Posted on Leave a comment

Oldtajmeri 2013.

Danas se održala sedma izložba oldtajmera, na platou ispred Saobraćajnog fakulteta, u organizaciji Udruženja istoričara automobilizma.

Prva koje se ja sećam, a da je padala kiša. Nole reče da je padala i pre dve godine, ja se ne sećam, a ni fotografije mi ne izgledaju “mokre”.

Daleko manja gužva (opet ćemo se vaditi na kišu) ali automobila dovoljno da biste uživali.

Ova priča predstavlja ženski obilazak. Eto, nas tri koleginice koje smo pre određenog broja godina radile u istom projektnom timu (nemoj da je neko pitao koliko) srele smo se, neke namerno, a neke slučajno. Tu je bio i Nole, da uslika nas, a mi smo slikali lepe automobile.

Prvo naravno slika sa sprata. Ova je sa  trećeg.

Izložba  oldtajmera 2013.

Za početak obilaska, tu je Dodge skriven ispod nadsrešnice, onaj isti prošlogodišnji.

Dodge Dodge Dodge

Specijalno za nas, vlasnik nam demonstrira sirenu.

Odmah do njega beli lepotan.

  Beli lepotan Beli lepotan 

Još jedan beli lepotan.

Beli lepotan Beli lepotan Beli lepotan
Kamionče kao iz američkih filmova.

Kamionče Kamionče  Kamionče

Mali crveni NSU, sav kišom poprskan.

NSU  NSU

Tu je naravno i prvi autobus iz Mislođina, nismo videli dekicu (al je bio pre neki vikend na Sajmu automobila).

Autobus
Tri Minija, kao uskršnja jaja. Izvirio i još jedan, slične divne uskršnje boje.

Mini Mini

A onda još jedan, dvobojni, našeg studenta, drumca, zamalo pa potpuno u saobraćajskim bojama (pogledajte stubove). I da ne bude da smo se samo  nas tri slikale, evo Noleta na drugoj fotografiji.

Mini  Mini

I da ne zaboravimo motocikl pod strehom. Specijalne detalje slikao Nole.

Motocikl Motocikl Motocikl Motocikl Motocikl

I na kraju, ali ne najmanje važno, nas tri. Onda, i danas.

Veštice iz Istvika Veštice iz Istvika

Ne znam da li treba da napomenem, da naravno nismo mogle da se setimo kako je koja stajala, pa smo probale da napravimo sve permutacije (da vam kaže vaša statističarka, to su permutacije bez ponavljanja od tri elementa, ima ih 3!=6), ali, kao po Marfiju, onu pravu nismo potrefile.

Za to vreme dok smo se nas tri slikale i obilazile lepotane, oni su unutra nešto pričali. Sa  prof. Brankom (novim nam Dekanom) smo se mimoišli, samo ga je Nole spazio. Tako nam i treba kad kasnimo. Vadićemo se na kišu.

Možete pogledati sve ovogodišnje fotografije ovde. Ako vas zanimaju ranije izložbe, one su opisane ovde.

I naravno, vidimo se dogodine.

Posted on 6 Comments

Oldtajmeri 2012.

Evo još jedne izložbe oldtajmera, u organizaciji Udruženja istoričara automobilizma, šesti put.

Ove godine, zbog želje da skup dobije na kvalitetu i značaju, skup je limitiran na vozila koja spadaju maksimalno u kategoriju F (proizvedena do 31.12.1970.) osim za vozila iz inostranstva koja su mogla da budu i mlađa, obzirom na put koji treba da prevale. Bilo je manje vozila, veći red na platou nego ranijih godina, ali i više posetilaca.

Izložba oldtajmera 2012. Izložba oldtajmera 2012. Izložba oldtajmera 2012.

Bilo je dosta vozila koja su se ranijih godina već pojavljivala, pa njih neću pominjati, potražite ih na fotografijama. Izdvojiću svoje favorite. Izbor je prilično subjektivan.

