Konačno imitacija
January 26th, 2007
Ima već oko dve-tri nedelje, ali nisam imala hrabrosti da odmah napišem, da se ne bi desilo, kao što se već milion puta do sada desilo, da nešto uradi, pa posle zaboravi.
Dakle, konačno smo uspeli i imamo, izgleda bez tendencije prestanka, imitaciju u govoru. To je jako važna faza, i mnogo sam ponosna.
Pokušavamo to još odavno da dobijemo, i nikako. Ja nešto kažem, on se samo smeje, gleda me u usta i štipa me po licu. A ništa od imitacije, tj. da na glas odgovori glasom.
E sad imamo i to. I strašno sam, strašno ponosna.
Vidi se to, jel da?
I ne samo to. Imamo i pokušaje komunikacije glasom, nešto kao "ne-ne-ne" ili "nje-nje-nje" kad joj postavim pitanje za nošu recimo, za šta mislim da stvarno znači NE.
No, o tome drugi put, kad se još malo ustabili.
Prethodne faze progovaranja pogledajte ovde:
Rekla je Mama,
Progovaranje II deo,
Progovaranje,
Da ti ispričam.
Slični postovi:













26. January 2007.
joj srecice mala
samo tako nastavi, ma jos bolje
ljubimo te
26. January 2007.
Bravo Vanja! Strah me da bilo sta drugo kazem da ne izbaksuziram njen napredak. Samo neka tako nastavi :*
26. January 2007.
a što ti ne daš detetu lepo telefon da nazove Anju, pa da se njih dve ispričaju ???
26. January 2007.
moze i sara za konferencijsku vezu
26. January 2007.
Цмооооооооооокићћћћћ за Вању
26. January 2007.
Bravooooo!!!!
26. January 2007.
Uporna je ona na mamu
Sampion mali!!!
26. January 2007.
Nemate predstavu koliko mi znače ovi vaši komentari.
@ Bibice, hvala

@ kukac, milepile, možemo i u troje, ali prvo viđanje uživo, nećemo mi telefonom da pričamo sa nepoznatima
@ zajebant, uzvraća ti ona, ja se pridružujem
@ jasna, hvala ti
@ Fly, ako je na mamu, onda će biti sve ok
26. January 2007.
I mi bitku bijemo sa govorom i kad god kaze novu rijec ja se bojim da se radujem ali znam da ce nase curice biti prave pricalice, no ne mogu od nas doci do rijeci
26. January 2007.
Sta bre ako je???
Jeste na mamu i mora da bude sve OK.
Prenesi Vanji puno letecih poljubaca…
27. January 2007.
@ jasna, sve znam…
preneti leteći pozdravi, nego ajde nam ti doleti malo
@ Fly,
28. January 2007.
Tvoja ljubav i posvecenost cini cuda!
28. January 2007.
Ja sam inache balavica koja sa svojih dvadeset godina jos uvijek misli da nabolje na svijetu sto moze da uradi je da spakuje jedan kofer i predje granicu. Medjutim, ponekad kada chitam tvoj blog uvidjam cijelu tu frku oko djece koja mi je za sada potpuno strana jer zaista uspijevas da preneses emocije i u ovaj hladni virtuelni svijet. Vanja je preslatka i vjerujem da ce nas uskoro sve prestici svojim komunikacijskim sposobnostima
28. January 2007.
Ovo je vec 5-6 put da sedam ispred kompjutera sa zeljom da ti nesto napisem… Toliko toga bih ti rekla, ali ovaj ekran se cini suvise malim za sve to.
Nocas sam iznova i iznova citala tvoju pricu. I reci cu ti sada samo ovo: Iz svake tvoje recenice izbija toliko neverovatna snaga, da sam na kraju, pred samu zoru, umesto “Oce nas”, izgovorila samo “Boze, daj joj jos vise radosti”.
Samo napred, Ivana! Vanja ce te svakog dana sve vise iznenadjivati.
29. January 2007.
@ majra, hvala.
@ chloe, hvala na željama, šaljemo pozdrav.
@ aurora, rasplaka me, ne znam sad šta bih ti rekla sem da si me dirnula.
29. January 2007.
Vanja i ti ste čudo od devojaka. Pozdrav od čika Raina
30. January 2007.
Hvala Rain, ako može bez tog čika
30. January 2007.
Posle ovkvog posta uvek se setim tvog teksta sa Roditelja, kada si me naterala da zaplačem.
Ja ću samo da ti poželim da uskoro budeš još ponosnija.
Veliki ljubac za Vanju i tebe.