Month: February 2005

Ja nemam običaj da komentarišem Vaše komentare, ali sad ste me jâko dirnuli. Zahvaljujem se svima na divnim komentarima, rečima utehe i ohrabrenja. Ne dam se ja lako slomiti, tvrd sam ja orah…

Stvarno je interesantno kako ljudi sa strane nekako bolje vide, razumeju i poštuju od onih ljudi koji su pored tebe.

Za Vas koji ne znate, Mixy 011 je moj brat od ujaka.

za ivanu, posebnu mamu evo dio mog teksta sa portala www.udrugapuz.hr i www.mameibebe.net Jedna mlada majka jako bolesne djevojčice iz škole u kojoj radim je jednom rekla rečenicu koje se uvik i rado sitim: “… nisam ni znala da sam nešto posebno kad je Bog baš mene izabrao da imam drugačije dijete, al eto izgleda da jesam, kad je izabrao mene jer za posebno dijete treba netko poseban, jak, žilav, izdržljiv i sa puno, puno ljubavi.” Zato virujem da je svaka posebno izabrana Posebna Mama nešto posebno izabrana da ima posebno dite. Kad malo bolje razmislin, i moja stara je baš posebna i ritke su žene koje bi izdržale sve ono kroz šta je ona sa osmihom prošla i to bez neke velike podrške. Virujen da je još puno posebnih i specijalnih mama tu oko nas koje su vridne klanjanja. Bolesna dica nas svojim prisustvom oplemenjuju i uče da nećemo izgubit dio sebe ako pokažemo i pružimo ljubav, pomažu nam da sazrimo, da obogatimo život i da ih prihvatimo kao dar a ne teret, obavezu ili problem . Ima jedan tekst koji može nadahnuti i dati snagu svim mamama kojima je je podrška uvik potrebna i dobrodošla, a pisana rič može puno više značiti jer je uvik tu kad zatriba i biti veća svitlost u mraku nego izrečena. NAPUKNUTI KRČAG Vodonoša u Indiji posjedovao je 2 velika krčaga koje je nosio obješene o motku o vratu. Jedan krčag je bio napukao, a drugi je bio savršen. Dok je savršeni krčag uvijek donosio punu mjeru vode nakon dugog hoda od potoka do kuće, napukli krčag donio bi samo polovicu. Pune dvije godine ovo se dnevno ponavljalo i vodonoša je donosio mjeru i pol vode do gospodareve kuće. Naravno, savršeni krčag je bio ponosan na svoj doprinos, savršen za svrhu kojoj je bio namijenjen. Jadni, napukli krčag sramio se svojeg nedostatka i osjećao se jadno doprinoseći samo polovicu onog šta je trebao. Po isteku druge godine, shvativši svoj gorki neuspjeh, jednog dana reče vodonoši pri potoku: – ”sramim se sebe i želio bih ti se ispričati.” – “zašto” upita vodonoša, “zašto se sramiš?” Krčag nastavi: -“kroz protekle dvi godine bio sam u stanju donositi samo pola svog tereta jer je druga polovica iscurila kroz napuklinu putem do gospodarove kuće. Zbog moje mane ti radiš više a ne dobivaš naknadu za svoj napor.” Vodonoša se sažalio nad starim, napuklim krčagom i suosjećajući reče: -” kad se budemo vraćali želio bih da obratiš pažnju na prekrasno cvijeće uz stazu” Stvarno, kad su se penjali uzbrdo, stari napukli krčag opazio je s jedne strane divno cvijeće obasjano suncem i to ga je malo oraspoložilo. Ali kad su stigli do kraja opet ga obuzme tuga i još jednom se ispriča vodonoši za svoj neuspjeh. Vodonoša mu reče: – “Da li si opazio da je cvijeće samo s tvoje strane staze, a na strani savršenog ga nema??? To je zato jer sam ja oduvijek znao za tvoj nedostatak pa sam ga iskoristio. Na tvojoj sam strani posadio sjemenke cvijeća i svaki dan dok smo prolazili ti si ih zaljevao.Već dvije godine berem ovo divno cvijeće i njime ukrašavam gospodarev stol. Bez tebe ova ljepota nikada nebi krasila njegov stol.” Niko od nas nije savršen i svak ima neki nedostatak, netko vidljiv a neko manje vidljiv i sve šta nas život uči je da prihvatimo jedne druge u takvom obliku kakvom dođemo na svit, da ne gledamo na nikoga kroz dijagnozu već kao osobu, individuu s dušom jer dijagnoza nema dušu. Dite je tu, rođeno je, živi među nama pa samim tim zaslužuje našu pažnju, poštovanje i ljubav, a svaki život je dragocjen pa se (napustenadjeca 27.02.2005. 12:54)

ovo ti je pisalo more~snova koja ima i ovaj drugi blog o napustenoj djeci 🙂 (napustenadjeca 27.02.2005. 12:55)

Jao more~snova, baš sam se iznenadila. Nisam znala da je to isto tvoj blog, iako sam ga odmah primetila. Kad sad malo razmislim, ranije kad sam išla na njihovu stranicu jakov.hr čitala sam o tvojoj poseti. Jedino mi se malo ne sviđa što se uvek govori samo o napuštenoj deci, a sigurna sam da ima i one dece koja su ostala bez roditelja. Svejedno brinuti se o toj deci je nešto stvarno posebno i dostojno divljenja. Na njihovoj stranici piše “Dječji dom”, i Sestre se stvarno trude da im to i bude Dom. more~snova PUNO ti hvala na ovoj divnoj priči. Stavljam ovaj komentar i na tvoj bloh. Najlepši pozdrav malom Adrianu. (Ivanino blago 27.02.2005. 22:45)

draga moja , ni jakov.hr nije njihova nego moja stranica koju sam ja napravila za njih ( u periodu kad sam mislila da ne mogu imat svoju djecu i taman kad sam zavrsila stranicu i kupila avionsku kartu za 27.12 da im odem u posjet ja sam 2 sedmice prije toga dobila + na testu) svejedno ja i dalje vodim tu akciju i puno ljudi se odazvalo a sad sam mislila prebaciti stranicu na blog jer mi je u prvu ruke mukte a u drugu mogu sama nastaviti pisati umjesto da to traje mjesecima dok mi je strucna osoba stavi na stranicu + kosta me puno kako to tako i mjesto na netu . i da…..pa rijetko koje djete da nema oba roditelja… sva su napustena kako od roditelja tako i od rodbine ( kuzis sta ocu reci).Jako puno djece imaju jednog ili oba roditelja koji su ih maltretirali, roditelji alkoholisti i slicno … bas kad sam ja bila to vece im je dovedeno troje brace i sestara koji su bili goli, bosi i promrzli danima bez da su i sami znali gdje su im roditelji pa su susjedi zvali socijalu. ma sve sudbine djece u domu su jako, jako tuzne 🙁 (more~snova 28.02.2005. 08:45)