Broj jedan je Dodge Model 30 iz 1921 (kategorija C), stigla nam je iz BiH. Predivno restauriran, zaista je na mene ostavio najjači utisak.

Dodge 1921. Dodge 1921. Dodge 1921.

Dodge 1921. Dodge 1921. Dodge 1921.
Dodge 1921. Dodge 1921.
Svega nekoliko godina mlađa Tatra 12 iz 1929 (kategorija C), stiže iz Slovačke. Lepo se može videti koliko je  kod američkih automobila više pažnje posvećivano detaljima, završnoj obradi i komforu.

Tatra 1929. Tatra 1929. Tatra 1929.

Pontiac Streamliner Eight iz 1946. (kategorija E) iz Aleksandrova, sa kalifornijskim registarskim oznakama.

Pontiac 1946. Pontiac 1946. Pontiac 1946.

Pontiac 1946.

Autobus Leyland Royal Tider Worldmaster, iz 1961 (kategorija F), stiže nam iz GSP Beograd. Linija 33a, tada je stvarno vozila od Zelenog venca do Banovog brda.

Leyland 1961. Leyland 1961. Leyland 1961.

I još jedna “poslastica” nadogradnja vozila Fiat za potrebe vatrogasne službe.

Vatrogasci Vatrogasci Vatrogasci

Izlaganja su počela malo posle 12h, i obuhvatala su sledeće teme:

1. Kаdilаk krаljevićа Đorđа – Miroslаv Milutinović
2. Automobili i motocikli NSU u Srbiji – Vlаdimir Veselinović
3. Znаčke Automobilskog klubа Krаljevine Jugoslаvije – Nebojšа Đorđević
4. Alfа Jаnković – Dаniel Tomičić (gostujuće izlаgаnje iz Hrvаtske)
5. Teretni аutomobili zаstаvа 615 i 620 B – Aleksаndаr Vidojković
6. Počeci izrаde nаdgrаdnji u Vаtrospremu – Aleksаndаr Zаjc
7. Božidаr Tvrdišić i trke nа Avаlskom drumu 1927. – Nebojšа Đorđević

Priznajem da ovog puta nisam slušala izlaganja, probala sam da fotografišem vozila kad se malo smanji gužva, međutim ona nije tako lako jenjavala kao prethodnih godina.

Ostale moje fotografije sa izložbe možete pogledati ovde. Sa nestrpljenjem čekam Igorove fotografije, znajući njegove inače sjajne fotke, nadam se da će neke sa nama podeliti.

Prethodne izložbe o kojima sam pisala pogledajte ovde.

Vidimo se, naravno, sledeće godine ponovo.

Posted on 9 Comments

Oldtajmeri 2011.

Neizostavno, i ove godine sam bila na izložbi oldtajmera, juče je bio peti godišnji skup Udruženja istoričara automobilizma na platou ispred Saobraćajnog fakulteta.

Stižem oko 12, pred sam početak izlaganja. Fotografišem malo uokolo, naravno slika sa sprata je tu i ovog puta. Vreme je predivno sunčano, pa oldtajmeri sjajno izgledaju. Gužva je uobičajena, napolju, a i kasnije u amfiteatru.

gužva na platou, izložba oldtajmera gužva u amfiteatru, izložba oldtajmera

izložba oldtajmera 2011. izložba oldtajmera 2011. izložba oldtajmera 2011. izložba oldtajmera 2011. izložba oldtajmera 2011. izložba oldtajmera 2011.

Ovog puta od mene, osim fotografija, i dve priče, jedna viđena očima mog malog gosta prvačića S., a druga moja, sa izabranog izlaganja. (sve fotografije na jednom mestu pogledajte ovde)

Pre priča, izdvojiću još jednu interesantnu fotografiju. Ovaj auto, dovežen iz Amerike, poseduje registracionu nalepnicu, koja se tada zvala “speedometer reading sticker”  iz 1974. Ove nalepnice sada ima dve, i zovu se “odometer” – jedna je “state inspection”, a druga “federal emission test” za emisiju CO2 i druge zagađivače. (info by mixy koji živi baš u Pensilvaniji)

stiker iz 1974. stiker iz 1974.

S.-u su se najviše dopala vojna vozila, gde su mu dozvolili, a poneki i pomagali da uđe i isproba se na mestu vozača. Kasnije šetajući kroz gužvu, nailazimo na jedini lancem ograđen automobil, lanac je bio pričvršćen parkmetrom, i samim oldtajmerom, iz vremena kad je pisac ovih redova bio uzrasta prvaka. “Daj mi 5 din da ubacim ovde, pa da mogu da spustim lanac i uđem u ovaj auto.” Logično, zar ne? Ulaz se plaća…
Kasnije ulazimo u zgradu, na pitanje zna li šta je to (Saobraćajni fakultet) odgovara: “Ovde se znači upotrebljavaju ovi automobili.”
Možda sam ‘kupila’ jednog novog  budućeg saobraćajca.

prvak prvak prvak da plati ulazak da plati ulazak

Od nekoliko izlaganja izdvojiću ono o Sretenu Kostiću, prvom srpskom šoferu. Nešto od onoga rečenog sam znala, zahvaljujući prof. B. Staniću, naravno, i iz ove knjige:

… 3. aprila 1903. godine uvezen je iz Austrougraske prvi automobil, u vreme kada je Beograd imao oko 50 000 stanovnika. Ovaj prvi privatni automobil u Srbiji bio je vlasništvo Boška V. Radulovića, poručnika kraljeve garde, imućnog porekla. Automobil je kupljen u Beču, odnosno nedaleko od ovog grada u fabrici “Neseldorf” za 12000 kruna. Fabrički šofer, nemac po poreklu, dovezao je ovaj automobil do Beograda gde je ostao četrdesetpet dana da bi obučio vozačkoj veštini prvog srpekog šofera Sretena Kostića koji se kasnije bavio šofiranjem oko dvadeset godina i bio osnivač i prvi predsednik Šoferskog srpskog udruženja. Kostić je bio i lični vozač Kralja Petra Karađorđevića Prvog.

iz knjige Grupa autora, “Automobilizam u Srbiji 1903-1933”  Saobraćajni fakultet Univerziteta u Beogradu, 1993.

prvi automobil registarske oznake oglas za šofera

Ono čime sam se iznenadila bilo je saznanje o postojanju slika (akvareli ako nisam pogrešila) izloženih u kući Sretena Kostića u Jajincima. Naročito je interesantna slika na kojoj je specifično prikazana ‘opasnost’ konzumiranja alkohola i šofiranja (Uvrlo simboličnog naziva: Ultima staciona – poslednja stanica), kao i opsednutost registarskim oznakama (što se vidi na jednoj od fotografija).

slika Sretena Kostića

Naravoučenije: ovo nikad nije samo izložba, mnogo se može naučiti, ako vam je tema interesantna.

Prethodne izložbe na kojima sam bila pogledajte ovde.

Vidimo se, naravno, dogodine.

Posted on 3 Comments

Kako se prelazi ulica

Danas, vraćajući se iz vrtića specijalnim prevozom (neću više da je pominjem, obećala je da će gostovati ovde), slušali smo dečje pesmice. Mami se naročito dopala ova, a i Vanja trenutno, dok stavljam ovaj post, traži da joj pesmu pustim ponovo, i ponovo, i ponovo, i ponovo…
(srećom ovo je bilo neophodno i meni, kako bih uspela da skinem reči, sad će ih biti i kod čika Gugla)

Klik ovde da poslušate pesmu na youtube:

Kako se prelazi ulica – Branko Kockica

Kako se prelazi ulica – Branko Kockica

Kad se prelazi ulica gde nema semafora,
onda se vrlo dobro porazmisliti mora.

Kao što se reka prelazi na obeleženom gazu,
tako se i ulica prelazi na pešačkom prelazu.

