Posted on — 5 Comments

Mobilni telefon

Nemojte se ljutiti što ovde čitate ovakvu neku “glupost”, ali upravo je “nečim izazvana”. Grrrrr.

Mobilni telefonAko ste vlasnik:

– kad izađete, ponesite ga sa sobom, da ne uznemirava druge, koje, po pravilu, ne zanima ko vas je i koliko puta zvao.

Ako ste onaj koji zove:

– nemojte pustiti da telefon zvoni više od prihvatljivog broja puta, ovo je promenljiva kategorija, ali svakako ne više od 4-5 puta;
– nemojte zvati dva ili više puta uzastopno, tome služi identifikacija dolaznog poziva, pa će vlasnik da ima propušten poziv

Posted on — 21 Comments

I’m…

Oh well, who cares how many years… young!

too many candles

Everyone’s invited for a cyber birthday cake!

You're invited

And for my birthday, I wish… no, I’m not going to tell you…

Posted on — 9 Comments

Levo-desno

Keep right?Ja ne razlikujem levo i desno.

Dobro, ne baš da ne razlikujem potpuno, ali moram da sam dooobro koncentrisana, uopšte mi to nije nešto “automatizovano” kako bih mogla da očekujem. Ponekad se pokrene razgovor na tu temu, i onda shvatim da uopšte nisam usamljena, da ima dosta odraslih osoba kojima levo-desno predstavlja “pomalo” problem.

Keep rightKad sam bila devojčica, imala sam na desnoj ruci narukvicu, i bilo mi je lako, kad bi me pitali koja mi je desna ruka, ja samo brzo pogledam gde je narukvica i podignem tu ruku. Ali kako sam krenula u školu, brzo sam tu narukvicu izgubila, i tu kreću “problemi”. Dobro, nisu to bili neki strašni problemi, ali prosto, duže vreme potrebno, da se razmisli šta je levo a šta desno.

I to sam na srpskom, eto, nekako prevazišla u svojoj glavi, vežbala brzo levo-desno odlučivanje, a onda dođe engleski pa francuski, e tu mi je tek bilo priličnih levo-desnih problema. A onda shvatih L-Left-Levo i D-Droite-Desno i tako reših i taj problem.

Pokušavam sad da na netu nađem ponešto o ovoj temi, nađoh, i začudih se.

Symptoms of Dyslexia

Directionality

Most dyslexic children and adults have significant directionality confusion.
Left-Right confusion:
– Even adults have to use whatever tricks their mother or teacher taught them to tell left from right. It never becomes rapid and automatic.
– A common saying in household with dyslexic people is, “It’s on the left. The other left.”
– That’s why they are b-d confused. One points to the left and one points to the right.
– They will often start math problems on the wrong side, or want to carry a number the wrong way.

Confusion about directionality words:
– First-last, before-after, next-previous, over-under
– Yesterday-tomorrow (directionality in time)

North, South, East, West confusion:
– Adults with dyslexia get lost a lot when driving around, even in cities where they’ve lived for many years

Often have difficulty reading or understanding maps.

Izvor: Symptoms of Dislexia

Nisam nikad imala ni jednu od ovih drugih “zbunjivosti” u ostalima sam uvek bila “iznad proseka”. Recimo matiš, snalaženje u prostoru, čitanje karti (da ne kažem mapa).

Naiđoh na ovo, testirajte se, interesantno je.

Posted on — 11 Comments

Dete sa asfalta

Čitam post o čobanima od Suske, htedoh da komentarišem, ali mi se učini kao preveliko za komentar. Zato čitajte kod mene…

Sad ćete se smejati, garant, ali šta ću…
Ne samo da sam uvek zavidela onima koji su imali “babe i dede na selu” i imali gde da odu “na raspust” (moji bili u većem centru od nas), nego ni živu ovcu, osim u zoološkom vrtu, nikad videla nisam, o čobanima da i ne govorim…
Što ti je dete sa asfalta…

Jedna pričica sa nekog časa na faksu. Profa (hercegovac) kanda se hvali kako je on sa dve-tri godine znao koja životinja ima dve, a koja četiri noge. Pogleda mene (što li mene :mrgreen: mislim, znam ja, ali neću da vam kažem) i pita me šta sam ja znala sa toliko godina. Ja ko iz topa odgovaram “da se ulica prelazi tamo gde je semafor ili pešački prelaz, da se gleda prvo levo pa desno da bi se ista prešla, da se kod Babe ide 16-ticom, da je ispod mosta Sava, a pored kuće Dunav”.
Ha, što ti je dete sa asfalta…

Sećate se onog Ugla gledanja… e pa ima veze i sa tim.

Semafor

Posted on — 7 Comments

Evo sad ću…

Vremenska odrednica “Evo sad ću” je vrlo široka kategorija. Od “za par minuta” pa do “nikad”.

Scena 1. Evo sad ću prvi put.

Pre x meseci, Vanja je igrajući se, srušila neke knjige, koje su svojom težinom iščupale iz zida telefonsku utičnicu, pa telefon u kuhinji ne radi.

– Treba da se popravi…

– Evo sad ću…

I tako danas, sutra prekosutra, za nedelju, mesec, dva tri… Nije žurba, postoji drugi telefon u sobi, pa što bi se neko mučio da namešta nešto što nije neophodno. Jel’ da?
E pa nije! Danas, ja namestim utičnicu, mislim nikakva mudrost, 15 minuta posla.

Scena 2. Evo sad ću drugi put

Pogled na sat pre nego što odem da operem kosu.

– Stavi je na nošu.

– Evo sad ću…

Oprala ja kosu, isfenirala se (nisam neki stručnjak, ako ima neka frizerka za jevtino kućno feniranje, nek mi se javi), izlazim, ona u drugim pantalonama. Upiškila se.

A sto puta sam sebi rekla neću da se nerviram više ni oko čega, ali neki ljudi uvek uspeju da me dovedu do ruba.
I sto prvi put sad govorim sebi:
“Ivana, budalo jedna, lakše ti je da sve uradiš sama, makar se nećeš nervirati”.

Edit: dođoh na Control panel bloga, i u spisku poslednjih postova, ugledah naslov “Ugao gledanja“. To je upravo ono što ću da uradim. 😀
Srećna sam što imam drugi ugao, ništa mi nije važnije od toga.

Posted on — 10 Comments

Moja najveća želja je…

Meme by Lang

hm… Ma šta vam bre pada na pamet… pa niste valjda mislili da ću vam reći koja mi je želja… jer onda mi se sigurno neće ispuniti.

Ovako, mogu samo da vam kažem da je veeeeeelika.

Ajd, pa javljam vam kad se ispuni 😉

Želja

Posted on — 13 Comments

As easy as an ABC

A – auto-put, ovaj naš, gradski, u Beogradu, mogla bih ceo post o njemu, može i onaj Peripherique, kružni, u Parizu, i o njemu može poseban post; akcija, strašno volim ljude od akcije; automobil, živi bili automobili; analiza, e tu sam prvak sveta, šta god treba da se razloži na najsitnija crevca;

B – blago.blog, moje mesto za opuštanje; Beograd, ne makoh se iz njega osim na odmor, i volim ga, baš; baguette, ne, to nije hleb, to je baguette, zamirisa mi sad; bajs, razmišljam da kupim jedan; brat, imam jednog, nije rođeni, ali kao da jeste; brzina, volim brzu vožnju; briga, uvek o nečemu i nekome brinem, mogao bi neko o meni, za promenu.

C – croissant beurre, mljac, nešto fino za doručak; cerebralna paraliza, neću o tome; crveno, moram da menjam boju; crunch, omiljena čokolada; cimet, šta mi je, samo o nekoj klopi pričam

Č – čokolada, ne znam šta bih bez nje; čvarci, pravila ih moja baba, banaćanka; časkom, omiljena reč, časkom ću ja to, kod mene to tako, ili časkom, ili nikako; čaša, obavezno sa tankim rubom, mrzim “debele” čaše, ne volim ni one uske i duboke, “kao za rode”

Ć – ćirilica, rukom uvek pišem ćirilicom; ćeramida, volim starinske kuće sa krovom od ćeramide; ćutljiva, takva sam ponekad;

D – dete, neko koga volite više nego što ste ikada zamišljali da je to moguće; drangulije, puna mi je kuća kojekakvih, a ničemu ne služe; dozvola, vozačka, ma da, istekla mi, moram to da sredim pod hitno;

Dž – džumbus, onaj na komp stolu, taj mi je omiljen;

Đ – điha điha četir’ noge, jedina pesmica uz koju je Vanja htela da zaspi kad je bila beba, i to ja da pevam, naravno.

E – engleski, hm, mogla sam ovaj post i na engleskom

F – fotoaparat, nikud bez njega; F1, kad bi me neko poveo na trku; forum, hehe, ma da onaj 381, fizika, nešto što sam nekad volela; fizijatar, neću ni o tome; faks, ma imam i kancelariju

G – govor, nešto što još nismo naučili; gibanica, ‘oće neko kod mene na gibanicu?; godine, šta ima veze koliko imam, gde, ma bilo gde;

H – hod, nešto što smo naučili; hvala, hvala vam svima koji ovo čitate; hrabrost, upustiti se u nešto o čemu ne znate skoro ništa,

I – Ivana, volim svoje ime, i kad me zovu po imenu; istina, i ništa sem istine ne priznajem, ma kako bolna bila; IQ, prilično visok, da se ne iznenadite

J – janavi, moj prvi username ikada; jedan, ja sam jedinica, jedino dete; jednom ću probati nešto što još nisam; jorgovan, tražim cvetić sa pet krakova;

K – klavir, ma svirala sam klavir, ali je moralo da se vežba, a ja sve hvatala na pamet; kajmak, mmm, mljac; kafa, ko će sa mnom na kafu?; kasniti, ne volim, i obično ne kasnim

L – leptir, onaj pravi, ili u stomaku; London, nisam tamo bila, a volela bih; loto; baš bi mi čučnula jedna sedmica, još samo kad bih igrala,

Lj – ljubav, i ništa drugo na slovo lj;

M – mama, moja mama, dakako; msn, omiljena pričalica; matiš, treba li kome pomoć?; Mesec, znate li da kažete, da li Mesec raste ili opada, kada ga vidite na nebu?;

N – note, nekad sam umela da čitam note, morala bih da se podsetim; ne znam, nije mi teško da kažem kad nešto ne znam, nepušač, da, da, ja sam taj

Nj – njemu želim ostvarenje snova

O – online prijatelji, vooolim vas; optimista, to sam ja; okean, atlanski, dakako, i šetnja po plaži, puštanje zmajeva, jer je stalno vetar; odluka, samo što nije doneta;

P – Pariz, zaljubljena sam u ovaj grad; posao, počeh da radim konačno; poklon, volim jako da poklanjam; poljubac, ljubim te jako;

R – racio, ma imam ga za desetoro; raskrsnica, pa jel sam saobraćajka ili nisam; reč, može da bude mnogo jaka;

S – sms, onaj u pola noći što mi ulepša dan; sendvič, vruć, pa makar i virtuelan; suze, ali one od smeha, one druge neću; studenti, ma da, falili su mi; stohastika, čik da vidim nekog ko zna šta je to, a da ne pogleda u Vujakliju;

Š – štipanje, Vanjin specijalitet da vam pokaže da vas voli;

T – tenis, bila mlada nada usijane glave, tastatura, treba mi neka tiša; telefon, moj najveći neprijatelj, kaže moja kuma da meni zmija živi na telefonu; tremor, ma neću ni o tome;

U – uvek, da, uvek sam tu; Ušće, šetnja po ušću uvek prija

V – Vanja, ma tu nema šta da se priča; volim, volim da volim; vruće, mrzim hladno jelo, mora da bude vrelo;

Z – zagrljaj, volim čvrst zagrljaj, ne, neću se slomiti; Zvezda, moji počeci u tenisu; znanje, uvek ga vredi imati; zevam, kasno je već, spava mi se

Ž – život, čine ga sitnice; želja, nije dovoljno samo želeti, treba to i ostvariti

Posted on — 26 Comments

U tvojim očima

Meme by Kukac

Mislila sam da Vam ispričam o jednim novim očima, ali ovu priču želim da pročitate, zapravo još više želim ja da je napišem.

Kad sam ih prvi put videla, bile su zatvorene. I tako danima, stalno je spavala. Onda jednom, u mojim svakodnevnim po sto puta posetama sali punoj inkubatora, ugledah ih otvorene. Želela sam da taj trenutak zauvek zapamtim. Nije gledala prema meni, nego prema svetlosti prozora, sećate li se priče o golubovima na tom prozoru? Bio je sunčan dan, divno toplo vreme, početak marta, i mene je tada sunce obasjalo. Shvatila sam tad da ona vidi i to je tad za mene bio ceo svet.

Izlazimo iz porodilišta, i nismo ni do kuće još stigli, idemo na prvi pregled, neurooftalmolog. Vanja ima mesec ipo i mrva je jedna od jedva nešto više od 2kg. Taj pregled je za moje oči bio nešto najstrašnije što sam do tad videla. Ne želim da ga opisujem, dovoljno mi je da se setim pa da mi suze same krenu. Pitala sam se često, odakle jednom tako majušnom biću tolika snaga da pokuša da se odupre nekome, nekima… Ma imali su oni objašnjenja, ali nije mene ništa zadovoljavalo.

Kao i sve uostalom, i oči smo vežbali. Stimulacije, proveravanje praćenja… Sve je naravno kasnilo, ali ja sam još od onog sunčanog dana znala sve što je bilo bitno…

I što vam sve ovo pričam? Ma pojma nemam!

Želela sam da vam ispričam o govoru očima. Čudno je to, kako kad neko ne ume da vam ispriča ono što želi, očima sve ume da vam kaže. I najlepše od svega je što vi to i razumete. I sreću, i tugu, i strah, i bes, i glad, i ljubav, i hoću, i neću… ma sve.
Sve ja to vidim u njenim očima.

U tvojim očima

Posted on — 10 Comments

Moje drugo “Ja”

Moje drugo Malopre čitam Venus, piše, između ostalog, o pitanju “Koju muziku slušate?” i kod nje, po ko zna koji put prepoznajem sebe. Nas dve smo dobre prijateljice, i često se, jako često dešava da u istom trenutku pomislimo i kažemo potpuno istu stvar.

Prepoznajete li sebe u postupcima i osobinama drugih ljudi?

Razumela bih to da se prepoznajem u osobinama bliskih i onih koje poznajem odavno, pripisujući to genima ili dobrom poznavanju. Ali ne, meni se često dešava da se prepoznajem u onima koje tek površno ili odnedavno poznajem.

Sto puta sam već nekima, slušajući šta pričaju, ili čitajući šta pišu, rekla (ili napisala) da su moja davno izgubljena sestra. Da, najčešće se prepoznajem u ženskim osobama, mada imam ja i par takve “braće”.

I tako, ja volim sve ove moje druge “Ja”, hvala vam što ste tu, i što se ja u vama prepoznajem. Prepoznajete se i vi u meni, znam… Lep je osećaj znati da je neko u jednom malom deliću sličan kao ja.