Posted on 11 Comments

Reakcija

Danas u tramvaju mladić nedovoljno mentalno razvijen (nisam sigurna da se to baš tako kaže) ali očigledno dovoljno samostalan da može sâm da ide gde želi, razgovara telefonom vrlo glasno, više puta nekome objašnjava gde se tačno nalazi tramvaj u kom je. Sve se dešava iza mojih leđa, mene je sramota da se okrenem, tramvaj je poluprazan.

Potpuno me zgrozila reakcija ostalih putnika, listom su zblanuto gledali prema mladiću, nekolicina je vrlo neprimereno komentarisala sa svojim saputnicima.

A ja, ja nisam znala kako da reagujem, pa nisam ni reagovala. Da li je trebalo? Ne znam. Ne znam zato što me niko nije naučio, zato što prosto na našim ulicama nije uobičajeno da srećeš drugačije, nije bilo onda kad je trebalo da naučim, a nažalost, i dalje to nije slučaj.

Sa druge strane daleko više od negativnog utiska koji su ostavili ostali putnici, fascinirali su me mladićevi odgovori. Ne možete zamisliti sa kolikom preciznošću objašnjava trenutnu lokaciju tramvaja, nisam sigurna ni da bih ja uspela (sve i kad bih želela) da tako precizno opišem gde se tačno nalazim.

 

11 thoughts on “Reakcija

  1. Meni se cini da se ljudi danas iscudjavaju svemu i svacemu, svakome bez obzira u kojem i kakvom stanju.
    Dovoljno je bilo sto je glasnije razgovarao telefonom da se tudja intima ugrozi iako je u sred tramvaja, prosto ko pasulj, zar ne?

    1. Možda si samo donekle u pravu, klinci (recimo srednjoškolci) su skoro redovno vrlo glasni u prevozu, kikoću se, dozivaju kroz bus/tramvaj, pa ne videh da bilo ko tad reaguje. A možda samo ja vidim samo stvari koje mene ‘dotiču’. Ko će ga znati…

  2. Nažalost to je naša ružna svakidašnjica 🙁

  3. Čudni smo ljudi, ko će ga znati?

  4. Složila bih se sa Ivanom, (izvini Deda ;)) Posebno su srednjoškolci i osnovnoškolci izrazito glasni, napadni, puštaju muziku sa telefona, urlaju, gurkaju se međusobno itd. I, stvarno, na to niko nikad ne reaguje. Ali, zato sam ja dobila jako ljutite poglede i bezobraznne komentare od gospođe koju sam slučajno nagazila kada je vozač nagazio po kočnici i kojoj sam se uljudno izvinila.
    Ah, da sad se setih, pre par dana je sedela pored mene devojka koja je gluva(ili gluvonema), koristila je govor znakova da se sporazumeva sa svojom drugaricom, dok ih je pola (ako ne i više) putnika posmatralo kao da su u najmanju ruku gubave, radioaktivne ili kriminalci… 🙁
    Ima nas još koji se zgražavamo nad takvim oblicima diskriminacije, valjda i to nešto znači…

  5. uf ja sam jako naprasna… i mene kad se tice ja jako reagujem negativno i naglo 🙁 treba da naucim da ne reagujem…Vec BULJE u moje dete zato sto je tako malo i sitno i razroko! A da ne govorim kako se iscudjavaju kada me pitaju koliko ima i meseci i NE HODA…. Treba da naucim kako i sta da odgovorim… Mene ti pogledi i iscudjavanja mnogo nerviraju, ali sva sreca to syu ljudi koji mi nista ne znace, prolaznici i nebitni! Oni bitni, NE pitaju! Samo je voleeee…..
    RuterRut ili Bibiz 😉

    1. @branchester dobro došla 🙂

      @RuterRut, i ja se sećam sličnih reakcija, pa na konstataciju tipa: “šta toliko dete voziš kolicima, pusti je da hoda” odgovarala sa: “da, baš bi bilo lepo kad bi svet bio onakav kakvim ste ga vi zamislili, samo je problem što nije” i tako…

  6. I nama se desilo slično u autobusu, kada smo se vraćali sa Belog dvora, gde smo dobili poklone za Uskrs….od Princa i Princeze!
    Jedna Baba je komentarisala glasno i čudila se “Kako tako neotesan momak, mlad a gura se da sedne! I još gura sve oko sebe! A ja stara….Jadna…” I još par njih su našli sebi temu da skrate vožnju….A on presrećan- dobio igračku….A ima bar 20-ak godina, vidno ometen, ali sposoban sam da se kreće…

    Ona ne zna da prepozna o čemu se radi, ali je to ne sprečava da lupi pre nego što promisli malo.

    Hvala mom detetu što me je naučio strpljenju, smirenosti i saosećanju… Kad nas neko gleda čudno, onda ja gledam direktno u oči, i gle čuda—svi se povlače!!!! I ta Baba se ućutala posle mog “milog” pogleda 🙂

  7. iskreno, pre mislim da ljudi u autobusu nisu prepoznali da se radi o takvom mladicu nego sto bih rekao da su neosetljivi. ti si mozda osetljivija pa si prepoznala njegove poteskoce a oni nisu. ma prosto ne mogu da poverujem da bi bili tako bezdusni kada bi ukapirali.. a mozda se i varam…..

  8. Nisu ljudi bezdusni, i verujem da nisu prepoznali, ali da bi “video”, moras da “pogledas”, a ne da na prvu loptu reagujes jer si zadubljen u svoje beznjadje i nezadovoljstvo!

    1. Ja uopšte ne verujem da nisu prepoznali.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *