Ma neee, niste valjda mislili da ja pravim veliko spremanje?
Dešava se danas popodne…
Akcija noša odrađena. Mama ide u kupatilo da odradi prateće aktivnosti, Vanja šnjuva ko kući (moraću i jedan post o šnjuvanju…). U jednom trenutku, vidim ja ućutala se ona, i u sobi nešto “radi”.
Komoda malo manje visine od Vanjine. Prva, najviša fioka, prilično teška od unutrašnjeg sadržaja otvorena, i Vanja uredno vadi, jednu po jednu stvar, razgleda ih (njene majice, čarape, duksevi) i ispušta na pod. Ja ulazim u sobu, ona me “značajno” pogleda, a ja… Ma neee, nisam se ni naljutila, ni izgrdila je, ja sam počela da se smejem na sav glas… A ona? U čudu valjda, jer je sigurna da to ipak nije nešto što se “sme”, malo smanjuje intenzitet započete aktivnosti… Pa kad vidi da se ja i dalje smejem, nastavlja sa velikim spremanjem…
A ja, toliko sam se zabavljala, da mi nije palo na pamet da je slikam… Nema veze, uradiće ona to ponovo, pa će biti i fotki.
taman da upitam za fotke 😀
sunce malo vredno :-*
Pa kad ti nećeš da spremaš, mora neko!
Hi, hi… ljubac za Vanju 🙂
Eto kad mama nece da spremi, mora Vanja to da uradi, stid da te izede 🙂
Internet je kriv za sve, nemam mama vremen a za sredjivanje.
Ček bre, pa što bih ja spremala, kad već ona hoće
[…] kući, motamo se tuda obe, ja sela za komp, Vanja šnjuva po sobi. U jednom trenutku, dolazi, donosi neku moju majicu i stavlja mi u krilo. Ja u rebusu, šta li sad […]