Refren

da te nikad auto ne zgazi ne zgazi oprezno ulicu prelazi prelazi
da te nikad auto ne zgazi ne zgazi oprezno ulicu prelazi prelazi
oprezno prelazi

Kada na prelaz staneš, da te auto ne bi tresn’o,
prvo pogledaj levo a zatim pogledaj desno.

Ako sa leve strane dolazi auto reka,
onda se malo strpi onda se malo čeka.

Refren

Ako i s desne strane dolazi auto reka,
onda se još malo strpi onda se još malo čeka.

Ako levo i desno nikakvih kola nema,
ulicu brzo pređi jer na njoj se ne drema.

Refren

Posted on 4 Comments

Saobraćaj u Beogradu

Kako regulisati saobraćaj u Beogradu? Evo jednog radikalnog predloga: Ukinuti sve saobraćajne propise, ukloniti saobraćajnu miliciju, ukinuti polaganje vozačkih ispita i dozvoliti pirodnu selekciju i vozača i kola..

Duško Radović

Hvala mojoj kumi Dimi za ovaj quote.

Posted on 13 Comments

Oldtajmeri 2010

Kao i svakog proleća, na platou ispred Saobraćajnog fakulteta održala se izložba oldtajmera.

Stižem malo pre 12, i iznenadih se povelikom gužvom.

izložba oldtajmera 2010. izložba oldtajmera 2010. izložba oldtajmera 2010.
Prošetam se malo čekajući društvo. Baš je dosta ljudi pristutno, u odnosu na pre tri godine kad sam bila, bar je dvaput više automobila. Srećemo nekoliko profesora i upućujemo se ka sali sa predavanjima. Krcato je i zagušljivo, pa posle najave, i otvaranja od strane italijanskih gostiju iz kompanije Alfa Romeo (tema skupa je 100 godina postojanja Alfa Romea) izlazimo da natenane slikamo vozila, jer se napolju gužva smanjila.

izložba oldtajmera 2010. izložba oldtajmera 2010. izložba oldtajmera 2010.

Slike ipak govore više od reči, zato pogledajte.

Alfa Romeo Alfa Romeo Alfa Romeo

Alfa Romeo Alfa Romeo Alfa Romeo

prvi srpski autobus 1939. prvi srpski autobus 1939. prvi srpski autobus 1939.

Parkmetar Parkmetar Parkmetar

(još fotografija, ako vam je ovo bilo malo, od ponedeljka)

I za kraj nešto iz saobraćajske kafane.

iz saobraćajske kafane iz saobraćajske kafane iz saobraćajske kafane iz saobraćajske kafane

Vidimo se dogodine…

Posted on 7 Comments

Oldtajmeri

Pre nekoliko dana sam naišla na ovaj divan video, San Francisko 1905, pre prvih početaka upravljanja saobraćajem. Izgleda li vama ovo haotično? Možda malo, mada, izgleda da su se tadašnji učesnici u saobraćaju vrlo lepo snalazili, ipak ih nije bilo toliko mnogo da bi im saobraćaj donosio i nevolje. Uskoro posle ovoga će početi.

To me je podsetilo na neke od starih fotografija Beograda koje sam gledala kod twitteraša @shmeksi-ja na Unkool blogu, pogledajte ih i vi ovde i ovde, kao i na ostalim postovima ovog divnog bloga.

Onda se prisetim da je uskoro opet izložba oldtajmera, prethodne sam propustila. Ovog puta izguglah pa neću propustiti.

Ima još mesečak dana do narednog skupa Udruženja istoričara automobilizma, koji se svakog proleća održava na Saobraćajnom fakultetu. Za sve vas, prenosim vest:

Ostalo je još mesec dana do 4. redovnog godišnjeg skupa Udruženja istoričara automobilizma koje će se tradicionalno održati na Saobraćajnom fakultetu u Beogradu (Vojvode Stepe 305).

Datum održavanja je 10.04.2010. (subota), a trenutni program izgleda ovako:

10.00-14.00 IZLOŽBA ISTORIJSKIH VOZILA NA PLATOU ISPRED FAKULTETA
10.00-14.00 IZLOŽBA MODELA AUTOMOBILA
11.00-12.30 IZLAGANJA IZ ISTORIJE SRPSKE MOTORIZACIJE – SALA 128 NA I SPRATU
12.30-13.30 KOKTEL U NASTAVNIČKOM KLUBU NA IV SPRATU

Spisak izlaganja:

– Prvi srpski vojni šoferi – Vladimir Veselinović
– Prvi srpski trolejbus Goša Alfa Romeo – Aleksandar Zajc
– Istorijat razvoja električnih vozila u Srbiji – Dragutin Fridman
– Automobili Borskog rudnika – Aleksandar Vidojković
– Pomoćni motor Krušik MO-1 – Vladimir Veselinović
– Misterija Horh 853 A Erdman i Rosi – Miroslav Milutinović
– Velika nagrada Beograda 1967-1969 – Nebojša Đorđević (promocija knjige)

Kao i svake godine očekuje se prisustvo velikog broja oldtajmera, kao automobila, tako i motocikala. Naravno, biće tu i dragih gostiju, pogotovo takmičara koji su učestvovali u trkama za prvenstvo Evrope voženim na Ušću krajem šezdesetih godina prošlog veka.

izvor: Forum Udruženja istoričara automobilizma, na automototrke.net

Nadam se da ću se sa nekima videti tamo (čika Z, poziv na kafu važi i dalje).

Posted on 20 Comments

Kako mali Đokica zamišlja…

Ovaj blog je apolitičan. Bio je od sad, a biće i dalje. Ustvari, Joe je kriv, on je prvi počeo, ja ću samo da se malo nadovežem. Samo malo.
Ovo i nije politička reakcija. Ovo je stručna reakcija na iznete zaključke.

Dakle, ovako. Čitam raznorazne vesti na RSS, i uvek mi one o saobraćaju i osobama sa smetnjama u razvoju privuku više pažnje.
Pročitam malopre ovo:

Vučić: Gužve zbog nesposobne vlasti
5. maj 2008. | 11:04 | Izvor: Tanjug
Beograd — Kandidat SRS-a za gradonačelnika Beograda Aleksandar Vučić izjavio je da Beograđani kasne na posao zbog “nesposobnosti gradskih vlasti da reše gužve u saobraćaju”.

Na prilazu Brankovog mosta sa novobeogradske strane Vučić je izjavio da Beograđani svakog dana kasne na posao od 30 do 45 minuta, kao i da “nemaju vremena ujutru da doručkuju ni da popiju kafu”.

Na osnovu kojih činjenica je donet ovaj zaključak? Rekla bih da je “iz rukava”.

Kasne samo oni koji nisu krenuli na vreme.

Da, gužva je, pa šta?
Bolje nego prazan autoput iz vremena malog i ostalih Đokica…
(a uzgred, jutros baš i nije bila neka tako strašna gužva kakva inače ume da bude)

“Živi bili automobili!”

Posted on 13 Comments

Pristupačnost

Neki dan u Beogradu taksisti štrajkovali. Da sam onog dana imala vremena i živaca, bio bi to VRLO oštar post (predugo je stajalo u Draft-u pa se ohladilo u međuvremenu). Ovako, biće samo osvrt na nešto što “običan”, “tipičan”, “normalan” stanovnik možda i ne primećuje (mrzim sve ove izraze, ali zaista ne mogu da pronađem bolji, čitajte dalje, videćete na šta mislim).

Običan dan, nešto oko 15h izgleda ovako:

zvrrr…
muzika neka, ili snimljena reklama
– dobar dan, *** taxi, izvolite
– dobar dan, jedno vozilo za ulicu tu i tu, broj taj i taj
– broj taj i taj
– da
– ista muzika ili snimljena reklama
– halo
– da
– broj taj i taj za 2-3 minuta
– hvala, prijatno

Razgovor od neki dan:

– zvrrr
– muzika ili reklama beskonačno, niko se ne javlja
zovem drugi put
isto
zovem n-ti put
– dobar dan, *** taxi
– dobar dan, jedno vozilo za
– žao mi je, sva taxi udruženja u Srbiji su u generalnom štrajku, nećete moći nigde da dobijete vozilo.
– ali, znate, ja se svakog dana vozim sa vama, neophodno mi je… bla bla bla…
– razumem vas ja, ali generalni štrajk je u toku, do daljnjeg…

Ja baš ne volim generalizacije, ali taksisti su zaista “posebna sorta”… Elem, generalni štrajk.
Osetih se nemoćnom. No, dobro, šta sad, ići ćemo busom kući.

Vrtić se nalazi na Novom Beogradu, kod Hale Arena. Da bismo došli do najbližeg autobuskog stajališta na kom staje makar jedna linija koja prolazi blizu naše kuće, moramo da pređemo autoput. Prelazimo preko jedne od novih kružnih petlji.
Ponovo se osetih nemoćnom.

Prelazak izgleda ovako: sa nivoa terena silazimo preko utabane staze (srećom pa je sunce i nije blatnjavo, inače bismo morali stepenicama) do nivoa autoputa. Dalje, stepenicama se penjemo na petlju, petljom idemo u krug prelazimo autoput, i opet stepenicama silazimo do nivoa autoputa. Liftovi su sa obe strane predviđeni, ali naravno nikad nisu izvedeni. Pa kome oni uopšte trebaju? A znate li kako je naporno i komplikovano penjanje uz i silaženje niz stepenice kad neko ima problema sa hodanjem? Penjanje je lakše, motorno, ali se pre umori. Deset stepenika pa stane. Traži da je nosim. A ja stvarno ne mogu, da nosim skoro polovinu svoje težine. Plače. Smirujem je. Nastavljamo. I tako polako, za 30tak minuta stižemo tamo gde bi meni samoj trebalo možda 5 minuta. Na stanici smo. Ima da se sedne, srećom. Sednemo. Plače pritom, jer neće da sedi. Prolaze busevi, nije naš. Ja joj pričam nešto, pokušavajući da je smirim. Donekle mi uspeva. Stiže naš bus posle 10tak minuta. Osamdesetosmica, samo što se nije raspala. Krećemo ka vratima, naravno, tri gigantska stepenika ispred nas.
Još jednom se osetih nemoćnom.

Uhvatim je oko struka i popnem na prvi, ne mogu više, ja još stojim napolju. Priskače u pomoć jedna gospođa iz autobusa, pridržava Vanju, vidi valjda da nije baš stabilna. Majstor (nikad mi nije bilo jasno što se vozač zove majstor) kreće iz momenta, tek kasnije zatvara vrata. Ustaje nam jedan momak koji čita neke skripte. Sedamo. I tu je kraj plakanju. Sve jedno je čime se vozimo, samo da se vozimo. Stižemo do našeg stajališta, ustajem na vreme, znajući da me majstor, kao ni malopre neće previše čekati.

Tako se završila naša dogodovština.

Blogeri protiv zloupotrebe moćiDa, ovo je post protiv zloupotrebe moći nad nemoćnima.

I sad, nije mi originalno bila namera, ali ispalo je da je tajming bez greške.

Dragi taksisti i ostali koji obavljate posao od javnog značaja, nemojte praviti generalni štrajk, razmislite dobro pre akcije, da li ćete zaista mnogo manje postići ako to ne bude generalno, već ako biste imali razumnih izuzetaka. Generalizacija u svakom obliku je loša, pa i u štrajku.

Dragi planeri, urbanisti, projektanti, revidenti, gradske komunalne službe, stavite se u položaj svih korisnika sistema, a ne samo onog kakav ste vi sami. Mnogo je onih koji bi imali šta da Vam kažu.