Pojela maca

Izlazimo jutros, krećemo u vrtić. Mama zaboravila nešto, pa se vraća, Vanja čeka na vrhu stepenica. Utom silazi čika T, gluvonemi komšija. Njihova mačka, stoti put pokušava da pored mojih nogu šmugne unutra, no, uspevam da je zaustavim, dok T priča sa Vanjom.

Odlazimo u vrtić.

Dolazi mama po Vanju u vrtić, Vanja ima ogrebotinu na licu. Pela se na krevet, i krenula da se sa sve krevetom prevrne, M je zgrabila da ne padne, pa se ogrebala. Nema veze, zarašće, nije opasno.

Krećemo da se obuvamo, kad… nema cipelica. Gledaj tamo, ovamo, onamo… Nemaaaaa. Neko ih obuo, verovatno. Mora da je neki tata došao po svoje dete.

Ili ih je pojela maca… cipelice…

Vratismo se kući u patofnama.

Išla mama da kupi nove. Cipelice-sandalice.

8 thoughts on “Pojela maca

  1. Jelena says:

    Pa kako to bez slike cipelica-sandalica? Devojcice vole da pokazu sve novo sto kupe/dobiju, zar ne? (ili sam ja pogresno naucila :P)A vole i mame 😉

    Inace: “Mora da je neki tata dosao po svoje dete.” => hihihihihihihi

  2. SofijaB says:

    Pojela maca. 🙂 Za sve su uvek mace krive, niko nikad ne krivi kuce. Samo da znate, kuca ce mnogo pre da pojede cipelice, papucice, a i poneku neoprezno odlozenu knjigu. A tek domace iz matematike i lektire i srpskog sto vole da jedu!

  3. Deda says:

    Super prilika da se kupe nove cipelice-sandalice.
    Eto , ja vodim decu skoro deset godina u vrtic i nisam jos uzeo tudje cipelice, ali nama jesu. Verovatno neka mama 😀

    Salim se malo, nema razlike. I mama i tate podjednako razmisljaju o svemu drugom, samo ne o cipelicama, pa nije ni cudo kad se kuci vratimo u patofnama.

  4. Suske says:

    Što reče Deda prava je prilika za cipelice-sandalice. 🙂
    Nama je maca pojela dosta kapa, šalova i rukavica, a jedanput i cipelice.
    U popodnevnim časovima nam je mama iz komšiluka vratila te iste cipelice, kaže da ih je maca donela kod njih. Tata se pravio nevešt. 😉

    Ljubac za Vanjicu i da slatko iznosi te cipelice-sandalice. 🙂

  5. Ivana says:

    Htela sam jutros da pomenem ovo tetama iz vrtića, međutim, preduhitrili me. Čekale nas cipele.
    Sad imamo dva para, skoro istih 😉

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *