Kiša

Ovo mi je ispričala L, Vanjin defektolog. Valjda sam sve dobro upamtila, ako i nisam svaki detalj, nema ni veze.

Ručak je, i počinje pljusak. Sedeći za stolom, kroz prozor primećuju da se napolju nešto dešava. Ustaju, odvode ih na terasu, da malo pokisnu i gledaju kišu. Vanja stoj ispod zaklona, i pruža ruku da pokisne, a onda izlazi na kišu.

Ovo nisam očekivala, to pružanje ruke, mada znam da voli kad pada kiša, i podiže lice, da pokisne. Voli i kad joj vetar duva u lice.

L. je još pohvalila da uspešno klasifikuje boje, da tom prilikom jako se trudeći pokušava nešto da izgovori, ali i da folira, i pokušava da izvrda aktivnosti koje joj se ne sviđaju. O ovome ću u nekom od narednih postova, probaću da slikam i snimim. Možda bih mogla i da im ostavljam fotoaparat u vrtiću.

10 thoughts on “Kiša

  1. Una says:

    Sila je Vanjuska…
    …i pruža ruku da pokisne, a onda izlazi na kišu…ovo i ja radim… a i izvrdavam aktivnosti koje ne volim….ljubac za malu neznu lukavicu !

    • Ivana says:

      I ja izbegavam aktivnosti koje ne volim 😉
      Imamo novog defektologa, i u nekom od prvih razgovora, on mi to ispriča, ja kažem, tu je na mamu, i mama izvrdava sve što nije apsolutno neophodno da se uradi 😀

  2. Iva says:

    Kiša kao da predstavlja njen razvoj pod tvojim budnim okom, naravno da će želeti da popije još i poraste što više. 🙂

  3. SofijaB says:

    Moram da se složim sa AnomK. Šta sve ona ume i zna! (Ono sa mandarinama sam tek sad videla. Svaka čast.)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *