Posted on Leave a comment

Naučila je slova

Pojam slova je, rekla bih, apstraktan. Naročito nekom ko ne govori.

Pre nekog vremena sam joj kupila neku igračku na baterije koja mi se učinila zgodnom. I baš joj se dopala.
Koristi, naravno, samo najjednostavniju opciju, ali naučila je slova.
Pogledajte.

Ponekad malo promaši, nekad je nestrplljiva pa više puta klikće, malo meša dž i đ, kad jednom promaši onda klikće bez gledanja bilo šta.
Odvlači joj pažnju TV koji se čuje u pozadini, pa kad pogleda tamo klikne neko dugme ne gledajući, ali ako je skoncentrisana samo na to, skoro bez greške pronalazi odgovarajuće slovo.
Još jednu istu takvu igračku smo odneli i u Boravak. Neki od drugara umeju i da pišu, pa će se baš lepo zabaviti.

Posted on Leave a comment

Oldtajmeri 2013.

Danas se održala sedma izložba oldtajmera, na platou ispred Saobraćajnog fakulteta, u organizaciji Udruženja istoričara automobilizma.

Prva koje se ja sećam, a da je padala kiša. Nole reče da je padala i pre dve godine, ja se ne sećam, a ni fotografije mi ne izgledaju “mokre”.

Daleko manja gužva (opet ćemo se vaditi na kišu) ali automobila dovoljno da biste uživali.

Ova priča predstavlja ženski obilazak. Eto, nas tri koleginice koje smo pre određenog broja godina radile u istom projektnom timu (nemoj da je neko pitao koliko) srele smo se, neke namerno, a neke slučajno. Tu je bio i Nole, da uslika nas, a mi smo slikali lepe automobile.

Prvo naravno slika sa sprata. Ova je sa  trećeg.

Izložba  oldtajmera 2013.

Za početak obilaska, tu je Dodge skriven ispod nadsrešnice, onaj isti prošlogodišnji.

Dodge Dodge Dodge

Specijalno za nas, vlasnik nam demonstrira sirenu.

Odmah do njega beli lepotan.

  Beli lepotan Beli lepotan 

Još jedan beli lepotan.

Beli lepotan Beli lepotan Beli lepotan
Kamionče kao iz američkih filmova.

Kamionče Kamionče  Kamionče

Mali crveni NSU, sav kišom poprskan.

NSU  NSU

Tu je naravno i prvi autobus iz Mislođina, nismo videli dekicu (al je bio pre neki vikend na Sajmu automobila).

Autobus
Tri Minija, kao uskršnja jaja. Izvirio i još jedan, slične divne uskršnje boje.

Mini Mini

A onda još jedan, dvobojni, našeg studenta, drumca, zamalo pa potpuno u saobraćajskim bojama (pogledajte stubove). I da ne bude da smo se samo  nas tri slikale, evo Noleta na drugoj fotografiji.

Mini  Mini

I da ne zaboravimo motocikl pod strehom. Specijalne detalje slikao Nole.

Motocikl Motocikl Motocikl Motocikl Motocikl

I na kraju, ali ne najmanje važno, nas tri. Onda, i danas.

Veštice iz Istvika Veštice iz Istvika

Ne znam da li treba da napomenem, da naravno nismo mogle da se setimo kako je koja stajala, pa smo probale da napravimo sve permutacije (da vam kaže vaša statističarka, to su permutacije bez ponavljanja od tri elementa, ima ih 3!=6), ali, kao po Marfiju, onu pravu nismo potrefile.

Za to vreme dok smo se nas tri slikale i obilazile lepotane, oni su unutra nešto pričali. Sa  prof. Brankom (novim nam Dekanom) smo se mimoišli, samo ga je Nole spazio. Tako nam i treba kad kasnimo. Vadićemo se na kišu.

Možete pogledati sve ovogodišnje fotografije ovde. Ako vas zanimaju ranije izložbe, one su opisane ovde.

I naravno, vidimo se dogodine.

Posted on 4 Comments

Odjek

Evo, malo eksperimentiše šta sve može sa svojim glasom, otkrila je sama da kad priča u posudu, ono odjekuje, i to je silno zabavno, ja sam je malo omela u tome da vam pokažem.
(ovo što šušne jako u jednom momentu to sam ja, ustajem sa troseda, nisam imala pojma da se tako čuje)

I sad dok postavljam ovaj klip, traži da ga gleda beskonačno puta, i onda ponavlja.

Posted on 18 Comments

I Vanja ima Cerebralnu paralizu

Preporučujem da pročitajte ovaj blog post. Tri majke, čiji dečaci imaju cerebralnu paralizu, odgovaraju  na pitanja. Na engleskom je.
Parenting Kids With Cerebral Palsy

Pojma nisam imala šta je Cerebralna paraliza, prosto valjda o tome ne razmišljaš, osim ako ti je profesija na neki način vezana za ovo stanje. Da, ovo nije bolest, tako kažu, to je stanje.

Takođe, to nije dijagnoza koja se postavlja u ranom uzrastu, Vanji je počela da se u nalazima pojavljuje tek negde oko druge godine. Cerebralna paraliza je zapravo veoma širok pojam koji obuhvata sve moguće smetnje posture (položaja) i pokreta nastale kao posledica oštećenja mozga (Cerebral). Paraparesis spastica je Vanjina podvrsta. To bi bilo: delimično (paresis, za razliku od plegia: potpuno) smanjenje funkcije jednog para ekstremiteta (nogu u našem slučaju) praćenog spazmom mišića. Kakvi strašni izrazi, jel da? Cerebralnu paralizu često prate i druge smetnje, pa tako neko ima epileptične napade, oštećenje vida, sluha, mentalni deficit.

Motorno smo prilično dobro rešili našu CP, Vanjin najveći deficit je upravo mentalni. Nešto što bi i mogla da uradi, ona prosto ne ume. Unutra, po ravnom, nepravilno, ali spretno i stabilno hoda (stabilnija je nego što to i istreniranom oku izgleda), penje se i silazi niz stepenice, pazeći. Napolju, gde je neravno, druga je situacija, i najmanja neravnina je prepreka, sapliće se o sve i svašta. Okolina joj u deliću sekunde odvlači pažnju. Fina motorika je loša, ali opet bolja bi bila kad bi mentalno znala šta sa njom treba da radi, ima mali tremor ruku.  Ne govori, glasa se, udvaja slogove, ali bez prepoznatljivog značenja.

Nisam odavno pisala o tim medicinskim temama, nešto ne volim.
Ukratko, svako dete/odrastao sa CP je priča za sebe.

Ja ipak više volim da je pohvalim nekom konkretnom stvarčicom, ma kako ona sitna bila. Evo vam jedne slagalice.

slagalica slagalica slagalica

slagalica slagalica
I stepenica, kojima sad pokušava da se penje po dve odjednom, to valjda rade sva deca na svetu. Za sad joj relativno dobro uspeva desnom nogom koja je malo bolja, a levom i dalje ima prilično teškoća, ali uporna je. (snimak je mobilnim, pa nije baš sjajan)

Posted on 8 Comments

Ton, kamera – akcija!

U našoj se uličici snima film.

Nemam pojma koji je film, moj twitt prijatelj momsab nagađa da je možda Bjelogrlićev Montevideo Bog te video, sudeći po vremenu radnje.

Juče ujutru, krećemo u vrtić, vidim razapete trake duž trotoara, pomislim, o ne, opet će nešto da kopaju, valjda neće drveće da potkresuju, nije sad vreme. Vraćam se, saznam u prolazu da će se oko podne snimati film.

Evo male foto sesije, sa moje nove igračke Canon SX200 IS, još uvek se upoznajemo.

snima se film snima se film snima se film snima se film snima se film snima se film

Ja sam naravno totalni nepoznavalac aktuelnih dešavanja u srpskom filmu, te nikog od prisutnih nisam prepoznala.

Kiša je dva puta glumce i ekipu poterala u zaklon, a ono što su oni iza sebe ostavili kada su svoj posao završili, bilo je, naravno đubre. Mnogo je bilo teško ove kese odneti 30tak metara dalje do kontejnera.

snima se film

Posted on 18 Comments

Vrtićke aktivnosti

Bila sam juče u vrtiću na radionici Biram da recikliram, ali sam je eskivirala (napravila par fotografija, i zbrisala), i ušla da špijuniram šta se radi u grupi.

Pokazala mi je kako slaže kocke u vertikalni niz.

slažem kocke slažem kocke slažem kocke

slažem kocke slažem kocke

Onda je donela koficu punu kocaka iz plakara, i dobila kocke da rastavlja.

donosi koficu sa kockama donosi koficu sa kockama kocke za rastavljanje

rastavlja ih i stavlja nazad u koficu (malo to teže ide)

zatim vraća koficu na mesto.

Posle je malo gađala kegle (tu je mama malo zatajila sa snimanjem).

Pa je malo radila gimnastiku.

gimnastika gimnastika

I na kraju je preskakala (dobro, prekoračivala) prepreke.

preko prepreka preko prepreka

Igrali smo na kraju i Ringe raja, sa sve čučanjem na kraju, ali taj snimak ne možemo da vam pokažemo, zbog drugara.

Posted on 16 Comments

Stepenice

Ovako je bilo prošle godine.

Tada, pa i danas, kad silazimo niz stepenice držim je čvrsto za ruku, a ona se sa druge strane pridržava za gelender. Često se dešava da uopšte ne pazi niti gleda gde staje, nego preskače po dva, nekad i tri stepenika. Sigurna je valjda da je ja držim. Iz tog razloga, ni na pamet mi ne pada da je pustim, a pritom je još zima, jakne su debele, i otežavaju njene ionako nespretne pokrete.

Pre nekoliko dana, dolazim u vrtić po nju, i zadržavam se nekoliko minuta na vratima pričajući sa defektologom. Ona se šetka po holu (na spratu smo), ja bezbrižno znam da ona neće sama krenuti niz stepenice, već smo to skoro ustalili. U jednom trenutku, defektolog koja gleda iza mene šta Vanja radi, kaže mi:  “pa ona silazi sama niz stepenice, eno je na pola”. Ja zabezeknuta, nas dve poletesmo do stepenica, a ona sigurna, stoji na polovini, i gleda u nas, sva ponosna. Siđem ja do kraja niza stepenica, pozovem je da siđe do kraja. Siđe ona, naravno. Pohvalismo je, jako dobro reaguje na pohvalu. Onda sledi penjanje, no to je dosta lakše, i to je već ranije znala.

Sutradan sam ponela FA, čisto da zabeležim. Od sad koristi svaki trenutak da stepenice još bolje izvežba.

Meni iskreno taj njen silazak deluje vrlo nesigurno, međutim, silazak nogama naizmenično, ona pokazuje da je sigurna.

Evo, pogledajte pa procenite sami.

Posted on 6 Comments

Žabac koji peva

Sećate li se ovog crtanog?

Gos’n žabac se u originalu zove Michigan J. Frog, a kod nas je preveden prosto, i ne preterano inventivno, kao Žabac Koji Peva.

Saznajem još nešto, po ovom žapcu je dobila ime i jedna punk grupa KBO.  Žabac Koji Peva, kad izađe pred publiku kaze “kboooo”.  Bili su popularni ranih devedesetih…
U svakom slučaju, zanimljivo je kako su ih svi zvali Ka-Be-O, a pevač se ubi od objasnjavanja da su dobili ime po Žapcu.

(hvala ivanixe i Angui za ove informacije)

I što vam ja sve ovo pričam?

E pa Vanja ovih dana izigrava Žapca Koji Peva.

Naučila je neke nove slogove i znakove rukama, po ceo dan nešto brblja, priča sa mnom, pokazuje mi znakove prstićima, ali onog momenta kad ja uzmem kameru, fotoaparat ili telefon da probam da nešto snimim, sva se umudri i ni glas da ispusti. I to tako danima.

Pogledajte neke moje skoro pa uzaludne pokušaje.