Antibiotik

Vanja je bolesna, od subote ima temperaturu. Ona inače baš nije neka bolešljiva, ovo joj je svega četvrti-peti put u životu da ima temperaturu.

Temperatura prvo mala, oko 38, pa u nedelju veća, preko 39. Ja se inače strašno plašim visoke temperature obzirom na njenu istoriju lošeg EEG-a. Odvedem je kod dežurnog, ona je ispregleda uzduž i popreko, kaže ništa se ne vidi, ni grlo, ni nos, ni pluća, ništa. Kaže mi da spuštam temperaturu, i ako bude lošije, da je dovedem ponovo.

Poslušam ja, zna valjda žena šta priča. Temp malo niža, duži periodi između pojavljivanja, meni laiku sve govori da se stanje poboljšava.

Kad, ne lezi vraže, danas popodne, počinje naglo da ponovo skače iznad 39. Ja opet van sebe, ne moram da vam objašnjavam. Već je kraj smene, skoro 7 sati kad sam posle lekova i tuširanja ipak uspela da nekako malo spustim temp. A Vanja, sva se trese od jeze, ne mogu da je smirim, tome naravno doprinosi i njen povišen tonus… Ma šta da vam pričam. Ajmo, opet, pravac dežurni.

Kad tamo, poznato lice. Mlad, fin (i lep, ali to nije poenta ove priče hihi) doktor, prepozna me, naravno, njegov i moj otac radili zajedno u tom istom Domu Zdravlja. I pregleda on Vanju, kaže grlo JAKO upaljeno, kako li samo juče nije bilo… Posla nas čovek kući sa ANTIBIOTIKOM.

Valjda će sad stvarno krenuti na bolje, muči mi se dete već tri cela dana.

Pozivam Kenshin-a da bude sledeći igrač.

Male boginje – morbilli

Juče u vestima, pa blago rečeno, panične vesti, pojavili se morbilli.

Male boginje u Beogradu

Beograd – Na području Beograda registrovane morbile (male boginje ili ospice), kod dvoje prethodno nevakcinisane dece, uzrasta tri do pet godina.

U saopštenju se objašnjava da su deca inficirana u Novom Sadu, gde je već ranije registrovana epidemija, kao i da su hospitalizovana na Institutu za infektivne i tropske bolesti u Beogradu.

“Osobe koje su bile u neposrednom kontaktu sa obolelom decom pod zdravstvenim su nadzorom, a u naselju gde deca žive, danas se od 14 časova sprovodi vakcinacija nevakcinisanih osoba, uzrasta do 25 godina”, navodi se u saopštenju.

Gradski zavod za javno zdravlje podseća da se zbog proglašenja epidemije morbila na teritoriji Srbije sredinom februara ove godine, obavezna vanredna vakcinacija protiv morbila sprovodi i na teritoriji Beograda i to među nevakcinisanom populacijom visokog rizika, starosti do 14 godina.

izvor B92

E sad, rekli biste, ok, ništa strašno, većina dece je vakcinisana.

Da, u Srbiji je MMR (morbilli, mumps, rubella – male boginje, zauške, rubeole) vakcina obavezna, vakcinišu se deca od jedne godine starosti. Međutim uvek ima onih koji nisu vakcinisani.

Vanja nije vakcinisana.

Kad je bilo vreme da se ova vakcina primi, neurolog je savetovala da vakcinu ne primi, jer bi mogla da više štete nanese njenom osetljivom mozgu koji je već pretrpeo oštećenje, nego što bi u kasnijem periodu sama bolest mogla da donese štete, naročito imajući u vidu visok opšti imunitet populacije, jer je većina vakcinisana.

I tako se ja, naročito imajući u vidu sopstveno iskustvo sa morbilima (tri najduža dana u mom životu provedena na Institutu za Majku i Dete) ustvari jako plašim morbila.

Ako imate dete koje je u uzrastu za vakcinaciju, njegovim vakcinisanjem ne štitite samo njega, nego i one koji ove vakcine nisu smeli da prime. Hvala vam zbog toga.

Pretraživali ste:

    vrste boginja (89), boginje vrste (26), morbilli vakcina (19), vrste boginja kod dece (14)

Sveti Nikola

Danas Baba i Deda slave slavu. A mi nismo bili. Što?
Pa evo, ovako:

U subotu u toku noći, ja povraćala, nos mi zapušen ne mogu da dišem, imala sam malu temperaturu. Preko dana sve ok. Noć subota na nedelju, žurka, visoka temperatura, trči skidaj, ne mogu da zaspim, budim se non stop. U nedelju neću ništa da jedem, samo pijem supu, ništa drugo neću. I nos mi mlao curi. Predveče opet visoka temperatura, opet skidanje. Samo kenjkam, oću tv da gledam, i to samo teleshop. Mama šizi, al ko joj je kriv. Večeram, sve povratim, i onda zaspim. Celu noć opet žurka, spavala do 4, a od 4 buđenje da svakih 5 minuta. Ne umem da dišem na usta, a nos mi se stalno puni.

Ponedeljak, bili kod doktorke, vozio nas Deda (ko je kriv mami kad ona neće). Kiša pada, ne zna se! Grlo jako upaljeno, dobih ja antibiotik. I kako sam prvu dozu popila, ja živnula, ma ko nova! Al opet mi kod kuće dosadno, u vrtić bih ja, ali ne smem.

I tako, danas, treba da se ide kod Babe i Dede. Mama kaže “ne može”! I još sneg ovaj pada bre k’o sumanut, ne zna da stane! I tako, ode tata sam, a mama i ja se dosađivali kod kuće. Džabe njoj što ona hoće samnom ovo i ono, probam ja malo, al mi brzo dosadi, ali tv je nezamenljiv. Mama mi ga ugasi, ja u dreku. Ma ko ti je bre rekao da gasiš, pali! I tako, ona popusti, šta će. I onda, tata kad se vratio, doneo mi poklon. Sveti Nikola mi ostavio.

Ovo sam dobila od Svetog Nikole

Fun Blox Svašta može da se napravi 

I samo da vam kažem, mama se sita izigrala, a i meni se baš dopalo. Nisam posle htela da idem na kupanje, pa smo morali i kocke da kupamo.

Pozdrav, vidimo se ujutru!

Mozak je čudo

Mozak je čudoJuče mi se mailom javila jedna mama da joj pomognem savetom.

Njeno dete ne hoda bez obzira na to što su svi nalazi (magnetna rezonanca mi je na umu u prvom planu) uredni.

Sa nama je slučaj upravo obrnut. Ko vidi Vanjine nalaze MR i EEG-a ne veruje da nju vidi ispred sebe. Dakle, nalazi su vrlo loši, i ukazuju na obimno oštećenje mozga.

To me navodi na pitanje koliko uopšte lekari umeju da protumače tako sofisticiran nalaz kao što je MR, i koliko se malo zapravo zna o jednom ništa manje sofisticiranom ljudskom organu – mozgu.

Jedino što nam preostaje jeste da verujemo da je mozak zaista ČUDO.

Pretraživali ste:

    nedostatak kiseonika u mozgu (52), hiperbaricna komora banjica (45), ostecenje mozga usled nedostatka kiseonika (25), hiperbaricna komora beograd banjica (13)

Nedonošče – Vanjina priča

Da ponovim, rodila se u 33.ćoj nedelji gestacije, imala je 1900g i 43cm, obim glave 30cm (ovo će se kasnije pokazati da je važno).

Na prvoj viziti, sutradan ujutru sestra iz bebi bloka mi je šapnula (valjda da drugi ne čuju, što sam ja smatrala potpuno nepotrebnim) da je beba u inkubatoru i da mogu da dođem da je vidim. To što ja nisam mogla još da ustanem, o tome da ne govorim, niko nije ni ponudio da me prebaci do tamo, na nekim kolicima, ili da mi pomogne da do tamo odem.

Tek posle dva dana od porođaja sam imala dovoljno snage da odem do bebi bloka, i tad sam je videla prvi put posle porođaja. Imala je cevčice prikačene u nosu. Na moje pitanje (bila je prisutna dežurna sestra) da li je malo bolje nego što je bila pre, ona je vrlo netaktično odgovorila: „Da je dobro ne bi bila ovde“, na šta sam ja ostala u potpunom čudu. Takođe mi je rekla da doktorku mogu da pitam svakog dana od 1200 do 1230 za svoje dete. Doktorku sam uspela da pronađem u pomenutom terminu tek posle vikenda (porođaj je bio u četvrtak). Puštali su me unutra da je vidim svakog dana u pomenuto vreme, a kroz prozor kad god sam došla. Sestre nisu davale nikakve informacije. Posle nekoliko dana činilo se da se stanje popravlja. Nije više imala cevčice u nosu.

Onda jednog dana (7-10 dana, ne sećam se baš tačno) koža joj je bila siva, izgledala je loše i imala bolan izraz lica. Bilo mi je jasno da je nešto krenulo loše, ali tog dana nisam našla doktorku. Zato sam pozvala svog brata od tetke Dr Đ. B. koji je hirurg u Urgentnom centru, da on ode i pita šta je, misleći da će ipak on bolje znati šta treba da pita. On je došao da mi kaže da je stanje veoma ozbiljno, da ima sepsu (što ja naravno nisam znala šta je bez dodatnog objašnjenja), da je urađen antibiogram, da je pronađena bakterija u krvi i u likvoru koja se inače normalno nalazi na čovečjoj koži i da joj je po tom antibiogramu odmah dat odgovarajući antibiotik. Od tog trenutka su prema meni svi postali napadno ljubazni. Doktorka iz bebi bloka me je posle nekoliko dana pozvala u svoju ordinaciju da bi mi rekla i da ima meningitis, da je pitanje žitota, da oni čine sve što mogu. Ja sam pitala ima li nešto što u Jugoslaviji nema, ja bih mogla da nabavim iz Francuske ili Nemačke preko rođaka, ona je rekla da nema potrebe, sad treba samo čekati.

Tada Vanja je počela da biva sva otečena, jer joj bubrezi nisu dobro radili. Jednog dana je imala kesicu za skupljanje mokraće. Počela je da uzima hranu na usta.

Ostala je na intenzivnoj nezi 30 dana, posle je prebačena na polu-intenzivnu i ja sam počela da je dojim. Ja sam se sve vreme izmlazala, kako bih sačuvala mleko. Valentina je uglavnom uvek spavala za vreme podoja, a kad je bila budna nije uspevala da zadrži dojku više od 3-4 puta. Ja sam pretpostavljala da nije previše gladna, jer je dobijala dodatno mleko posle podoja.

Dva-tri dana pre nego što je izašla sa intenzivne nege, pozvala me je načelnica bebi bloka na razgovor – PRVI put posle skoro mesec dana. Rekla mi je za uvećanje moždanih komora, i o mogućim posledicama na motorni razvoj, vid, sluh, ali da ona smatra da će se „treningom“ to popraviti (ja naravno nisam imala pojma o kakvom treningu priča). Takođe, rekli su mi da je došla neurolog i da bi htela da me vidi. To je bila Dr Cerovac. Rekla mi je da je bila zabrinuta zbog oblika frontalnog dela lobanje (okruglo čelo) ali istog trenutka kad je mene videla (ja imam isto takvo okruglo čelo) samo se nasmejala i rekla da je sve OK što se toga tiče. Moram priznati da je ona jedina koja je delovala prijatno.

Kad je imala 40 dana, vodili su je u Dečju neurološku kliniku na pregled kod oftalmologa i EEG. Zapravo su mi rekli samo za EEG, i kad sam ih ja pitala za rezultat kad su se vratili, rekli su da će biti gotov tek narednog dana.

Ja sam se konstantno raspitivala o težini, jer je izgleda sve bilo sanirano i čekalo se da dobije dovoljnu kilažu da idemo kući. Dobijala je po 30-50 g dnevno, a nije mogla da izađe sa manje od 2300 g. U sredu 27.3.2002. su mi ujutru rekli (načelnica lično) da ima 2090g i ja sam očekivala da izađemo iz bolnice do kraja naredne nedelje. Onda je u četvrtak 28.3.2002. ujutru u viziti u našoj sobi (sve bebe su bile blizu otpusta) ušla sestra iz bebi bloka i pitala ko hoće kući, i sve su nas (svih 6) planirali za otpust u petak. U otpustnoj listi za bebu, koja je napisana u četvrtak popodne (bila sam prisutna kad je Dr V. kucala) piše da na otpustu ima 2300g. Apsolutno nemoguće.

Dok je pisala listu objašnjavala mi je šta se sve događalo, pokazala dokumentaciju, i kod ultrazvuka glave, u I nedelji bilo je krvarenje u mozgu I/II stepena, a naredna dva puta II/III. Objasnila mi je da se verovatno prvi put nije mogao dobro da vidi stepen krvarenja. Takođe, videla sam list sa podacima upisanim na rođenju, i na gornjem delu lista, gde je predviđeno da se upiše obim glave, pisalo je 30cm, a dole u napomeni je pisalo Obim glave 29.5cm. Rekla mi je da je to verovatno zbog otoka. Takođe mi je dala broj telefona i ime fizijatra u Zavodu za poremećaje govora… u Ulici Kralja Milutina da se hitno javim da se odmah počne sa fizikalnom terapijom. Rekla mi je da je dovedem na neurološko savetovalište pri porodilištu. Takođe mi je dala da iskopiram EEG i nalaz oftalmologa i da ga vratim.

U otpusnoj listi piše da je rođena u 34 GN, ali kad se izračuna, to je 32 pune i 2 dana u 33. nedelji. Kasnije sam saznala da je ona bila veće starosti od trajanja trudnoće, što je bilo dobro.

Na otpustu, posle 45 dana, imala je 2300g, 46cm, i OG 30cm (nije uopšte porasla i to je bio znak za uzbunu).

Pretraživali ste:

    nedonosce (114), porodjaj u 32 nedelji trudnoce (53), porodjaj u 32 nedelji (45), beba rodjena u 33 nedelji (25), uvecane mozdane komore kod beba (24), bebe rodjene u 33 nedelji (20), bebe rodjene u 30 nedelji (19), obim glave kod beba (18), mozdane komore kod fetusa (15), dr natasa cerovac neurolog (11)

Nedonošče

Preuzeto sa http://www.yumama.com/

Kako izgleda nedonešeno dete?

Prema definiciji Svetske zdravstvene organizacije, dete koje je rođeno pre punih 37 nedelja trudnoće smatra se nedonoščetom

Težina nedonešenog deteta je najčešće manja od 2.5 kilograma, što se do pre desetak godina smatralo osnovnim kriterijumom nedonešenosti. Međutim, gestaciona ili intrauterina starost (dok je beba u stomaku), i težina deteta zajedno, bolji su pokazatelji da li je ono nedonešeno tj. nezrelo.

Naime, donešenost je pojam vremena (trajanja trudnoće), a prematuritet (nezrelost) označava stepen zrelosti fizioloskih funkcija novorođenčeta.

Razlike u stepenu zrelosti se objašnjavaju time što neke bebe još u majcinom stomaku rastu brže, a druge sporije, pa im je zbog toga potrebno manje, ili više vremena do stadijuma zrelosti.

Danas se smatra da najmanja deca koja mogu da ostanu u životu, u uslovima posebne zaštite, teže 500-600 grama.

Uzroci nedeonešenosti su još uvek nedovoljno poznati, ali se obično iz praktičnih razloga dele na one za koje je odgovorna majka, plod ili, eventualno, drugi faktori.

Koje su karakteristike nedonešenog deteta?

To je, pre svega, opšta nezrelost za život vaznih organa i sistema. U početku dete nema sopstvenu termoregulaciju, pa bez podešavanja temparature spoljašnje sredine nedonoščad ne može samostalno da reguliše temperaturu svog tela. Pluća su često nedovoljno razvijena, pa je disanje otežano i poremećeno. Zbog nedostatka refleksa za sisanje, otežano je gutanje, pa time i ishrana.

Njegove motorne reakcije su potpuno refleksne. U toku prvog i drugog meseca, a nekada i duže, lice je bez mimike. Dešava se, međutim, da već u trećoj nedelji počnje da prati okolinu pogledom. Smešak, gukanje, izgovaranje prvih slova i reči, mogu da se očekuju nešto kasnije nego kod ostalih beba.

U prvim godinama života nedonošče po pravilu zaostaje za svojim vršnjacima, i fizički i mentalno. Ta razlika je, međutim, u najvećem broju slučajeva privremena i uglavnom ograničena na prve dve godine zivota. Kasnije, dete koje je rođeno pre vremena i sa malom porođajnom težinom ima sve sanse da dostigne, a nekada i prestigne svoje vršnjake.

Prim. dr sci. med Aleksandar Marjanović

Porođaj, moje iskustvo

Bila sam u 33-ćoj nedelji trudnoće, kad mi je u 19 sati 14.02.2002. pukao vodenjak. Nisam imala nikakve bolove. Otišla sam u jednu privatnu kliniku, Dr me je pregledao i rekao da očekuje da će dete imati oko 1800g i da odem u kliniku u Višegradskoj, da bi bilo bolje da se porođaj odloži, što je beba duže unutra to je bolje. Oko 21 sat su počeli prvi veoma blagi bolovi (kao blagi menstrualni bolovi). Primili su me u „Višegradsku“ kao hitan slučaj, bila sam jedan prst otvorena, pripremili su me, stavili u boks prikačili CTG, ali mi nisu dali klistir, mislili su da malo prate pa da me stave na odeljenje. Oko 21:30 bolovi su počeli da bivaju nešto jači i češći (2130, 2145, 2155, 2200) i tad me je ponovo pregledao dežurni lekar i bila sam 5 prstiju otvorena. Dobila sam injekciju baralgina. Uradili su mi epiziotomiju, i sa još dva-tri napona Valentina se rodila u 2245. Imala je neku čudnu pupčanu vrpcu, kao dva puta obmoranu, sećam se da je doktorka objasnila studentima koji su se začudili, da može da bude i takva. Nije izašla cela posteljica, pa su mi uradili reviziju. Posle su me ušivali, a ušivanje je trajalo duže i bolelo više od porođaja, iako su mi navodno dali lokalnu anesteziju.

Valentina je počela da plače kad joj se sestra pročistila nos. Veoma slabo, kao mjaukanje mačke. Imala je 1900g, 43 cm i bila je super mala, tako je bar meni izgledala. Kad su je ponovo doveli okupanu, spavala je. Rekli su mi da je vode u intenzivnu negu. Nisam baš znala šta to znači, pitala sam da li ide u inkubator, potvrdili su.

Od uzroka prevremenog porođaja pomenutih u prethodnom postu, kod mene ni jedan nije bio prisutan.

Nemam nizak socioeonomski status majke, nemam mali prirast težine majke u trudnoći, nemam manje od 18 ni više od 40 godina, ne pušim, ne konzumiram alkohola i droge.
Nisam imala prethodnih prevremenih porođaja niti prekuda trudnoće.
Nemam nepravilnosti u građi materice.
Trudnoća nije bila višestruka, nije bilo viška plodove vode…
Nisam imala nikakvu povredu.
Nisam imala nikakvu infekciju.

A opet sa m se porodila pre vremena, a zašto, niko ne zna da mi kaže.

Pretraživali ste:

    porodjaj u 33 nedelji trudnoce (248), porodjaj u 33 nedelji (211), 30 nedelja trudnoce (107), 33 nedelja trudnoce (70), 33 nedelja trudnoce forum (66), porodjaj u 34 nedelji (57), porodjaj u 30 nedelji (53), porodjaj u 34 nedelji trudnoce (50), prevremeni porodjaj u 33 nedelji (43), porodjaj u 35 nedelji trudnoce (41)

Prevremeni porođaj

Preuzeto sa http://www.zdravljezene.co.yu/

Prevremeni porođaj je onaj koji započne pre navršene 37. nedelje trudnoće.
Predstavlja jedan od vodećih problema u savremenom porodiljstvu, jer se broj prevremenih porođaja u svetu i pored primene najsavremenijih lekova i sredstava u proteklih 40 godina nije menjao. Od deset porođaja jedan je prevremen i smatra se glavnim uzrokom preko 75% smrti beba u ranom novorođenačkom periodu.

Uzrok prevremenog porođaja

U većini slučajeva tačan razlog prevremenog porođaja nije poznat, i gotovo se uvek može pripisati delovanju više faktora.
Nizak socioeonomski status majke, mali prirast težine majke u trudnoći, godine manje od 18 i veće od 40, pušenje, konzumiranje alkohola i droge, samo su neki od faktora koji doprinose da se trudnoća završi pre 37. nedelje.
Ukoliko majka daje podatak o prethodnim prevremenim porođajima i kasnim prekidima trudnoće, rizik od ponavljanja prevremenog rađanja i u ovoj trudnoći višestruko je veći.
Nepravilnosti u građi materice (jednoroga, dvoroga, pregrađena materica), kao i postojanje mioma (dobroćudnih tumora materice), može se smatrati jednim od uzroka. Neadekvatna funkcija grlića materice, uz njeno širenje i skraćenje, takođe može predstavljati problem.
Višestruke trudnoće (blizanci, trojke), uz nagomilavanje plodove vode i rastezanje zida materice, jedan su od rizika za rađanje bebe pre 37.nedelje trudnoće.
Povrede majke, naročito regije trbuha, jedan su od uzroka prevremeneog porođaja.
Infekcije genitalnih organa su važan faktor koji se dovodi u vezu sa prevremenim porođajem. Žene sa prisutnim mikroorganizmima: Neisseriom gonorrhoeae, Treponemom pallidum, Chlamydiom trachomatis, Gardnerelom vaginalis i grupom B streptokoka, imaju povećan rizik prevremenog rađanja.

Dijagnoza

Što ranije uočimo simptome prevremenog porođaja, to ćemo imati veće šanse da sprečimo rađanje deteta nespremnog za život van organizma majke.
Znaci koji nas na to upozoravaju su: uočene kontrakcije (grćenja mišića materice) 4 u toku sat vremena, osećaj pritiska u donjem delu trbuha i nelagodnost, te postojanje obilnijeg iscedka iz vagine.
Smatra se da je prevremeni porođaj započeo ukoliko možemo da dokažemo bar 4 kontrakcije (grčenja mišića materice) za 20 minuta, ili 8 za 60 minuta, koje su praćene sa prevremenim prskanjem vodenjaka, skraćenjem grlića materice za polovinu, ili njegovim širenjem.

Tretman prevremenog porođaja

Kada smo posumnjali da se radi o simptomima koji predstavljaju uvod u prevremeni porođaj potrebno je preduzeti niz radnji i postupaka.
Šta trudnicu u tom slučaju očekuje? Pored uzimanja detaljnih podataka o postojećim tegobama, činjenicama o poslednjoj menstruaciji, terminu porođaja, dosadašnjim bolestima i alergijama, uzimaju se laboratorijski nalazi mokraće i krvi.
Nastavlja se sa vaginalnim pregledom, u toku koga se uzima materijal za bakteriološku analizu sekreta. U slučaju prevremenog prskanja vodenjaka izbegava se manuelni pregled. Načini se i ultrazvučni pregled koji će pružiti informacije o starosti trudnoće, zdravlju bebe, lokalizaciji posteljice, količini plodove vode i dužini grlića.
Nakon uvida u celokupno stanje donosi se odluka o daljem načinu lečenja. Standardna procedura podrazumeva intravensko davanje jednog od lekova za sprečavanje grćenja mišića materice (tokolitici). Najpoznatiji lekovi te grupe su Gynipral, Partusisten, Ritodrin. Ovakvom terapijom u najvećem broju slučajeva uspećemo da produžimo trudnoću za 24-48 sati, za koje vreme će delovati lek iz grupe kortikosteroida. Njegov zadatak je da ubrza sazrevanje pluća deteta, kako bi i pored nezrelosti ono odmah moglo da prodiše.
Davanje antibiotika je takođe deo standardne procedure ukoliko se izoluje jedan od mikroorganizama koji je u neposrednoj uzročnoj vezi sa prevremenim porođajem.
Mora se svakako uzeti u obzir i postojanje bolesti, kao što su dijabetes, hipertireoza majke, teška srčana oboljenja, gde davanje tokolitika nije dozvoljeno i čini više štete nego koristi.

Kada se sve uzme u obzir, činjenica da u lečenju i sprečavanju prevremenih porođaja nema mnogo napredka, može da zabrine. I pored znatnog razmimoilaženja u stavovima lekara, kako, čime i kad lečiti prevremeni porođaj, oko jednog se svi slažu. Treba odgoditi porođaj za ono vreme koje je potrebno da lekovi iz grupe kortikosteroida doprinesu ubrzanju sazrevanja pluća deteta. Jedino to provereno doprinosi većem preživljavanju i smanjenju posledica kod beba koje su rođene pre vremena.

Pretraživali ste:

    prevremeni porodjaj (20)