam da kad je imala 5 da joj ne kupe paketić za taj, nego za uzrast od 2 godine. Sad dobijamo vaučere u odgovarajućoj vrednosti, pa je to neuporedivo lakše i prilagodljivije.

I tako… velika firma, velika muka, pošto nisi po JUS-u, onda ništa, isto je kao da poklon nisi ni dobio, zar ne?

Blogeri, twiteraši, ako neko želi ovu Nojevu barku, može da je dobije. Javite se.
Sa peglom ćemo se već nekako snaći.

Umesto čestitke

// January 1st, 2010 // 8 Comments » // Opšte

Pošta

// December 20th, 2009 // 3 Comments » // Opšte

Sramota me je, zaista me je sramota. Ja sam saobraćajac, moje kolege rade tamo, ali…

Učestvujem u forumskoj igrici zvanoj Secret Santa. Treba da pošaljem poklon na dobijenu adresu, i da zavaram tragove. Šaljem drugoj forumašici koja će lično odneti poklon. Šaljem paket u drugi grad.

Ambalaža za pakovanje pošiljkiZnam da postoji u pošti šalter na kom se paketi pakuju, svratim da vidim mogu li da kupim neku kutiju (ambalažu). U mojoj (ma kakvi, nije moja, ja tamo ulazim samo u najvećoj nuždi) najbližoj pošti postoji radnja PostShop u kojoj se mogu kupiti kojekakve džiabidže (više onih koje nikakve veze sa poštom nemaju, al to da zaboravim). Ulazim gurajući se kroz red penzionera (uopšte nije važno da li su penzije danas ili nisu, u ovoj pošti red je UVEK), gospođu koja tamo radi kao da sam zatekla na spavanju, pojma ona nema ni šta ima, a još manje ima ideje da mi nešto proda.

- Treba mi kutija za pakovanje, ona žuta, da može da stane B5 format.
- E sad ste mi sve rekli, ne znam ja šta je B5 format, niti u koju on kutiju staje.
(takav odgovor nekog ko zapravo radi u nečemu što je knjižara zaista je nedopustiv.)
- To je neka onakva žuta kutija, kao ona gore što je spakovana (stoji u izlogu).

Vidim iza nje, naslonjene na zid, kutije, nesklopljene, imaju nekakve oznake. Gospođa tumara po radnjici koja je 2x3m sa sve izlogom, pokušava da dohvati gornju kutiju, vidim da piše S, i kažem joj da potraži takvu.

- Juu, otkud meni te kutije, ne znam kad ih je donela (pominje neku koleginicu po imenu).

Pronalazi rasklopljenu kutiju na kojoj piše oznaka S. Procenim da moja knjiga može tu da stane, zamolim je da mi sastavi, da ne nosim rasklopljen A0 format kroz krcatu poštu, i do kuće. Ona mi savetuje da mi to uradi momak koji radi na pakovanju, ali avaj, nema šta da mi spakuje, ja došla samo po ambalažu. Sklopismo nas dve zajedno kutiju, onako ovlaš, e sad ne može da pronađe kesu u koju sklopljena kutija može da stane. Jedva neku iskopa. Pitam je za adresiranje, ubedi me da se adresira na samoj kutiji. Platim i izađem iz prepune Pošte.

Dođem kući i konstatujem da nemam gde da napišem adresu, kutija je od polipropilena, nije to baš zgodno za pisanje, razmazaće se.

Na šalteru za predju pošiljki piše da se moraju predati otvorene, zbog sigurnostnih razloga.

Spakovala ja sve u kutiju, i krenula da pošaljem. Kutija je zatvorena, ali lik na pakovanju može da je otvori, i on treba da je lepljivom trakom ‘obezbedi’, otvoriće je, pa će pogledati.

Subota je, malo manja gužva nego prethodnog puta, ali i dalje je zmijuljica podugačka. Pakovanje je na posebnom šalteru, prilazim, kažem treba ovo da mi se zatvori, on kaže, dođite za 45 minuta. Već sam blago iznervirana, kažem, ja triput u životu šaljem paket, i treći put mi kažete to isto, kako je to moguće? Krene da mi kuka kako ima strašno puno posla, kako bi radije da je ostao kod kuće, ali eto, mora da radi… Alo bre, ti si usluga… Šta ima ti meni da kukaš… Onda skapira da ne treba tako, pa će kao da mi učini, da ja paket ostavim, i da dođem za… pa se preračuna, za 1h. Ekstra!

Ovako smo nas dve birale poklon, koji je uglavnom kupljen onlineStižem ja za 1h, on kaže, a što ste kupovali ovu kutiju, ja imam uvek kutija, spakovao bih vam to da ne platite. Još me pita da mu kažem šta sve ima u paketu, on je otvarao, i sve je lepo upakovano u šareni papir. Da, kažem ja, to je NG poklon. Izrecitujem. Nisam sigurna da li je znao šta je usb flash.
Pritom saznam, da je za te kutije predviđena nalepnica za adresiranje, za koju gospođa iz radnjice nije nikad čula, ne zna ni da li štampaju, uglavnom, ne trebuje se. Baš lepo.
Onda, da mi učini valjda, lik mi sve adresira, ja mu izdiktiram, popuni i ono papirče za preporučenu pošiljku.

Jedna dobra vest, Pošta kao da bi da se malo iskupi, paket poslat u subotu, u ponedeljak je već bio u drugom gradu.

Primalac poklona je posle malo pogađanja uspela da pogodi od koga je poklon, iako je paket dopremljen po irvasu koji je paketić doneo lično.

Drugi deo igrice sastoji se u tome da ja pogodim svog Secret Santu. Biće i o tome, kad mi poklon pristigne.

Grip ubio pahulje

// December 20th, 2009 // 1 Comment » // Razmišljanja, Vrtić

Dolazim u petak popodne po Vanju u vrtić, kad u donjem holu, svega 2-3 male pahulje, sve velike sklonjene.

Saznam da je krizni štab (ili kako se već zovu) za praćenje epidemije H1N1 zabranio bilo kakve papirne ukrase, zbog virusa gripa. Nisam neki stručnjak, ali mi zaista nije jasno kako to papirni ukrasi koji vise sa plafona u donjem holu kroz koji se samo prolazi, i u kom se ne boravi, mogu da doprinesu širenju virusa.

Jelka je takođe dozvoljena samo u  centralnom holu. Kako to jelka ne smeta, a papirni ukrasi smetaju.

Nazovite me neznalicom, neobaveštenom, ali ovo je zaista previše.