Ja obožavam razne olovke, hemijske, tehničke, ball, flomastere, tanke, debele, grafitne, bojice, krejone, ma svakakvih imam.
Znate već, ovih dana sam u poprilično obimnom poslu, i potrebno mi je da s vremena na vreme nešto zapišem. Olovka stoji na stolu pored računara. Ja ustanem, odem na nešto završim, vratim se, nema olovke. Jedne, druge… desete. Danas, sutra, i tako svakog dana.
Ovo moje dete mi pokrade sve olovke. Mamino dete, šta da vam kažem. I Baba to potvrđuje, kaže: “pa šta se čudiš, ja nisam imala ni jednu olovku a da je ti nisi prisvojila i izgrickala”.
Da, to umalo da zaboravim, olovke su vrlo ukusne, znate li?
Vanja zna!
hahaha.. 🙂
Kako mi je poznata ova priča 🙂
ja mora uvek da imam pri ruci jednu grafitnu, jednu hemijsku, providni marker i digitron. Tako vec godinama. Kad god mi klinka protutnji kroz “bureau” (koji je inace kod mene na gajbi) mene hvata panika 🙂
Saosećam sa tobom :))
Eh, pa dobro je znati da nisam sama 😉 Pozdrav.
Definitivno niste sami…
Ja imam dva mala kradljivca u kući… 🙂
Živeli naši kradljivci. Moraću od nedelje u novu kupovinu olovaka, što šarenije, to lepše 😉
јес БРЕ, имате фине оловчице а нису ни скупе, обрадујте дете 🙂
Odmah ujutru odoh u Varijant, tu kod mene jedna mnooogo fina knjižara 😀
A ne, ja svoje olovke ne dam 🙂
Negde sam davno cula da je lose to grickanje drvenih olovaka, ne znam zasto ili sam to sanjala 🙁
eh, ne daš, ma ko da mene neko pita, samo mazne i zbriše.
Al drvene, plastične, ne biramo, sve su dobre za grickanje.
Kad se samo setim, ja nisam ni jednu olovku imala koja nije bila izgrižena, te drvene, kad zagrizeš, pa ti ispuca ona farba i sve ti se raspe po ustima, odvratno… Ali grickanje ne prestaje.
Mozda bre da probate da hranite dete cesce?
Mozda bi to pomoglo?
Hehe, dobra ideja… moraću da probam.