Posted on 13 Comments

Daj da jedem…

15h vrtić: Idemo kući. Kaže teta, super je bila danas, odlično je ručala, spavala je, jedva sam je probudila (ovde ja zakolutam očima, opet će večeras biti akcija do 24h, no, nije nam to sad tema).

16h kod kuće: Baba došla i donela maline. Na maline stavila Nesquick (sad će milepile ovde da mi održi lekciju), i Vanja sve pojela.

Ustaje, malo skakuće, pročitali knjižicu dva tri puta. Odlazi do stola, dobro poznata unutrašnja crvena kesa od Plazma keksa (sa ukusom jabuke i cimeta, naravno) je tačno gde treba, uzima je i donosi mi. Ništa ti Baba ne vrede maline, nisi mi dala keksa… Pojela 3-4 keksa (ima i malo mrva po tepihu, al’ to će mama časkom da usisa posle), u kesi nema više, traži još. Odoh ja do špajza, nosim još jednu kutiju. Utom se setim da sam danas pekla bundevu, posipam je žutim šećerom i nosim ispred komp-a, gde bih drugo. Otvaram kutiju, dajem joj keks, ali ona ugledala bundevu, hoće i ona.

– Hoćeš? – kažem ja.
Naravno, šta pitaš… Jednu kašičicu, pa još jednu, i još… Pojede pola parčeta.
Utom Baba pita (mene): – Jel si probala, jel dobra?
– Pojma nemam, nisam još stigla da probam, Vanja mi pola pojela…

Ko je ono beše komentarisao da joj ne dajem da jede

13 thoughts on “Daj da jedem…

  1. Jao, Nesquick i maline! Pa, ja sam mislila da sam jedina lujka koja to jede. 🙂 Uzgred i sa jagodamam je super!

    Nego, Ivana, kako pečeš bundeve? Probaj da ih oguliš, pa u zatvorenoj šerpi ili vatrostalnoj posudi. Možda se Vanji dopadne jer su onda sočnije…

  2. Ma najobičnije, samo isečem na komade, poređam u pleh.
    Ja sam kao klinka to obožavala. Baba mi pravila, a ja dođem kod keve i kažem, što mi ne praviš onu žutu tortu kao Baba…

  3. Pa, i ja tako najviše volim, ali sam primetila da drugaricina ćerkica kojoj je 6.godina više voli ovako, kad ih ispečem u poklopljenoj posudi. Zašto, pojma nemam… 🙂

  4. Probaćemo 🙂

  5. Ja ne mogu da ubedim cerku da jede, bilo sta. Ubistvo…

  6. Ma dajes ti, ali dete mora samo da trazi. Ako sam dobro primeti, donela si bundevu sebi a ne Vanji?

    Utom se setim da sam danas pekla bundevu, posipam je žutim šećerom i nosim ispred komp-a, gde bih drugo. Otvaram kutiju, dajem joj keks, ali ona ugledala bundevu, hoće i ona.

    – Hoćeš? – kažem ja.
    Naravno, šta pitaš… Jednu kašičicu, pa još jednu, i još… Pojede pola parčeta.

  7. @ Deda, pošalji je kod mene na prevaspitava nje 😀

    @ Fly, jeste, mora da traži, da bi naučila da komunicira. A donela sam sebi, jer stvarno nisam očekivala da će jesti bundeve posle malina… No, to kod nje izgleda nema veze, mogla je i supa posle malina 😉

  8. Bas to i kazem, nisi ocekivala da ona hoce, ali je nisi ni ponudila. 😉

  9. Ma ja šta god da donesem, ona pola pojede… Jednom je na kafu navalila, ja joj dala da lizne, posle bežala od šolje hihi

  10. Blago tebi Ivana sto je Vanja sa apetitom ,ja nazalost imam isti problem sa detetom kao i deda 🙂 I sve sam probala sve savete iskusnijih mama od mene sa ovakvom decom -dzaba ,kad zatvori usta ne mozes joj ih otvoriti ni sa klestima :)Probala sam je ostaviti i sama da potrazi jok bre ,onda joj najbolje prodje dan jer je niko ne maltretira jelom ,a ona niti trazi :)Pozdrav i poljubac za Vanji samo nek ona nastavi da jede mamine komadice od hrane i bice veeelika veeelika cura :*

  11. Ma zeznem je ja na finjaka. Dodju druga deca, a ja brze bolje ih nutkam da jedu…Onda kad svi sednu, mora i ona…pa onda svasta nesto i na kraju ja zadovoljan, a ona ponesto i pojede…

  12. @ Desert, Deda, nije vam lako…

  13. Joj a ja jadna morala da otimam i da praznim frizider. Kako vam zavidim. To detetu, a ja kao dete nisam NISTA jela, kasnije samo najlon kese nisu bile na meniju.

Leave a Reply to Ivana Cancel reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *