U vrtiću se nose patofne, to znate sigurno.
E pa svako jutro kad dođemo, Vanja sedne na klupicu da se preobujemo, ja izvadim patofne iz kese i spustim ih na pod dok ne složim kesu. Ne vodim baš previše računa kako ću ih spustiti, i nekad padnu na đon, a nekad na gornji deo.
Pre neko jutro, pade jedna patofna tako “obrnuto”. Vanja se saginje, okreće patofnu, stavlja je pored one druge koja stoji kako treba, i podiže pogled ka meni. Ja ostah u čudu. Nisam ovo ranije videla, niti smo kod kuće vežbali ništa slično, osim pospremanja kocki u kutiju. Rešila ja da obratim pažnju, pa sad svako jutro tako razbacano spustim patofne na pod. I ona svaki put ih namesti da stoje “kako treba”. Nisam jutros srela nikog od defektologa pa nisam uspela da o tome sa njima popričam, ali zato, evo da se vama pohvalim.
Vrlo važan stepenik u razvoju je osećaj reda.
Baš sam ponosna, treba li da vam kažem?
Ne trebaš naglašavati, jasno nam je. Mislila si da možeš da se tako bahato ponašaš sa patofnicama. e ne može više 😀
Vec deset godina idem u obdaniste svaki dan……svaki put me iznenadi neka novina,pa sa zenom posle pricamo i radujemo se….prelep osecaj…eh ,kad je moj sin vezao pertle-to je bio praznik u kuci…
Da li i ja treba da kažem da se radujem svaki put kada pročitam post o Vanjinom napredku, o vašem napredku.
Ljubac za obe. 🙂
Vanja zbog koje se ja zadržah na blogovanju 🙂
To je Ponos
Slatkis mali koji svakog dana mamu usrecuje 🙂 Ljubac za Vanju.
mi (ja i Dora ) nismo sumnjali da Vanja to moze…nismo ni iznenadjeni …al zato smo iznenadjeni od nemarljive mame Ivane koja baca platofne na podu 🙂 e sad se malo nauci reda ,jos neku godinu ne sumnjamo da ce i tvoje cipele slagati u skafcic gde i trebaju biti ….pozdrav do veliku curu od nas 🙂
heh, imate pravo, mnogo sam nemarna, vreme ja da me Vanja nauči 😀
Pa mora dete da vodi racuna o redu kad vec mama ne moze. Ali nauci ce i ona mamu sta je red.