Posted on 8 Comments

Komšije

I ništa ne vredi što je danas akcija Očistimo Srbiju, i što baš ovaj vikend Gradska čistoća organizuje besplatno odnošenje kabastog smeća, moje komšije to rade ovako:

šut na stepeništu šut na stepeništu šut na stepeništu

Pritom ovaj šut stoji već nedeljama, a juče ujutru je osvanula i:

komšijska WC šolja

Vanja ne ume da prođe pored ovoga i da ne proba da pipne, prolaz je sužen da može da prođe samo jedna osoba, znači ja treba da idem iza nje, da je držim za obe ruke da ne bi nešto od ovoga pipnula.

Oni renoviraju stan, a mi svi ostali treba da živimo na gradilištu.

Treba li da kažem još nešto?

8 thoughts on “Komšije

  1. Poznat mi je ovakav slucaj. Godinama sam ziveo pored komsija koji su hodnik koristili kao deponiju. Dobro, nije bilo bas ovako ekstremno ali je ipak bilo nezgodno svakodnevno prolaziti pored kesa sa djubretom. Svojevremeno sam pisao o tome na mom blogu.

    Akciju “ocistimo Srbiju” nikako ne podrzavam jer mislim da je pristup problemu pogresan. Treba nauciti narod da ne prlja Srbiju a onda ce se lako sve ocistiti.

    1. Ja sam zalepila molbu da uklone šut, i napisala da je WC šolja prevršila svaku meru, oni sklonili šolju, ostalo naravno nisu ni pipnuli 🙂

  2. Trebaš da kažeš, ako ti nije frka od “eventualnih posledica”, pozoveš inspekciju koja je za to nadležna, kako li se to već zove, “komunalna” inspekcija/policija. Oni uglavnom sada jedva čekaju da nekome naplate kaznu, a usput i pošalješ komisiju komšiji da provere dal’ ima uredno sve dozvole vezano za renovaciju, (to je valjda sad obavezno da imaš pre nego kreneš sa radovima). Ja kad vidim gajbicu piva pored gradilišta, prva misao mi je koliko su ti radnici precizni sa svojim radovima. U jednu ruku metar ili vaser-vaga a u drugu pivo, do podne svi polu pijani. Ludilo…

    1. Okačila sam ‘molbu’ na ta staklena vrata, u nedelju je osvanulo flomasterom dopisano: “niko naravno sebe nevidi” (tako, nepismeno), šolja je ibla odneta u roku od 2h, a u nedelju su došli iz Gradske čistoće i odneli šut. Ova “komodica” i gajba piva su i dalje tu.
      A to za dozvole, nije baš tako.
      (sreća imam IP pa te prepoznah 😉 )

  3. Pa ako je samo WC šolja i par pločica u kupatilu, onda dozvola ne treba, slažem se. Ali toliko vreća šuta i loma, ne deluje mi da su samo sitniji radovi u pitanju. Detaljnije ovde:
    http://www.blic.rs/Vesti/Beograd/232996/Dozvola-za-velike–radove-u-stanu-kosta-bar–200-evra
    A za “komodicu” i pivo, kako je krenulo, do vikenda vam možda otvore i kafić na stepeništu, fali samo još par stolica i malo muzike. 😉

    1. znam to, brale, to se digla prašina u početku, posle bilo, da za skoro sve radove unutra ne treba nikakva dozvola 😉
      nego, došla sam na ideju, da kad god krenem napolje, ponesem po jednu flašu 😀

  4. Kad sam videla poslednju sliku (ovu sa wc šoljom) pomislila sam da živimo u istoj zgradi. Komšija na spratu je do skoro radio kupatilo, u hodniku su mesec dana stajale: kada, wc šolja, cevi, 10ak vreća sa šutom, cigle, vrata, polica. Samo sam čekala da i bojler osvane. Hodnik inače uzan, sa njegovim kupatilskim asortimanom moraš da se iskreneš u stranu da bi prošao i usput držiš podignute pantalone/suknju da se ne zaprljaš. U tih mesec dana je naravno došao i prošao dan za odnošenje kabastog đubreta, nije mu palo na pamet ni jednu vreću da iznese. Usput je shvatio kako je ta kada baš super da se u nju bacaju kese sa đubretom. Ja razumem i da je potpuni haos kad se radi kupatilo i da ti je lakše da izbaciš staru kadu u hodnik dok ti unose novu, ali da je neko toliko nekulturan i bezobrazan da izbaci sve iz svog kupatila u hodnik i da to tako ostavi mesec dana i još pritom dodaje i ‘standardno’ đubre… Verujem da bi sve i dalje stajalo na istom mestu da komšija sa sprata iznad nije odlepio, zamolio ih da rasklone jer je trebalo da mu stigne kupljeni krevet, stigao krevet, hodnik i dalje zatrpan… Onda je uzeo sve džakove sa šutom i bacao im o vrata… I sledeći dan je sve nestalo iz hodnika osim wc šolje, eno je i dalje stoji… S takvim ljudima očigledno ne možeš drugačije nego silom i pretnjama.

    1. jao podseti me sa tim ‘standardnim’ đubretom, kod mojih roditelja bili neki koji redovno izbace uveče kesu sa đubretom pred vrata, na stepeništa, kao da ujutru ne zaborave. Moj je ćale jednom namestio tu kesu na njihova vrata, tako da kad ih otvore, kesa im se prospe, unutra. Više nisu đubre tu ostavljali.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *