Posted on 2 Comments

Dan broja π: π pita

Danas je 14. mart, u zemljama u kojima se datumi pišu obrnuto nego u srpskom jeziku, prvo mesec pa godina, današnji datum se piše 3.14. što je svima poznata skraćena vrednost Ludolfovog broja π. Na engleskom, grčko slovo π čita se (\ˈpī\) što je identično izgovoru reči pita pie \ˈpī\. Zato se na ovaj dan često prave pite ukrašene grčkim slovom, ili vrednošću Ludolfovog broja.

Postoji i dan aproksimacije broja π , 22. juli pošto je 22/7=3.14.

Neke lepe primerke ovakvih pita možete potražiti  sami, meni su se naročito dopale ove: prva, druga, treća.

Evo mog skromnog doprinosa za pi day: pi pie.

Pi pie Pi pie

Testo za pitu pravljeno je prema receptu sa sajta Marte Stjuart, recept Sare Keri. Zaista je izuzetno jednostavno napraviti testo, dok je malo teže rastanjiti testo bez pucanja, a naročito iseći i preneti sitne delove.

Posted on 3 Comments

Pošta

Sramota me je, zaista me je sramota. Ja sam saobraćajac, moje kolege rade tamo, ali…

Učestvujem u forumskoj igrici zvanoj Secret Santa. Treba da pošaljem poklon na dobijenu adresu, i da zavaram tragove. Šaljem drugoj forumašici koja će lično odneti poklon. Šaljem paket u drugi grad.

Ambalaža za pakovanje pošiljkiZnam da postoji u pošti šalter na kom se paketi pakuju, svratim da vidim mogu li da kupim neku kutiju (ambalažu). U mojoj (ma kakvi, nije moja, ja tamo ulazim samo u najvećoj nuždi) najbližoj pošti postoji radnja PostShop u kojoj se mogu kupiti kojekakve džiabidže (više onih koje nikakve veze sa poštom nemaju, al to da zaboravim). Ulazim gurajući se kroz red penzionera (uopšte nije važno da li su penzije danas ili nisu, u ovoj pošti red je UVEK), gospođu koja tamo radi kao da sam zatekla na spavanju, pojma ona nema ni šta ima, a još manje ima ideje da mi nešto proda.

– Treba mi kutija za pakovanje, ona žuta, da može da stane B5 format.
– E sad ste mi sve rekli, ne znam ja šta je B5 format, niti u koju on kutiju staje.
(takav odgovor nekog ko zapravo radi u nečemu što je knjižara zaista je nedopustiv.)
– To je neka onakva žuta kutija, kao ona gore što je spakovana (stoji u izlogu).

Vidim iza nje, naslonjene na zid, kutije, nesklopljene, imaju nekakve oznake. Gospođa tumara po radnjici koja je 2x3m sa sve izlogom, pokušava da dohvati gornju kutiju, vidim da piše S, i kažem joj da potraži takvu.

– Juu, otkud meni te kutije, ne znam kad ih je donela (pominje neku koleginicu po imenu).

Pronalazi rasklopljenu kutiju na kojoj piše oznaka S. Procenim da moja knjiga može tu da stane, zamolim je da mi sastavi, da ne nosim rasklopljen A0 format kroz krcatu poštu, i do kuće. Ona mi savetuje da mi to uradi momak koji radi na pakovanju, ali avaj, nema šta da mi spakuje, ja došla samo po ambalažu. Sklopismo nas dve zajedno kutiju, onako ovlaš, e sad ne može da pronađe kesu u koju sklopljena kutija može da stane. Jedva neku iskopa. Pitam je za adresiranje, ubedi me da se adresira na samoj kutiji. Platim i izađem iz prepune Pošte.

Dođem kući i konstatujem da nemam gde da napišem adresu, kutija je od polipropilena, nije to baš zgodno za pisanje, razmazaće se.

Na šalteru za predju pošiljki piše da se moraju predati otvorene, zbog sigurnostnih razloga.

Spakovala ja sve u kutiju, i krenula da pošaljem. Kutija je zatvorena, ali lik na pakovanju može da je otvori, i on treba da je lepljivom trakom ‘obezbedi’, otvoriće je, pa će pogledati.

Subota je, malo manja gužva nego prethodnog puta, ali i dalje je zmijuljica podugačka. Pakovanje je na posebnom šalteru, prilazim, kažem treba ovo da mi se zatvori, on kaže, dođite za 45 minuta. Već sam blago iznervirana, kažem, ja triput u životu šaljem paket, i treći put mi kažete to isto, kako je to moguće? Krene da mi kuka kako ima strašno puno posla, kako bi radije da je ostao kod kuće, ali eto, mora da radi… Alo bre, ti si usluga… Šta ima ti meni da kukaš… Onda skapira da ne treba tako, pa će kao da mi učini, da ja paket ostavim, i da dođem za… pa se preračuna, za 1h. Ekstra!

Ovako smo nas dve birale poklon, koji je uglavnom kupljen onlineStižem ja za 1h, on kaže, a što ste kupovali ovu kutiju, ja imam uvek kutija, spakovao bih vam to da ne platite. Još me pita da mu kažem šta sve ima u paketu, on je otvarao, i sve je lepo upakovano u šareni papir. Da, kažem ja, to je NG poklon. Izrecitujem. Nisam sigurna da li je znao šta je usb flash.
Pritom saznam, da je za te kutije predviđena nalepnica za adresiranje, za koju gospođa iz radnjice nije nikad čula, ne zna ni da li štampaju, uglavnom, ne trebuje se. Baš lepo.
Onda, da mi učini valjda, lik mi sve adresira, ja mu izdiktiram, popuni i ono papirče za preporučenu pošiljku.

Jedna dobra vest, Pošta kao da bi da se malo iskupi, paket poslat u subotu, u ponedeljak je već bio u drugom gradu.

Primalac poklona je posle malo pogađanja uspela da pogodi od koga je poklon, iako je paket dopremljen po irvasu koji je paketić doneo lično.

Drugi deo igrice sastoji se u tome da ja pogodim svog Secret Santu. Biće i o tome, kad mi poklon pristigne.

Posted on 19 Comments

Secret Santa

Jel ste čuli za ovu igricu?
E pa mi na Roditelju organizovali. Ja naravno učestvujem.
Negde u oktobru-novembru su napravljeni parovi, naravno, sve je bilo u tajnosti, ja sam dobila samo ime i adresu na koju treba ja da pošaljem poklon, neko je dobio moju, da meni pošalje. Kad stigne poklon, pokazuje se sličica, i pogađa pošiljalac, koji se trudi da sakrije tragove.

Pokloni prethodnih dana i nedelja uveliko stižu. Ja sam se već dobro uspaničila da me je moj Santa zaboravio.
Pre par dana, javlja mi se Santina pomoćnica, javlja mi da će mi lično doneti poklon.

Ja sam ceo dan na iglama. Šta li je u poklonu, hoću li uspeti da pogodim ko ga je posao. U krajnjem slučaju, i ako ne pogodim, valjda će mi neko pomoći.

Dolazi četvrtak predveče, javlja mi se Santina pomoćnica da je dole.
Izlazim iz stana, zatvaram vrata iza sebe. Silazim, i pri dnu stepenica čujem, otvaraju se vrata.
O ne Vanjaaaaaaaaaa…
Ma nema veze, biću i ovog puta nemajka, neće ona nigde, možda samo do komšinice Vere preko puta, bake od 80 i kusur…

Dobijam poklon.
Pomoćnica neće da se penje, pita jel Vanja gore sama. Potvrđujem. Ostavljam je zabezeknutu da žuri po svoje dete u vrtić.

Penjem se gore,  širom otvorena vrata, Vanja stoji korak ispred, čeka.
Snimila da nosim kesu, ali nema šanse da joj dam da raskupusa, pre nego što zabeležim…
Uključujem TV, nalazim neke reklame da mi ne smeta aaajoj nemajke opet…

Kesa je izgledala ovako:

Secret Santa
Zvirnem unutra, neke kutije, ne prepoznajem odmah šta je, ali vidim zelenu kutiju. After Eight. Da, Santa me dobro poznaje, pratio je pažljivo šta sam pisala… Izvlačim iz kese, i ODUŠEVIM SE.

Secret Santa
Miš i mouspad su FENOMENALNIIIIIIIIII. Tačno onakvi kakav zamišljam da mi je dizajn bloga, samo još da pronađem neku takvu temu…

Secret Santa Secret Santa Secret Santa
Jedan slatki jelen, ukras za jelku. Ali pošto nemamo jelku, ukrasićemo nešto drugo, ili će, po svoj prilici, preći u Vanjine igračke.

Secret Santa
Tu je naravno, After Eight. To ne komentarišem…

Secret Santa
I čestitku imam, naravno. A tekst čestitke, e to je tek posebna priča.

Secret Santa
Sad je preda mnom zagonetka, da otkrijem ko je Secret Santa. Ko je osoba koja se potrudila da me upozna, i pošalje mi savršen poklon, po meri.
I to traje, i traje…
Nekoliko sati kasnije, kasno noću, ipak nekako uz pomoć mojih Roditeljki zaključujem ko je u pitanju.
I ostajem potpuno zbunjena, i u isto vreme veoma obradovana da se baš o toj osobi radi. Ja neću ovde otkriti njegov identitet, pozivam ga, da se, ako želi, javi u komentarima. Bilo bi mi veoma drago.

Dragi moj Secret Santo, jako si me obradovao.
Hvala ti beskrajno.

Sutradan, otpakujem miša i shvatim da ne mogu da ga koristim. To je miš za notebook. Ima prekratak gajtan. Zaključujem jednu stvar: moram da kupim notebook.

Sad u miru, pijem kaficu uz savršeni ukus After Eight-a.
Hvala ti zbog toga još jednom.

Secret Santa Secret Santa Secret Santa

Posted on 9 Comments

Razumete li se vi u svoj posao?

Pojma nemam postoji li ovakva blogerska praksa, ali ako ne postoji, evo Dejan i ja je izmislismo.
Jedan post, dva teksta, dva autora, na dva bloga.
Sinergija


by Ivana

Sećate se ovoga? E tad je sve krenulo da se završava. Onda je bio Sud. Pa se čekalo ročište. Pa se čekala presuda. A ja sam sve to čekala da bih uradila ovo.

I presuda je stigla. Od februara je kucali. Što mene nisu pozvali, časkom bih ja to završila. Ali ne, to sve mora temeljno. I u ime naroda. Ma ne, niste pogrešno pročitali, na presudi piše baš to. “U ime naroda”

Sad treba menjati sva dokumenta, i počinjem od lične karte. I već mi muka pripala. Što, pitate se sigurno.

Pa pre mesec dana, hitno mi je trebao pasoš, stari, dakako, i tom prilikom sam shvatila da se neka gadna stvar dešava u mom matičnom MUP-u. Poranila ja jedno jutro da vidim šta mi sve za pasoš treba, al sam se vratila pre nego što sam krenula. Stoji pandur ispred vrata, ne dozvoljava da se uđe, pušta tek po nekog, a napolju, miting. Ne možeš ni da priđeš, da pitaš šta ti sve treba. Srećom tu je net, i sajt MUP-a, pa se tamo lepo obavestih o svemu. I još jedna sreća, odmah pored prostorija matičnog MUP-a, jedna privatna agencija prodaje,  i popunjava, dakako, potrebne formulare i uplatnice. Tamo je malo manji red, rešim ja da tako odradim. Dvestotinak dinara po formularu, bolje nego da se gužvam i za to. E onda se setim da imam vezu. I umesto za 2-3 nedelje, dobih ja pasoš za jedan dan, ma šta za jedan dan, za 20 minuta. Hvala ti vezo moja draga.

Veza moja meni lepo objasni kako su gužve zato što su svi navalili da vade nove lične karte, jer je to valjda sad “in” što bi rekli, da se pohvale kako imaju nove. Kakve nove lične karte, pitam ga ja začuđeno. Pa nove, kako ne znaš, one sa čip(s)om.

I tako, sad, stiglo mi je dugo očekivano Rešenje iz Suda, pa ja mogu u proceduru. Već mi se pred očima smračilo. Spremam se ja prvo psihički. Obiđoh već pomenuti sajt MUP-a u potrazi za informacijama, pa se malo odobrovoljih. Neću morati da ponovo vadim krštenicu i državljanstvo, važe mi ona što izvadih pre nekog vremena.

