Posted on 5 Comments

Bez lica

Neko ti “ponudi pomoć” ovakvom porukom
ako treba pomoć oko Vanje javi
Pišem sa navodnicima, jer mi je baš to prošlo kroz glavu kad sam poruku dobila, a par dana kasnije se pokazalo da je upravo tako.

Bez licaPoštovani čitaoče, molim te obrati pažnju na bezlični oblik u poruci, nije “ako ti treba” pomoć, pa kome može da zatreba nego meni. Ali ja ne postojim.

Par dana kasnije, pomoć mi je bila potrebna, tako sam makar mislila. Zamolim, ličnim oblikom “možeš li”. Pomoć je sa vremenskom zadrškom odbijena. Snalazim se nekako, svakako, onako kako moram.

Još par dana kasnije, ne znam šta mi je bilo, ponovo zatražim pomoć. Ovog puta ostaje bez odgovora. Kad upitah zašto nema odgovora, dobih odgovor: Dovešću je večeras. Zahvalih se na “pomoći”. I dobih odgovor: nema problema.

Uspeh ja i tada da izguram bez “pomoći”, neki su drugi ljudi pomogli, onako kako su umeli ili mogli u datom momentu. Hvala im. A ja samo da zapišem, da ne zaboravim.

Već sam pisala o pomoći, ali ovu, pro forme ponuđenu, da je nikad ne pružiš, tu sam zaboravila.

Napisah jednom i ovo

fascinira me
-šta su sve neki ljudi spremni da urade (jedni dobro, a drugi loše)

zahvalna sam
-svojim prijateljima koji mi pomažu, bilo da me znaju već “sto godina” ili me nikad u životu nisu videli, a i onima koji mi svim silama odmažu, jer mi tako pokazuju svoje pravo lice;
-na svakoj svojoj životnoj stramputici koja me je dovela tamo gde sam sad;
-Nekom, na snazi koju mi daje.

I još samo nešto, ne želim da budem zlobna, ali ove mi reči dolaze na um:

Neko to od gore vidi sve. – Đole Balašević

5 thoughts on “Bez lica

  1. Najgore je kad bez lica ostanu oni od kojih bi trebalo da se ocekuje najveca podrska i pomoc. Ja sam licno iskusio i video ta lica i tada sam prvi put video da covek moze umesto obraza imati djon na licu.

  2. bez lica i bez duse…

  3. Nekada od nekih ljudi na koje ne bih ni pomislila u datom trenutku, sam doživela najveću pomoć. Nekada od nekih ljudi za koje bih sve dala, nisam doživela ništa. Da li nisu hteli, mogli ili znali, možda nisu ni osećali – danas se više ni ne pitam. Znaš šta hoću da kažem, sigurno ti ne otkrivam toplu vodu. Iako si ti zaboravila na gore opisanu vrstu pomoći, žao mi je što te je ovako nešto moralo podsetiti na pomenutu. Volela bih da si nam napisala potpuno suprotnu pričicu i nadam se da će takvih biti mnogo više u budućnosti na tvom blogu. Ja ti jedino mogu ponoviti da onaj gore zna kome daje snagu – zna ko je sposoban da izdrži srcem ono gde bi mnogi drugi poklekli. I stoga ja znam da je sve na tvojoj strani. Preteže ona većina koja će ti pohrliti u pomoć. Bilo u svakodnevnici, bilo na blogu. Onu manjinu ćeš zaboraviti vremenom. To ti ja od srca želim. Ljubimo vas dve, nas dvoje.

  4. Ne trazim “pomoc” od bilo koga uradio sam to jednom i nikad vise! Oslanjam sa “ako” mi treba pomoc samo na proverene prijatelje… Vanja raste brzo, i polako sve brze shvata neke stvari… Nadam se skorijem casu, da ce biti i samostalnija nego sto je to dosada i da ti vise nece trebati nikakva pripomoc!

  5. mila moja….tvoj trud i dela su mnogo veci od bilo cega sto takvi malodusnici mogu uciniti ikada.
    Nemoj sebe kriviti sto imas ogranicene mogucnosti.Od krvi i mesa si i nisi svemoguca narocito u zemlji u kojoj zivis,gde ti je ograiceno svako parce hleba a ne nesto vise.Ja te ljubim da imas dovoljno snage u svako doba ,da budes svesna koloiko vredis i da ti Bog pruzi malo vise od ovog jadnog zivota.
    Ljubi one prelepe plave oke ,budi jaka !LJUBIM!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *