Posted on Leave a comment

Ne beleži specifične promene

Konačno je EEG pročitan.
Piše da ne beleži specifične promene, što je super, ALI…

Razgovarala sam sa doktorkom koja je čitala EEG, i ona mi kaže da je to prosto čudno koliko se razlikuju oni napravljeni u snu (koji su ekstra loši sa fokusima i zaoštrenim paroksizmima…) a oni u budnom stanju koji su svi OK. Kaže da je povremeno bilo nekih manjih iritacija, ali to nije ništa, ovaj EEG izgleda kao da je dete zdravo.
Savetovala je da ako ikad bude nekih sumnji na epi napad (koje Vanja nikad nije imala i daj Bože da ih nikad ni nema) da se napravi ponovni nalaz u snu.
Uh, a kako je vrištala i plakala pre pregleda i tokom samog snimanja ja sam mislila da će biti džumbus od nalaza. Ovako, sve je dobro…

Kad smo prošli put pravili pregled u snu, neurolozi (njih troje, od toga jedan načelnik dečje neurologije neki čuveni Prof. Jović) su gledali kako se pomalo trzne neki deo tela u fazi uspavljivanja, i kako se u tom trenutku ispisuju fokusi, prosto nisu mogli da veruju. Rekli su mi da to trzanje nema nikakve veze, da se svi pomalo trzaju u snu.

Dobro… Sad treba da zakažem kod neurologa, što nije ni malo lak zadatak… Nadam se da ću uspeti telefonom…

Posted on 115 Comments

Omega 3, III deo, Izbor preparata, ProEFA

Omega 3 i omega 6 predstavljaju dve familije esencijalnih masnih kiselina EFA (Essential Fatty Acids). EFA su esencijalne zato jer su neophodne u celokupnom ciklusu ljudskog života, ne mogu se proizvesti u organizmu, pa se moraju unositi hranom.

Metabolički putevi EFA pokazani su na slikama

Omega 3 masne kiseline Omega 6 masne kiseline

Slike preuzete sa www.nordicnaturals.com

LA (Linoleic acid, linoleinska kiselina) iz porodice omega 6 masnih kiselina nalazi se u većini biljnih ulja (kukuruz-corn, suncokret-sunflower, šafran-safflower, uljana repica-canola), orasima, soji.

ALA (Alpha linoleic Acid, alfa linolelinska kiselina) iz porodice omega 3 masnih kiselina nalazi se samo u ulju koje se dobija od riba iz hladnih mora (ulje jetre bakalara-cod liver oil, sardine, skuše-mackerel, sardele-anchovies) kao i u ulju lana.

Omega 3 masne kiseline koje se dobijaju iz riba su direktni izvor EPA i DHA, dok ulje lana sadrži ALA koju organizam mora da pretvori u EPA i DHA kako bi ih iskoristio. Čovek sporo pretvara ALA u EPA i DHA. Pokazano je nekim studijama da organizam može da iskoristi do 15% ALA pri pretvaranju u EPA, i svega do 5% pri pretvaranju u DHA.

Na sledećoj slici pogledajte procente učešća pojedinih masnih kiselina u mastima i uljima (obratiti pažnju da se EPA i DHA nalaze jedino u ribljem ulju – označeno tirkizno)Sadržaj masnih kiselina u mastima i uljimaPri izboru preparata, vodila sam se savetima sa sajta Children Apraxia Net .

Nije važno ime proizvođača, važan je sastav, kvalitet ulja od kog se preparat pravi i doziranje.

Sastav

Preparat treba da sadrži omega 3 masne kiseline DHA i EPA, kao u omega 6 masnu kiselinu GLA. Omega 3 masne kiseline se dobijaju iz ribljeg ulja, a omega 6 iz ulja žutog noćurka (Evening primrose) ili borača (Borage). Takođe, treba praviti razliku između ulja koje se pravi od tela ribe i onog koje se pravi od jetre od ribe (na primer ulje jetre bakalara-cod liver oil). Ulje koje se pravi od jetre od ribe sadrži u sebi prirodne vitamine A i D. Treba imati na umu da je kod ovih vitamina moguća hipervitaminoza, preveliki unos koji nije nimalo naivan. Dakle, ukoliko dete (ili odrasla osoba) jede sve vrste hrane ili uzima multivitaminske preparate, treba izbegavati ulje od jetre.

Kvalitet ulja

Kad govorimo o kvalitetu, imam na umu nekoliko stvari. Prva su teški metali. Potrebno je da u preparatu NEMA teških metala (na primer žive) koja se može naći u ribi koja se kupuje na pijaci, jer su to uglavnom ribe iz mrestilišta-ribnjaka i zagađenja iz okoline je više nego kod divljih riba iz dubokih severnih mora. Po tom pitanju, i po pitanju kvaliteta uopšte, proizvodi iz Sjedinjenih Američkih Država imaju najviše standarde, ne po pitanju količine teških metala (njih može biti svuda) već po pitanju zakona koji štiti potrošače i obavezi proizvođača da SVE sastojke napišu na pakovanju. Na nekim preparatima koja su u prodaji u Beogradu (a ima ih dosta i većinu sam pogledala) uopšte nije napisan sastav (koliko mg EPA, DHA i drugih masnih kiselina se nalazi u jednoj kapsuli)!!

Druga stvar je prečišćenost. Tu mislim na količinu tzv. aktivnih supstanci u jedinici zapremine ulja. Što je prečišćenost veća, potrebno je uzeti manju količinu ulja da bi se dobila odgovarajuća količina DHA, EPA, GLA. Svi preparati u prodaji u Beogradu (i okolnim zemljama) sadrže najviše 30% omega 3 u jedinici zapremine ulja. Mogu se, međutim, nabaviti i preparati koji sadrže do 60% omega 3.

Treća stvar je svežina. Ukoliko riblje ulje ima težak ukus ribe, to znači da nije sveže. Riblje ulje na vazduhu veoma brzo oksidiše, i kako bi ostalo sveže, proces prečišćavanja mora biti brz, i mora postojati dodatak vitamina E (antioksidans).

Doziranje

Globalno, prema preporukama ISSFAL (International Society for the Study of Fatty Acids and Lipids – Međunarodno udruženje za proučavanje masnih kiselina i masti) doze su

Kategorija Telesna Masa Dnevna doza
Dojenčad (1-18 meseci) 0-15 lbs (0-6.8kg) 32 mg/lb EPA+DHA (70.5mg/kg)
Deca (1.5-15 god) 5 mg/lb EPA+DHA (11 mg/kg)
Odrasli (15-115 god) 650 mg EPA+DHA, 220 mg EPA -minimum, 220 mg DHA -minimum
Dojilja 300 mg DHA

1lb= 0.4536kg, 1kg= 2.2046lb

Preporučena početna doza je:

EPA: 150 – 250 mg
DHA: 100mg
GLA: 30 – 50mg

Na osnovu svega prethodno napisanog, odlučila sam se dva preparata: Eye-Q koji proizvodi Equazen iz Velike Britanije, i ProEFA koji proizvodi Nordic Naturals iz SAD. Ta dva preparata imaju skoro identične sastojke, ali je Eye-Q je bio poprilično skuplji pa je odluka pala na ProEFA.

ProEFA proizvodi Nordic Naturals, američka firma koja sve svoje proizvode pravi u Norveškoj.

Norveška je jedina država na svetu gde je davanje omega 3/6 masnih kiselina deci obavezno zakonom, slično imunizaciji.

ProEFA se prodaje u obliku softgel kapsula i u obliku ulja, i ima dodat ukus limuna. Ja sam se odlučila za kapsule, jer ulje ima ograničen vek trajanja na 4 meseca nakon što se otvori, i mora se držati u frižideru (jer riblje ulje oksidiše). Količina ulja u jednoj flaši je tolika da Vanja ne bi mogla da popije celu pre nego što rok upotrebe istekne. Sa druge strane, rok trajanja kapsula je 4 godine, i ne moraju se držati u frižideru (jer je ulje hermetički zatvoreno u kapsuli i ne dolazi do oksidacije jer nema dodira sa vazduhom).

Jedna kapsula ProEFA ima 1000mg ulja i u njemu sledeće sastojke:

EPA 148mg
DHA 98mg
Druge omega 3 73mg
Ulje Borača 180mg
GLA 44mg
Tocopherols (vitamin E) 13.5IU
Lecithin, ascorbyl, palmitate

Vanja svako jutro uz doručak dobije sadržaj jedne kapsule. Zasečem kapsulu oštrim nožem i u kašičicu istisnem sadržaj. Ulja ima oko 1/2 kašičice, možda malo manje, ima ukus limuna, i uopšte nije gadno. Vanja ga još do sad nikad nije odbila.

Pisaću još o Omega 3, na primer za šta su još dobre, osim za razvoj mozga.

Ako vas nešto više interesuje, samo recite.

Prethodni tekstovi:
Omega 3, prvi deo, Mijelin
Omega 3, drugi deo, prikupljanje i prezentacija informacija
Naredni tekst:
Naručivanje ProEFA – neuspeli pionirski pokušaj
Naručivanje ProEFA – noviteti

Posted on Leave a comment

Elektroencefalografija

Dok čekamo nalaz, iskopah ovo.

Odlomak iz Klinička neurofiziologija juče, danas i korak u budućnost, Stojanka Đurić, Klinika za neurologiju, Klinički centar, Niš

ELEKTROENCEFALOGRAFIJA

Ispitivanje električne aktivnosti mozga počinje u 19. veku kada je britanski fiziolog Richard Caton (1875.) eksperimetalno na zečevima i majmunima pokazao da se pomoću jednostavnog galvanometra iz kore mozga može registrovati električna aktivnost.

Početak istorije današnje EEG vezan je za ime nemačkog neuropsihijatra Hansa Bergera koji je prvi u svetu (1924.) pomoću galvanometra zabeležio moždane potencijale u ljudi pomoću elektroda postavljenih na skalpu. Isti autor je 1931. godine dokazao kortikalno poreklo ovih potencijala i diferencirao dva tipa ritma: alfa ritam frekvence oko 10 Hz i beta ritam frekvence oko 15-60 Hz. Medjutim, njegova otkrića bila su priznata tek pošto su ih potvrdili britanski fiziolozi Adrin i Mathews (1934.) (1).

U prva značajna otkrića, koja su pobudila intersovanje za kliničku primenu ove metode, spadaju otkrića Gibbs-a i Lenox-a (1935.) o promeni električne aktivnosti mozga kod “petit mal” epilepsije. (2).

Da je zaista nastala era intenzivne kliničke primene EEG potvrdjuje i održavanje Prvog medjunarodnog kongresa elektroencefalografije u Londonu 1947. godine, i osnivanje Medjunarodne federacije udruženja za EEG i kliničku neurofiziologiju 1949. god.

Intenzivan razvoj nauke i tehnike i njena primena u medicini, omogućio je brži razvoj EEG i njenu sve širu kliničku primenu, tako da se sredinom ovog veka (1950.) pojavljuju i prvi aparati za EEG u svetu i kod nas.

Prvi EEG aparti kod nas počeli su da se koriste u Beogradu 1950. god. i to na Vojnomedicinskoj akademiji i Neuropsihijatrijskoj klinici Medicinskog fakulteta, a ubrzo i u drugim većim zdravstvenim centrima širom zemlje. Posebne zasluge u razvoju ove metode pripadaju profesoru Dragoslavu Ercegovcu koji prvi organizuje školu za edukaciju lekara neuropsihijatara iz ove oblasti i medicinskih tehničara. Rad na EEG u Nnišu prvi počinju profesori dr Dragan Davidović i Branislav Grbeša u Institutu za neuropsihijatriju u Gornjoj Toponici (3,4).

Danas, skoro da nema neuropsihijatrijske službe u svetu i kod nas bez EEG laboratorije sa različitim tehnikama. Nije više dovoljno samo zapisati električnu aktivnost mozga pomoću elektroda. Savremena medicina ima daleko veće i kompleksnije zahteve i pitanja na koja treba današnja EEG da odgovori. Iz tih razloga je i oblast EEG doživela veoma brz razvoj tako da danas raspolaže sa brojnim različitim metodama.

1. Standardna EEG (skalp elektroencefalografija), najčešća u rutinskoj praksi, služi za registrovanje električne aktivnosti sa poglavine pomoću površinskih elektroda.

2. Stereoencefalografija je metoda za registrovanje intracerebralne električne aktivnosti pomoću dubinskih elektroda koje se postavljaju sterotaksično. One služe, kako za registraciju potencijala, tako i za stimulaciju odredjene regije mozga u cilju što preciznijeg odredjivanja epileptogene zone (5).

3. Elektrokortikografija predstavlja metodu za registrovanje cerebralne aktivnosti na otvorenom mozgu sa njegovih površnih ili dubokih delova. Primenjuje se u hirurgiji epilepsije za jasno definisanje epileptičnog žarišta.

4. Poligrafija se koristi radi dobijanja uvida u kompleksne biološke procese različitih organa. Konstruisani su takvi aparati da je moguća istovremena registracija biosignala više organa ili sistema. Nazvani su poligrafi, a tehnika poligrafija. Podrazumeva istovremenu registraciju elektroencefalograma, elektrokardiograma, elektrookulograma i elektromiograma.

5. EEG monitoriranje – holter EEG pruža mogućnost praćenja električne aktivnosti mozga van EEG laboratorije u toku 24 časa. Podrazumeva upotrebu minijaturne kasete za snimanje koju pacijent nosi sa sobom bez ograničenja u svakodnevnim aktivnostima. Služi za egzaktno diferenciranje, kako epileptičnih sindroma, tako i specifičnih poremećaja spavanja kod bolesnika sa nedovoljno jasnim nalazima dobijenim standardnom EEG (7.).

6. Elektroencefalografska kartografija- “EEG brain mapping” pruža topografsku distribuciju cerebralne aktivnosti i njenu analizu pomoću kompjuterske tehnike. Nema rutinsku kliničku primenu. Ima poseban značaj u dijagnostici parcijalnih epilepsija jer jasno odredjuje epileptičnu zonu (3,8).

7. Videografska tehnika

Lekar koji se bavi EEG u svakodnevnom radu često se sreće sa problemom verodostojnosti anamnestičkih podataka o izgledu epileptičnih napada, njihovom trajanju, ponavljanju i propratnim pojavama. Praćenje epileptičnih napada video kamerom u stacionarnim uslovima omogućuje vizuelizaciju napada a time i izbor prave terapije. Video tehnikom je moguće istovremeno praćenje neuroloških poremećaja, eventualnih epileptičnih napada u toku snimanja i promena na elektroencefalogramu (3,8).

Heterogena klinički i etiološi, epilepsija predstavlja glavno indikaciono podružje za primenu svih navedenih metoda. Postoje brojna istraživanja koja su potvrdila klinički i naučno istraživački značaj ove metode kod svih vrsta epilepsije, tumora mozga, zapaljivih procesa, cerebrovaskularnih oboljenja, vaskularne glavobolje traume mozga, u psihijatriji i dr (4,5,6,7,8,9,10,11).

Budući razvoj EEG ne može se zamisliti bez standardne EEG metode. Primena novih tehnologija to i potvrdjuje. Zato će ova metoda i u budućnosti biti polazna osnova u dijagnostici svih vrsta epilepsije i drugih oboljenja koja zahtevaju njenu primenu.

Pored navedenih tehnika, očekuje se sve veća primena kompjutera za analizu cerebralne aktivnosti. Sve veći značaj daje se bazama podataka i bazama znanja iz kojih se formiraju kompjuterom podržane dijagnostičke metode. U konceptu dijagnostike i edukacije lekara na daljinu, poseban udeo imaće multimedijalna tehnologija. Komunikacije u medicini izmedju lekara i pacijenta, izmedju lekara i lekara, telemetrijski prenos medicinske slike, elektroencefalograma i sl., daće pečat budućem razvoju EEG i ostalih oblesti kliničke neurofiziologije (9).

Pojava magentoencefalografije (MEG) je veliki tehnološki korak u budućnost EEG kao oblasti. Ova metoda se smatra metodom budućnosti. Poseduje višekanalnu registraciju koja razlikuje i automatski klasificira signale iz različitih izvora mozga. Pokriva celu glavu pa je moguće razlikovati spontanu od abnormalne aktivnosti. Njene prednosti u odnosu na standardnu EEG su u dobroj prostornoj rezoluciji i lokalizaciji kortikalnih signala. Drugim rečima, u tačnoj lokalizaciji izvora signala bez upotrebe elektroda (8).

Posted on Leave a comment

EEG: čekamo rezultate

Gluva soba

Uh, kakvo crno spavanje.

Da stvar bude još gora, deda nam se razboleo, tata na putu juče i danas, pa smo nas dve morale taksijem. Bila tu srećom moja mama da malo pripomogne.

Sve se mi lepo pripremili, bila je totalno neispavana, zamalo nije u kolima do tamo zaspala.
Kako sam ja zakucala na vrata ordinacije, ona krene u plač, vrištanje i sve ostalo. Pa nije ni ona blesava da ne zna šta će da joj rade.

Ništa… Fina bila sestra, stavila joj kapu, ubrizgala onaj odvratni hladni gel u rupice, zavezala kapu ko astronautu i poslala nas u hodnik da zaspimo.

Vanja ti još malo plakala, ali ubrzo se smirila i zaspala. E, al sad treba da je prenesem unutra. Ima ona 16kg, nije baš ni lagana. Kako sam ja ustala, tu ona ponovo počne da plače.

Uđemo mi ipak u “gluvu sobu”, sednem ja na krevet i moram sve vreme da je držim u rukama:roll:, tako da joj glava visi sa moje podlaktice da bi svi kontakti radili kako treba. Malo je prvo plakala, uplašila se valjda, šta li. Posle se malo smirila, ali nije ponovo zaspala.

Sestra je međutim odradila snimanje, kaže da je bila dovoljno mirna da snimak bude tehnički OK. Pa dobro sad, šta da se radi, neće biti u snu, kao ni većina onih koje smo do sad radili. Biće rezultati za najmanje nedelju dana.
Izlazimo sad napolje, i ja zovem taksi. Ona unezvereno gleda okolo, nema dede i naših kola. Opet počinje da plače i vrišti. Ja nekako dozovem taksi (da ih ne reklamiram) Kažem ja “treba mi vozilo za Bolnicu za Cerebralnu paralizu u Sokobanjskoj, ulazi se iz Dragorske” a onaj lik na centrali me pita jel to u Tiršovoj, ili Pasterovoj, gde je to. Ne mogu da verujem. Stiže majstor za 5 minuta (srećom on čovek znao gde je), a Vanja sve vreme vrišti i otima se. Smirila se tek kad smo ušli u kola.

I eno je sad još vileni u krevetu, a ja bih zaspala ovog sekunda.

Posted on Leave a comment

Sutra EEG

Nije EEG ništa strašan, mislim na samo snimanje, ali je priprema malo zamorna.

Treba za vreme snimanja da spava, pa je to malo problematično. Zato joj danas ne dam da spava popodne, držim je budnu uveče do kasno 23, sutra je probudim rano, oko 5-6 da bi mi dobro zaspala u 15 kad imamo zakazano.

Idemo u bolnicu u Sokobanjskoj, sreća jer su tamo fini, i hoće da zakažu za popodne. Na dečjoj neurološkoj klinici je već druga priča, ali oni se srećom nešto renoviraju-doziđuju. Ovako je bilo prošli put.

Posted on Leave a comment

IEP – Individualni edukativni program

Bili smo juče kod psihologa i dobili IEP. To izgleda ovako:

Program 13-18 meseci

Gruba motorika
13 Stojeći bez podrške održava ravnotežu da
13 Samo ide 10 koraka da
14 Čučne i ustane ne
15 Samostalno hoda da
16 Trči u krug ne
18 Gura nogom loptu ne
18 Sedi sam na stolici da
18 Skakuće na obe noge uz pridržavanje Da i bez pridržavanja
18 Penje se uz stepenice uz pridržavanje za jednu ruku Delimično, penje se naizmenično, ali mora da se drži za pojas

Fina motorika – praksija
12-15 Koristi više jednu ruku Da, levoruka
13 Precizno hvata i stavlja sitne predmete u flašicu Delimično, hvata ali ne ubacuje
13 Stavlja 2 kocke jednu na drugo ne
15 Gradi kulu od 3 kocke ne
16 Stavlja krug u ram ne
18 Gradi kulu od 5 kocama ne
18 Imitirajući vuče prave crte olovkom po papiru Ne, ali hoće da šara

Govor
15 Glasom izražava želje delimično
15 Razume da poznate stvari i osobe imaju svoja imena da
15-18 Rečenica od jedne reči ili reč i gest ne
16 Koristii 6 reči ne
16 Imenuje predmet na zahtev ne
17 Fraza od dve reči tipa imenica (mama lopta) ne
18 Spaja imenicu i glagol (mama daj) Ne

Socio-emocionalni razvoj
12-15 Strah od nepoznatih osoba doseže vrhunac da
15 Reaguje na svoje ime Da, ali ne uvek i ne kad je svako zove
15 Imitira jednostavne aktivnosti ukućana ne
15 Ponavlja aktivnost kojoj se ukućani raduju ne
18 Skida cipele, čarape, otkopčava rajsferšlus Delimično, ume ali neće uvek
18 Pridržava čašu dok pije, pokušava da jede kašikom Delimično, ume sama da pije, ali ne ume da vrati čašu, kašika je tek u naznaci
18 Jak strah pri odvajanju od bliskih osoba da
18 Igra solitarna, igra se samo u prisustvu druge dece da
18 Javljaju se znaci ljubomore, negoduje kada drugo dete privlači pažnju na sebe Da, i ne samo dete, nego i lutke u obliku bebe

Perceptivne sposobnosti
15 Prepoznaje predmete na slici (pas, mačka) delimično
18 Brzo lokalizuje izvor zvuka da

Intelektualne sposobnosti
18 Na zahtev pokazuje predmete iz neposredne okoline ne
18 Pokazuje na sebi 3 dela tela na zahtev (oko, glava nos) da
18 Posle pokazivanja stavlja 4 šoljice na 4 tanjirića ne
18 Počeci simboličke igre „kobajagi“ ne

Posted on 1 Comment

Omega 3, drugi deo, prikupljanje i prezentacija informacija

Vanja sa Prababom na njen 90ti rođendanPretražujući danima (i noćima) po internetu, nabasah na dve diskusione grupe na Yahoo: myelin-mail i Children Apraxia Net
pretražila i pročitala bezbroj postova iz godina unazad. Prva je grupa uglavnom roditelja čija deca imaju problema vezanih za mijelin, a druga, pomalo za mene neočekivano, grupa roditelja dece koja ne govore, kasno su progovorila ili imaju drugih problema sa govorom.

Na ove dve grupe, i na linkovima do kojih su me odande odveli sam naučila SVE što znam o esencijalnim masnim kiselinama (Essential Fatty Acids – EFAs).

Proučila sam sve njihove preporuke, odštampala brdo materijala, sminima sve to na CD i otišla kod Vanjinog neurologa.

Očekivala sam da ona o tome neće znati ništa. I tu sam bila u pravu. Očekivala sam, takođe, da će se ona možda naljutiti što ja (ipak samo neuki roditelj) dolazim sa idejom da Vanji dam nešto što mi niko od lekara nije preporučio. Tu sam se prevarila. Doktorka je bila oduševljena.

To je bio kraj 2003. i Vanja je tad bila blizu drugog rođendana. To je trebalo da bude Vanjina kontrola, a ja sam se spremila za predavanje. Bili smo (MM, Vanja i ja) u njenoj ordinaciji oko pola sata, i ja sam pričala skoro sve vreme, objašnjavajući šta sam saznala, kakvi su rezultati… Ona je sve vreme pažljivo slušala, uzela je sve što sam joj ja donela i rekla da ne može odmah ništa da mi kaže, da joj to dam da ona prouči, i da će mi se javiti za nedelju dana. Kad smo izašli iz ordinacije MM je prokomentarisao: “Dobro si joj predavanje održala. Jel položila ispit?” (ja studentima na faksu držim vežbe)

Dve nedelje prošle, i ona se ne javlja. Ja lepo dođem na kliniku (zakazivanje je obavezno, a ja naravno nisam ni zvala da zakažem) i nacrtam se ispred njene ordinacije. Primi me ona, naravno, pa neće valjda da me vrati. Kaže da je sve detaljno pregledala, da se konsultovala sa kolegama profesorima (klinika je baza Medicinskog fakulteta) i oni misle da ne može da joj škodi, da ja nabavim taj preparat na bazi ribljeg ulja, i kad mi stigne, da dođem ponovo, da odrede dozu.

OK. Taj preparat za koji sam se ja odlučila (pisaću drugi put o tome koji preparat i zašto baš taj) se naručuje iz Amerike. Pronađem ja na net-u gde se najpovoljnije naručuje. Pošto ne primaju narudžbine iz Srbije (ha-ha), moj brat koji živi u Parizu to preuzme na sebe. Njegova žena (tada je bila devojka) je amerikanka, i njen brat to naruči. Onda to stigne iz Amerike u Pariz, pa iz Pariza za Beograd. Jednostavno, nema šta.

Dok je to stiglo do nas, već je bio februar 2004. Ja naravno opet bez zakazivanja odem do doktorke, i dogovorimo se da joj dajem po jednu kapsulu dnevno 3 meseca, onda da napravimo pauzu, pa da dođemo na kontrolu.

Tako smo i uradili. Posle otprilike mesec ipo ja sam sama otišla do nje (bez Vanje) da joj prosto ispričam kako stvari napreduju, a napredovale su fino. Ona je samo slušala, ponešto zapisala, i nije mnogo komentarisala. Rekla je da dovedem Vanju onako kako smo se dogovorili.

Negde na polovini pauze uzimanja preparata (polovina maja 2004.) otišli smo na kontrolu. Uvela sam Vanju u njenu ordinaciju držeći je za jednu ruku. Ona nije mogla da veruje šta je videla. Ravnoteža se veoma poboljšala, mogla je samostalno da stoji oko 30 sekundi (što je samo tri meseca pre toga bilo potpuno nezamislivo), više je brbljala, tražila da joj čitam neke knjige koje sam ponela da se zabavljamo dok čekamo. Tada mi je rekla da je kad sam ja bila prethodni put, ona mislila da ja izmišljam kad sam joj pričala kako Vanja napreduje. Čak me poljubila na izlasku i rekla da će najverovatnije preporučiti i nekim drugim roditeljima taj ili neki sličan preparat.

Kad je prošlo mesec dana pauze, u junu 2004. je počela ponovo da pije preparat. Poslednjeg dana jula napravila je prve samostalne korake. Imala je 29,5 meseci.

Bili smo kod moje Babe kad se pustila da hoda po sobi. Nekoliko dana pre toga pokvario mi se fotoaparat i bio je na popravci. Ja sam prokomentarisala nešto kao: „Gde baš sad da se pokvari“. Baba, koja je tad imala 91 godinu, rekla mi je ovim rečima: „Crkla! Što ti se nije ranije pokvario, dete bi pre prohodalo. Eto, i to sam dočekala.“

Prethodni deo:
Omega 3, prvi deo, Mijelin
Naredni delovi:
Omega 3, III deo, Izbor preparata, ProEFA
Naručivanje ProEFA – neuspeli pionirski pokušaj
Naručivanje ProEFA – noviteti

Posted on 1 Comment

Sad smo kategorisani

Rešenje o kategorizaciji je konačno stiglo.

Priča počinje kod psihologa gde je preporučen vrtić.

Onda je nastala potraga za procedurom (Pokušaj kategorizacije) koja se nastavila (Pokušaj kategorizacije, II deo).

Pa smo posle bili na komisiji.

I onda smo čekali. I čekali.

Prošao je ceo septembar, i već je stvarno bilo krajnje vreme da Vanja krene u taj vrtić, i psiholog (ista ona divna gospođa sa početka posta) je rekla da ne čekamo više to rešenje, nego da krenemo sa vrtićem.

E, sad… Kako ne bih u vrtić išla praznih ruku, ja rešila ovako. Gospođa doktorka predsednica komisije mi je rekla, verovatno znajući da ćemo na rešenje popričekati, da će ona, ako rešenje ne stigne u razumnom roku, napisati nešto kao potvrdu da su oni svoj posao završili, da je Vanja kategorisana… i da će to da posluži dok rešenje stvarno i ne stigne.

U međuvremenu, dok je Vanja bila na jednoj od terapija (a ja sedela u hodniku i čekala) iz razgovora sa mamom malog Nemanje saznam da su oni čekali 6 meseci da im rešenje stigne (ovde sad treba da stoji onaj smajlić što mu se diže kosa na glavi).

Odem ja lepo u petak kod pomenute doktorke. Čekala oko sat i po (ne moram ni da vam pričam da je sestra na šalteru 80% vremena razgovarala telefonom – privatno) i kad sam ušla i rekla šta mi treba, ona uzmiče. Kao, tobože, ja sam pogrešno shvatila, ne ide to tako, bla-bla-bla… Nego, to treba sad socijalna radnica (jel ste primetili da su skoro sve u pitanju žene) da sad zove “Janka i Marka” da vidi što to toliko kasni. E, ali ona sad nije tu, nego popodne. Dobih ja broj telefona. Zovem ja nju popodne, kaže ona, da mora da zove pre podne, jer oni ne rade popodne (ti koje ona treba da zove) pa da se ja njoj ponovo javim u ponedeljak. Doobroooo.
U ponedeljak (juče) ja bezuspešno pokušavam da ih dobijem. Zauzeto (uopšte ne moram da razmišljam zašto). Kad nije zauzeto, onda zvoni, niko se ne javlja. Klasika.

Kad, danas, zvoni neko oko 13h na interfon. Peđa poštar. Doneo rešenje. Ja ga izljubim k’o da mi je rod najrođeniji.

I ajde sad da li je to slučajnost što je rešenje moralo da dođe tek posle “gurke”?
Ja bih rekla da nije. Tako izgleda funkcionišu stvari.

E, da… umalo da zaboravim. U rešenju piše da se razvrstava u kategoriju višestruko ometenog deteta (telesna invalidnost i umerena mentalna ometenost). I eto, sad imamo “etiketu”.

A sad sledi nastavak o omegama.

Posted on 7 Comments

Omega 3, prvi deo, Mijelin

Mijelinski omotačJednom davno sam obećala da ću pisati o Omega 3 masnim kiselinama. Evo, ispunjavam obećanje.

Sve je počelo ovako.

Kad je Vanja imala 3.5 meseca, pregled magnetne rezonance mozga pokazao je usporenu mijelinizaciju (kasnije sam saznala da neki upotrebljavaju izraz mijelinacija – kao proces stvaranja mijelina, ali nisam sigurna koji je od ta dva izraza precizniji).

Tada sam ja pitala šta je mijelinizacija, i od neurohirurga dobila prvi, prililčno uprošćeni mada zapravo veoma tačan odgovor da je to proces koji opisuje sazrevanje mozga.

Sećam se ja, naravno, učili smo, mislim u 7 ili 8 razredu osnovne škole, građu neurona, i pominjao se mijelinski omotač. Sećam se velike slike, preko cele strane sveske…ko je tada pomislio da će mi to znanje ikada ponovo zatrebati.

Mijelin je zapravo omotač nervnog vlakna sačinjen uglavnom od masne materije, koji omogućava brži protok nervnih impulsa. Često ga upoređuju sa izolatorskom obvojnicom oko provodnika. On omogućava da struja ide kroz provodnik, ako ga nema, ili ako je oštećen, dolazi do kratkog spoja.

Novorođenče se rađa bez, ili sa veoma malo ove materije. Dok mozak sazreva, mijelin se stvara. Zapravo, količina mijelina direktno je srazmerna stepenu razvoja.

Kada su Vanji ustanovili manjak mijelina, moje logično pitanje bilo je kako da se ubrza njegovo stvaranje. Rekli su mi da se to jedino može postići vežbom, vežbom i samo vežbom.

Vanji se mijelin stvara sporije nego što treba, i zato se ona sporije razvija (pritom ne mislim na fizički razvoj), sporije uči stvari, potrebno je jako veliki broj puta ponoviti određeni postupak da bi ga ona usvojila i naučila. To je upravo ta vežba. Tada sam shvatila da je SVE zapravo iz mozga, celokupan razvoj deteta, motorika, shvatanje, razumevanje…sve je na onom nivou koji mozak može da podrži.

Dobro. I mi smo vežbali. Rekli su mi da shvatim vežbu (fizikalnu terapiju) kao lek koji ona mora da primi. Ako je lekar propisao na primer antibiotike na svakih 8 sati, sigurna sam da nećete propustiti ni jednu dozu dok ne popijete sve. E, pa tako je trebalo postupiti i sa vežbama, tri puta dnevno po pola sata, najmanje, a sve preko toga je dobrodošlo.

I vežbali smo, i vežbali, i vežbali…

Prvih meseci nije se video skoro nikakav pomak. Imala je već 8 ili 9 meseci, i nije se okretala. Problem je bio u motivaciji. Ništa je nije interesovalo. I onda, odjednom, stigla je motivacija. Počela je da uzima predmet koji joj je na dohvat ruke. Sa 9 meseci se prvi put okrenula sa leđa na stomak. Tada je bilo potrebno napraviti čitavu pozorišnu predstavu kako bi se okrenula, i nikad se nije okrenula jer je ona to htela. Sa 12 meseci je uspevala da sedi samostalno, kad je neko postavi u sedeći položaj, to je još bilo nestabilno, ali samostalno. Tada je otkrila četvoronožni položaj koji je volela za razliku od položaja na stomaku. I tek tad je počela sama da se okreće, da okretanje koje je još ranije savladala sama koristi da bi nešto dohvatila. Ljudi moji, to je bio uspeh. Počela je da se ljulja napred-nazad u četvoronožnom položaju, i rekli su mi da samo što nije propuzala.

Onda smo pravili drugu magnetnu rezonancu, i vratila se motorički unazad. Do puzanja smo čekali još 4 meseca vežbanja. Sećam se samo kako nije htela nogu ili ruku da pomeri, ni makac, samo bi se ukopala i ljuljala napred-nazad do besvesti. Imala je 16 kad je propuzala.

A onda sam na TV-u, sasvim slučajno, pogledala film Lorencovo ulje, snimljen po istinitoj priči, sa Suzan Sarandon i Nikom Noltom. Plakala sam ceo film. Bukvalno. I sad mi kreću suze kad se setim. Reč je o zdravom dečaku koji počinje u školi čudno da se ponaša, kasnije se stanje sve više pogoršava, prestaje da govori, da hoda, da sedi, da guta, da diše… Na osnovu brojnih testova utvrđuju da je reč o bolesti kod koje se mijelin razara… Ako niste gledali film, pogledajte ga… Da ne davim, neko rešenje nalaze u masnim kiselinama veoma dugih lanaca, koje se između ostalog nalaze u maslinovom ulju.

OK, znala sam ja da je maslinovo ulje zdravo, ali sam mislila da je u pitanju samo srce, a ne i mozak. Od narednog dana, počela sam Vanji da dajem maslinovo ulje umesto suncokretovog kad god sam mogla.

A ja sam sela za računar i provodila sate i sate vremena pretražujući internet u potrazi šta bi još, osim vežbi, moglo da pomogne da se mijelin brže stvara.

Mnoge sam stvari naučila, o kojima do tad nisam imala pojma. Na primer, sa Alchajmerova bolest i Multipla skleroza imaju sve veze sa mijelinom.

Nabasala sam na neki zatvoreni neurološki forum iz 1998 u kome se govori o vezi ribljeg ulja i polinezasićenih masnih kiselina sa razvojem mozga i mijelina.

Prvi put sam u životu čula za omega 3 masne kiseline, nisam imala pojma o njima…

Nastavak sledi, čim nađem malo vremena.

Pročitajte dalje:
Omega 3, drugi deo, prikupljanje i prezentacija informacija
Omega 3, III deo, Izbor preparata, ProEFA
Naručivanje ProEFA – neuspeli pionirski pokušaj
Naručivanje ProEFA – noviteti

Posted on Leave a comment

Organizacija, šta je to?

Obećala sam komentare, pa evo ih.

Prvo, ako se ono na čemu smo bili zove komisija, onda zapravo ne razumem zašto tako i ne rade. Pa zar nije bilo logičnije da su lepo svi zajedno seli sa nama, pitali ko je šta imao, manje bi vremena potrošili, svog i mog. Nije meni teško da sto puta ako treba ispričam jedno isto, ali stvarno ne vidim svrhu. Potrebno je samo malo organizacije, i ništa više. Ali koga je to briga, država plaća.

Sad će neki reći da nismo mi jedini. A zapravo je ovako: kad smo došli, nije bilo nikog, dok je sestra popunjavala neke obrasce, dolazi još jedno dete, a ubrzo zatim i treće, svi za kategorizaciju. Sad ja razmišljam, ja sam imala zakazano za 9h, a to znači da su i ostalo dvoje dece imali zakazano u isto vreme. Opet bez organizacije.

Dok smo obavljali razgovore, nije se pojavio ni jedan novi pacijent. Na poslednjem razgovoru, sa defektologom, ulazi sestra i unosi karton (kasnije saznajem da je od deteta koje je treće došlo) a defektolog prokomentariše “Jao al’ je danas neka gužva!”. Ja tu ostajem totalno bez teksta.
Stvarno, tri pacijenta, za njih tri, strašna je gužva, zar ne?