Već sam dobila i savete onih koji su kroz slično prošli, da mogu da predam dokumenta na bilo kojoj opštini, savetovaše mi Sopot. Uuuh. Pa ja dok stignem u Sopot, isto ko da sam 2-3 sata čekala kod mene u MUP-u. Nisam još predala šta mi treba, psihička priprema mi jooš nije dovoljno dobra. A kad pomislim na menjanje ostalih dokumenata u istim tim prostorijama… Ne, ne smem dalje.

I onda šlag na tortu.

Jedno je dete dobilo novu LK, posle svih ovih peripetija i maltretmana, sa rokom važnosti od mesec dana. Greška, pomislim ja odmah.

Ali neeeee. Nije greška. Tako treba. Dete još nema 16 godina, puni za mesec dana. A deca od 10 do 16 godina dobijaju LK na period… ne, ipak ću morati da citiram:

Lična karta izdaje se sa rokom važenja od 5 godina, a deci sa rokom važenja od 2 godine, a najkasnije do kraja meseca u kalendarskoj godini kada pune 16 godina života.

… šta god to značilo.

Niko naravno tom detetu, niti njihovim roditeljima nije umeo da kaže ništa o  pomenutom vremenu važnosti izdatog dokumenta. Zašto? Pa zato što se ne razumeju u svoj posao.

Pa kakav je to mozak potreban, koliko je škole potrebno da završite, koliko tablica množenja da naučite da biste umeli da oduzmete dva broja i posavetujete nekog šta treba, a šta ne treba da učini.

Da, ovde izgleda svuda rade samo oni koji se u svoj posao ne razumeju.


by Dejan

Priča se dešava u jednom gradiću u unutrašnjosti, glavna junakinja je sestra devojke (devojčice) koju virtualno poznajem sa jednog foruma.
Našoj glavnoj junakinji treba nova lična karta, koju izdaje odlično uređeno Ministarstvo unutrašnjih poslova u odlično uređenoj državi Srbiji. E, divota.

Nećemo sad o tome šta je sve potrebno od papira i dokumenata za PRVU ličnu kartu. Nećemo ni o tome da izvod iz matične knjige rođenih ne sme da bude stariji od šest meseci, zaboga – pa opšte je poznato da građani Srbije menjaju mesto rođenja i svoje biološke roditelje na svakih mesec-dva. A nećemo ni o tome da u inostranstvu ne možete da “upišete” besplatne akcije bez lične karte, a zakon zabranjuje iznošenje lične karte iz zemlje.

Elem, rekosmo nećemo o tome. Samo smo ubijali vreme dok čekamo u beskrajnom redu da predamo mukotrpno prikupljena dokumenta i uplatnice – sve za dokument koji smo zakonski obavezni da imamo. Ličnu kartu.

Ali ne bilo kakvu ličnu kartu: to je THE lična karta, ona nova. Sa čipom!

Obavljamo i sve one visokotehnološke procedure, kao što je skeniranje prsta. Nema više umakanja u mastilo, stigao 21. vek i kod nas. Nauka! Samo još da prestanemo da se bojimo iste.

Ipak, nešto nas kopka. I našu glavnu junakinju, isto. Guramo glavu kroz šalter, premalen ipak da se kroz njega provuče i gorepomenuti 21. vek:

– Izvinite, a koliko važi ova lična karta?

* * *

Auh!

Šta je ovo sad!? Službenici našeg Ministarstva nisu obučeni za ovakva pitanja! Otkud znamo…

Devojka kaže, doslovce: “Ćute i gledaju se jedno dva minuta, a onda kažu da će da pozovu i pitaju”.

Ostalo je na tome…

* * *

Nova lična karta je konačno gotova. Lepa, nova, ko kartica. Ima i čip.
I traje… mesec dana.

MESEC DANA !?

Roditelji naše junakinje odlaze opet do šaltera, i pitaju o čemu se radi.

Odgovor (prenosimo u originalu, šteta bi bila da se ovakav biser zagubi):

– Pošto je maloletna, kompjuter određuje koliko će da važi.

Dakle, policajci nisu dužni da znaju, mogu na ekstra zahtev da “pozovu i pitaju” (verovatno bi odgovor dobili od kompjutera više instance), ali izgleda da je kompjuter vrhovna vlast.

Eto, samo toliko. Tek da pokažemo koliko su kompjuteri postali bitni u svakodnevnom životu.

Dobro, naša junakinja bar neće morati da juri novi izvod…

Posted on 10 Comments

Volim – Ne volim

volim
-svoje dete;
-jutarnji telefonski razgovor;
-iznenađenja, i da primam i da dajem;
-sitne stvari koje život znače;
-ovaj blog;

ne volim
-kad nekome treba sto puta da objašnjavaš jedno te isto, onda kao shvate, a posle dva dana pitaju “kako ono beše?”;
-kad mi pričaju “iza leđa”, ako vas šta zanima, pitajte;
-kad odvedeš dete na pregled kod nekog lekara “na glasu”, oni roditelje gledaju “kao debile” koji veze s mozgom nemaju, kao da niko osim njih nikad nije išao ni u kakvu školu, pročitao ni jednu knjigu… srećom oni drugi su ipak u većini…
-pisanje na zadatu temu, nikako mi to ne ide… vidite i sami…

ne znam, a htela bih da znam
-da ne razmišljam previiše o posledicama, nego da reagujem na prvu;
-što ne umem da kažem “ne”, a nekad mi je to tako potrebno;
-šta bih još mogla da uradim, da promenim svom detetu život na bolje;

fascinira me
-znanje;
-šta su sve neki ljudi spremni da urade (jedni dobro, a drugi loše);
-dokle sve seže ljudska glupost;

stidim se
-što sam, kad sam jednom donela jednu odluku, posle promenila mišljenje, kasnije se ispostavilo da je baš ta odluka bila dobra…;
-što još ne vozim, no pitanje je dana, verujte mi;

želim
-da konačno svoj život organizujem drugačije;
-ovo;
sve ostalo nije vredno pomena

zahvalna sam
-roditeljima, što su me naučili da mislim svojom glavom, a ne da čekam da mi neko kaže šta treba da uradim;
-svojim prijateljima koji mi pomažu, bilo da me znaju već “sto godina” ili me nikad u životu nisu videli, a i onima koji mi svim silama odmažu, jer mi tako pokazuju svoje pravo lice;
-na svakoj svojoj životnoj stramputici koja me je dovela tamo gde sam sad;
-Nekom, na snazi koju mi daje.
Hvala ti, I couldn’t have done it without you.

Mene prozvala venus, ja prozivam ozona da bude sledeći.

Posted on 11 Comments

Poletarac

Sećate se ovoga?
Ako ste dovoljno “matori” onda se sigurno sećate.

Poletarac

Ptica leti preko sveta cveće cveta (poletarac)
Oblak leti preko neba biće leba (poletarac)
Lopta leti preko polja, zuji zolja (poletarac)
Eho leti preko klanca, glas neznanca (poletarac)
Torta leti preko stola, slatka škola (poletarac)
Avion leti iznad glava, neko spava (poletarac)
Roda leti preko krova, deca nova (poletarac)
Akrobata leti snazno, vrlo vazno (poletarac)
Cela zemlja leti leti,
a i zimi kad se seti
crep, cipela, cucla, car
poletarac prava stvar!

Posted on 14 Comments

Moje je dete ometeno u razvoju

Pregledam na StatCounter-u ko je sve bio, i zapne mi za oko ova pretraga

moje je dete ometeno u razvoju

Često mi dolaze posetioci na ovakve ili slične pretrage. Odem na tu stranicu, i nađem pri dnu strane jedan interesantan pdf.

Evo jednog dela teksta koje je pisala majka deteta ometenog u razvoju.

Znam za jednu majku koja je u detetovoj dvanaestoj godini shvatila da ju je dete svo vreme slušalo i čulo, samo nije bilo fizički sposobno da joj to stavi do znanja . Kakvo neizmerno zadovoljstvo su doživeli to dete i majka, kada su posle dvanest godina shvatili da mogu da komuniciraju.

iz članka Šta je potrebno svakom detetu sa posebnim potrebama, Mikola Svarnuk, roditelj, Liviv, Ukraina

Pogledajte ceo članak OVDE

I treba li da Vam kažem da plačem, jedva vidim ekran od suza…

Htela sam ja da dodam još po koju reč na ovo, ali ne mogu, ne da mi MOJE dete ometeno u razvoju, Mora da se igra…

Ljudi, MNOGO sam ponosna!

Hvala Vam što ste tu, i što čitate ove moje redove.

Posted on 12 Comments

I… Ispitni rok

Junski ispitni rokPa da, evo i sa ovim postom kasnim, upravo zbog ispitnog roka.

Neko bi ko gleda sa strane pomislio, super, ispitni rok, nema posla, uživanjcija…

A zapravo je potpuno suprotno. Kad počne rok, onda kreće panika…

Prvo, poslednje nedelje bili domaći zadaci, to pregledaj. Onda po Bolonji, drugi kolokvijum, prvi ponovljeni, ko nije položio kad je trebalo. Sastavi zadatke, da budu ne budu teški, a i malo teorije treba. Onda usaglasi termin kolokvijumima, jednima ne odgovara kad i ostalima. Traži slobodnu salu, organizuj dežurne. Umnoži zadatke. Kolokvijum. Pregledaj kolokvijum. Za taj isti predmet posle ispit. Tri varijante: popravni drugi kolokvijum, popravni ceo kolokvijum, ceo ispit po starom programu. Sastavi zadatke, i teorije malo treba za bolonjce. Umnoži zadatke. Ispit. Pregledaj ispit. Uz sve to, konsultacije, uobičajeno 2h nedeljno tokom ispitnog roka prelazi u min 2h dnevno, na raznovrsne načine, u kabinetu, na hodniku, na ispitu, mailom, još jedino telefonom ne konsultujem. Onda usmeni. E to već zavisi kakav vam je profesor, može tražiti da budete prisutni sve vreme, a i ne mora. Ako ima puno kandidata, ispitivanje traje više dana.
I to za jedan ispit. A ko ima dva ili više? I lakše je onima na višim godinama, imaju manje studenata, kod nas, u proseku 200tinak studenata po ispitu. Divota.

Da ne zaboravim i dežurstva na drugim ispitima, njih 5-6 kako kome zapadne.

A junski rok, kakav je sad ima još i Prijemni. Ako ste imali sreće da vas nisu stavili ni u kakvu komisiju za Prijemni, imate samo dežurstvo za Probni prijemni. Tako vas prvo pozovu. Onda kad to prođe, dobijete naknadno poziv za sastanak u vezi dežurstva za Prijemni, za koji ste mislili da niste dežurni, jer niste dobili obaveštenje.

I tako…

Ispitni rok je divaaaaan.

Posted on 6 Comments

E… E-mail

E-mailE, mrzi me da pišem dugački post, kad je igrica u pitanju.

Evo, preneću jedan tekst o E-mailu koji mi se učinio zanimljivim, a možda nekom posluži.

Elem, pročitajte šta je Mustra Bečka napisao.
Registrujte se sa privremenom e-mail adresom

Prozivam Zmajčeka da nastavi igricu, Zmajček, slovo F je tvoje. Navali.

Posted on 13 Comments

As easy as an ABC

A – auto-put, ovaj naš, gradski, u Beogradu, mogla bih ceo post o njemu, može i onaj Peripherique, kružni, u Parizu, i o njemu može poseban post; akcija, strašno volim ljude od akcije; automobil, živi bili automobili; analiza, e tu sam prvak sveta, šta god treba da se razloži na najsitnija crevca;

B – blago.blog, moje mesto za opuštanje; Beograd, ne makoh se iz njega osim na odmor, i volim ga, baš; baguette, ne, to nije hleb, to je baguette, zamirisa mi sad; bajs, razmišljam da kupim jedan; brat, imam jednog, nije rođeni, ali kao da jeste; brzina, volim brzu vožnju; briga, uvek o nečemu i nekome brinem, mogao bi neko o meni, za promenu.

C – croissant beurre, mljac, nešto fino za doručak; cerebralna paraliza, neću o tome; crveno, moram da menjam boju; crunch, omiljena čokolada; cimet, šta mi je, samo o nekoj klopi pričam

Č – čokolada, ne znam šta bih bez nje; čvarci, pravila ih moja baba, banaćanka; časkom, omiljena reč, časkom ću ja to, kod mene to tako, ili časkom, ili nikako; čaša, obavezno sa tankim rubom, mrzim “debele” čaše, ne volim ni one uske i duboke, “kao za rode”

Ć – ćirilica, rukom uvek pišem ćirilicom; ćeramida, volim starinske kuće sa krovom od ćeramide; ćutljiva, takva sam ponekad;

D – dete, neko koga volite više nego što ste ikada zamišljali da je to moguće; drangulije, puna mi je kuća kojekakvih, a ničemu ne služe; dozvola, vozačka, ma da, istekla mi, moram to da sredim pod hitno;

Dž – džumbus, onaj na komp stolu, taj mi je omiljen;

Đ – điha điha četir’ noge, jedina pesmica uz koju je Vanja htela da zaspi kad je bila beba, i to ja da pevam, naravno.

E – engleski, hm, mogla sam ovaj post i na engleskom

F – fotoaparat, nikud bez njega; F1, kad bi me neko poveo na trku; forum, hehe, ma da onaj 381, fizika, nešto što sam nekad volela; fizijatar, neću ni o tome; faks, ma imam i kancelariju

G – govor, nešto što još nismo naučili; gibanica, ‘oće neko kod mene na gibanicu?; godine, šta ima veze koliko imam, gde, ma bilo gde;

H – hod, nešto što smo naučili; hvala, hvala vam svima koji ovo čitate; hrabrost, upustiti se u nešto o čemu ne znate skoro ništa,

I – Ivana, volim svoje ime, i kad me zovu po imenu; istina, i ništa sem istine ne priznajem, ma kako bolna bila; IQ, prilično visok, da se ne iznenadite

J – janavi, moj prvi username ikada; jedan, ja sam jedinica, jedino dete; jednom ću probati nešto što još nisam; jorgovan, tražim cvetić sa pet krakova;

K – klavir, ma svirala sam klavir, ali je moralo da se vežba, a ja sve hvatala na pamet; kajmak, mmm, mljac; kafa, ko će sa mnom na kafu?; kasniti, ne volim, i obično ne kasnim

L – leptir, onaj pravi, ili u stomaku; London, nisam tamo bila, a volela bih; loto; baš bi mi čučnula jedna sedmica, još samo kad bih igrala,

Lj – ljubav, i ništa drugo na slovo lj;

M – mama, moja mama, dakako; msn, omiljena pričalica; matiš, treba li kome pomoć?; Mesec, znate li da kažete, da li Mesec raste ili opada, kada ga vidite na nebu?;

N – note, nekad sam umela da čitam note, morala bih da se podsetim; ne znam, nije mi teško da kažem kad nešto ne znam, nepušač, da, da, ja sam taj

Nj – njemu želim ostvarenje snova

O – online prijatelji, vooolim vas; optimista, to sam ja; okean, atlanski, dakako, i šetnja po plaži, puštanje zmajeva, jer je stalno vetar; odluka, samo što nije doneta;

P – Pariz, zaljubljena sam u ovaj grad; posao, počeh da radim konačno; poklon, volim jako da poklanjam; poljubac, ljubim te jako;

R – racio, ma imam ga za desetoro; raskrsnica, pa jel sam saobraćajka ili nisam; reč, može da bude mnogo jaka;

S – sms, onaj u pola noći što mi ulepša dan; sendvič, vruć, pa makar i virtuelan; suze, ali one od smeha, one druge neću; studenti, ma da, falili su mi; stohastika, čik da vidim nekog ko zna šta je to, a da ne pogleda u Vujakliju;

Š – štipanje, Vanjin specijalitet da vam pokaže da vas voli;

T – tenis, bila mlada nada usijane glave, tastatura, treba mi neka tiša; telefon, moj najveći neprijatelj, kaže moja kuma da meni zmija živi na telefonu; tremor, ma neću ni o tome;

U – uvek, da, uvek sam tu; Ušće, šetnja po ušću uvek prija

V – Vanja, ma tu nema šta da se priča; volim, volim da volim; vruće, mrzim hladno jelo, mora da bude vrelo;

Z – zagrljaj, volim čvrst zagrljaj, ne, neću se slomiti; Zvezda, moji počeci u tenisu; znanje, uvek ga vredi imati; zevam, kasno je već, spava mi se

Ž – život, čine ga sitnice; želja, nije dovoljno samo želeti, treba to i ostvariti