Posted on Leave a comment

Aktivan dan

Tata danas nije radio. Danas nam je Slava. Sveti Nikola. Mama me probudila u 7, a ja sam baš htela još da spavam. Spremili smo se, doručkovali i išli na vežbe.

Prvo Fizikalna terapija. Bilo je OK, Marija me nije mnogo mučila. Vežbali smo ravnotežu u čučnju. Znate li kako je teško da se čuči kad si bos. Meni jeste, to ne volim. Onda sam još vežbala da ustanem bez držanja iz čučećeg položaja. Ni ovo nije baš mnogo zabavno, ali dadoše mi neke kocke koje su mi se dopale, pa je odmah išlo bolje.

Onda je na redu Radna terapija. Nikad ne volim ponedeljkom radnu. Uvek mislim kad izađem sa fizikalne da ću ići kući, kad ono… Čeka me još… Mama je morala samnom unutra. Sedela sam u krilu i ništa nisam htela da radim. Terali su me da ubacujem neke voćke u kutiju, a ja to baš ne volim. Pa zar do sad nisu naučili da to najviše mrzim. Pa dobro, možda ne baš najviše!

E, a onda smo otišli u vrtić. Baš sam se obradovala kad sam tamo stigla. Ustvari, prvo nisam htela da izađem iz kola, ne znate vi kako ja volim da se vozim, to je nešto najlepše. A onda kad sam videla gde me mama vodi, odmah sam se oraspoložila. Tamo ima puno dece i igračaka. A sreli smo mog druga Saleta koji je još odavno samnom zajedno vežbao. Jao koliko je on porastao, jedva sam ga prepoznala. Bila sam u vrtiću cela dva sata i uopšte nisam plakala. Mama je pitala za Deda Mraza. I on će doći.

Onda smo išli svi zajedno kod Babe i Dede na slavski ručak. I ja sam jela rubu, i baš je bilo super. A i kolači nisu bili loši. Posle su me stavili da spavam, samo ko bi još spavao kad je toliko ljudi okolo. Ne smem ništa da propustim, kakvo im spavanje pada na pamet! Gledala sam TV. Trebalo je da dođe još neka mala seka, ali ja nisam više mogla da čekam, odgurala sam mamu do vrata. Pa valjda će shvatiti da hoću kući. Kuuućiiii!

Na putu do kuće, mama mi je pustila Vladu Georgieva, a što ja njega volim… Onda sam se malo sa tatom prošetala pored kuće ali pošto je bilo hladno nismo puno ostali.

Aaaaa…. To ja zevam, zar ne znate… Mama mi dala večeru, i posle smo išli na kupanje. A što ja volim vodu, obožavam. Najviše volim kad mi mama pusti tuš naopačke, pa izgleda kao fontana. Jedino ne znam kako ne mogu da uhvatim vodu? Ma uhvatiću ja nju…

Dobro, odoh ja da spavam. Sutra opet ustajem rano, idem u vrtić…

Laku noć.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *