Posted on — 5 Comments

Ulica Darovanja

Ako imate predškolsku decu, i u Beogradu ste sutra, u četvrtak 21.12.2006

Predškolska ustanova 11. april organizuje akciju “Ulica Darovanja”
21.12.2006. od 10-14h u Ulici Španskih boraca (kod hale Arena, u delu od Bulevara AVNOJ-a do Bulevara Mihaila Pupina)
Biće zatvoren ovaj deo ulice, i namešteni štandovi svih objekata PU 11 april Novi Beograd gde će deca kititi jelke ukrasima koje su sami pravili, kao i prodavati čestitke (koje su takođe sami pravili) i druge radove.

U popodnevnom delu akcije biće organizovana aukcija dečjih radova-crteža, prava velika aukcija u novom vrtiću Vrabac na Bežanijskoj kosi, pozvani su veliki donatori.
Promoter Akcije je Aleksandar Timofejev.

Cilj ove akcije je da se obezbedi finansijska podrška za savremeno opremanje razvojnih grupa (za decu sa posebnim potrebama) koje se nalaze u vrtiću Pčelica u bloku 23.
(to je vrtić u koji ide Vanja)

Vrtić Pčelica, razvojne grupe
Prošle nedelje smo u vrtiću imali akciju pravljenja čestitki i ukrasa za jelke (deca i roditelji) i mogu vam reći da su klinci fenomenalni.
Obzirom da sam ja u Savetu roditelja, trebalo ja da i ja budem na pomenutoj akciji pre podne (a moguće i popodne), ali pošto je Vanja bolesna, nažalost, neću moći.

Ali zato vas sve koji ste zainteresovani i slobodni pozivam da dođete.

Posted on — 3 Comments

Sveti Nikola

Danas Baba i Deda slave slavu. A mi nismo bili. Što?
Pa evo, ovako:

U subotu u toku noći, ja povraćala, nos mi zapušen ne mogu da dišem, imala sam malu temperaturu. Preko dana sve ok. Noć subota na nedelju, žurka, visoka temperatura, trči skidaj, ne mogu da zaspim, budim se non stop. U nedelju neću ništa da jedem, samo pijem supu, ništa drugo neću. I nos mi mlao curi. Predveče opet visoka temperatura, opet skidanje. Samo kenjkam, oću tv da gledam, i to samo teleshop. Mama šizi, al ko joj je kriv. Večeram, sve povratim, i onda zaspim. Celu noć opet žurka, spavala do 4, a od 4 buđenje da svakih 5 minuta. Ne umem da dišem na usta, a nos mi se stalno puni.

Ponedeljak, bili kod doktorke, vozio nas Deda (ko je kriv mami kad ona neće). Kiša pada, ne zna se! Grlo jako upaljeno, dobih ja antibiotik. I kako sam prvu dozu popila, ja živnula, ma ko nova! Al opet mi kod kuće dosadno, u vrtić bih ja, ali ne smem.

I tako, danas, treba da se ide kod Babe i Dede. Mama kaže “ne može”! I još sneg ovaj pada bre k’o sumanut, ne zna da stane! I tako, ode tata sam, a mama i ja se dosađivali kod kuće. Džabe njoj što ona hoće samnom ovo i ono, probam ja malo, al mi brzo dosadi, ali tv je nezamenljiv. Mama mi ga ugasi, ja u dreku. Ma ko ti je bre rekao da gasiš, pali! I tako, ona popusti, šta će. I onda, tata kad se vratio, doneo mi poklon. Sveti Nikola mi ostavio.

Ovo sam dobila od Svetog Nikole

Fun Blox Svašta može da se napravi 

I samo da vam kažem, mama se sita izigrala, a i meni se baš dopalo. Nisam posle htela da idem na kupanje, pa smo morali i kocke da kupamo.

Pozdrav, vidimo se ujutru!

Posted on — 4 Comments

Opet magla

Već par dana je skoro ceo dan magla.

Aerodrom je zatvoren, i na sva zvona trube o tome, jadni ljudi, sede u aerodromskim holovima i kukaju. Komentari su svi tipa “ništa ne znamo, sedimo i čekamo”, “niko nam se nije obratio”, “došli smo autobuskom iz Sarajeva jer je tamo magla, i sad ni odavde ne možemo”. Svi se kao iščuđuju.

Aman ljudi, pogledajte kroz prozor. Zar je prevelika cena to što ćete par sati sedeti u holu, ili možda par dana biti u hotelu o nečijem trošku, ili biste radije da poletite po magli i nikada ne sletite.

Koliko ste svesni opasnosti oko sebe, nekih na koje ne možete da utičete. I koliko se svesno, ili nesvesno, izlažete tim opasnostima, ili se radije povlačite na “sigurno”?

Posted on — 1 Comment

Tuđa nega i pomoć – finale

E pa i to smo završili, ili skoro završili…

Pre nekog vremena su me pozvali iz centra za socijalni rad da dođem po nalaz komisije. Ja mislila rešenje, kad ono šipak. Njega će tek pisati, kad ne znaju, gužva je, puno ima zahteva, bla-bla. I rekoše mi da će pare stići sa prvom narednom isplatom.

Kad, danas, eto poštara Peđe. I to stigle parice za sve one zaostale mesece. Eeeej koliko paraaa, pa kako ćemo to sve da potrošimo!!!

Prethodni koraci su izgledali ovako
Tuđa nega i pomoć (oktobar 2005.)
Tuđa nega i pomoć – komisija (maj 2006.)

a da bismo mogli bilo šta drugo da ostvarimo, potrebno nam je rešenje. E, njega nema, a kad će, ne znamo…

Đenkaaaaa!

Posted on — 2 Comments

Tuđa nega i pomoć – komisija

Update…

Daklem, imali zakazano za 11h, došli tamo u 10h45, predala ja taj poziv što smo dobili, i rekoše mi, soba 133, prozvaće vas. A ono ispred sobe što bi rekao jedan moj drug “dve gužve”. Ja već zamišljam čekanje od par sati, pokušavanje da Vanju nečim zanimam… Ispred sobe naravno sve stolice zauzete, nema šanse da neko ustane. Nema veze, ima mesta malo dalje.
Zanimamo se mi neko vreme oko 15 min, i Vanja već postaje ekstra nervozna, sad bi se ona tamo šetkala, pipkala (a štroka neviđena) al ne može od gužve. Utom prolazi jedna žena sa nekim fasciklama, vidi da je Vanja nervozna, prilazi, pita gde čekate, ja kažem, kako se zovete, ja kažem, idem ja da vas prozovu preko reda (pritom uglavnom čekaju babe i dede, i poneko od 40tak i jedna devojka od 20 god), kad ono, samo što ženu ne rastrgnuše.
Pritom, da napomenem, svuda gde su na istom mestu (kod lekara) odrasli i deca, deca uvek imaju prednost.
Ona žena odustaje, prolazi pored nas i kaže da će doći kasnije. Minut posle toga, prozivaju jednu stariju ženu. Ona se zadržava oko 10 min, i ja otprilike brojim koliko ima pacijenata (da izračunam koliko ćemo čekati) kad Dr proziva nas. Niko ništa ne komentariše, nas dve ulazimio. Kaže nam da je gospođa zvala telefonom da im kaže da imaju dete, i da prozovu prvo nas.
Dr je neurolog, ja joj ispričam ukratko, ona razgleda nalaze zapisuje šta ja govorim, i na kraju mi kaže da će mi za 4-6 nedelja na kuću stići rešenje, ako ne stigne da idem u centar za soc rad, da vidim što nema rešenja.
Dr-ka je bila stvarno ekstra ljubazna, malo Vanju pregledala (ono refleksi i tako to)

E, i još mi reče, da roditelji dece višestruko ometene u razvoju imaju pravo na uvoz automobila iz inostranstva bez plaćanja carine.

Eto, sve u svemu, nismo se zadržali ukupno pola sata, nisam se uopšte nadala da ćemo tako brzo završiti.

Posted on — 4 Comments

Tuđa nega i pomoć

To je novčana pomoć koja se dobija mesečno. A kako do nje? E to je težak put, i još ga nismo završili, mislim da smo na pola puta.

Sve je počelo kategorizacijom, to putešestvije možete pročitati ovde:
Pokušaj kategorizacije
Pokušaj kategorizacije II deo
Kategorizacija III deo
Kategorizacija gotova
Sad smo kategorisani

E tu počinje put zvani tuđe nega i pomoć.

U rešenju sa kategorizacije piše da se predlaže tuđa nega i pomoć.
Odem ja u Centar za socijalni rad, da pitam, gospođa mi da papirić na kom piše šta sve treba od dokumentacije.
citiram

fotokopija LK majke
fotokopija izvoda iz MK rođenih za dete
prijava stana za dete
lekarsko uverenje – obrazac 1
medicinska dokumentacija (rešenje o kategorizaciji, ostali nalazi lekara)
zahtev

OK. Ajmo redom.
Nismo imali prijavu stana, to treba prvo. Ajde u MUP. Ne važi stari izvod iz MK, mora novi. Poručim ja preko net-a, ne stigne NIKAD. MM ode i podigne odmah, kaže da je za tuđu negu (a ustvari nije nego sa prijavu stana) i ne plati ništa. U MUP-u prave problem jer u njenoj krštenici piše jedna adresa, a u našim LK druga (a to je ista ulica stari i novi naziv). Iskobeljasmo se nekako posle 3 odlaska u MUP.
Lekarsko uverenje treba da popuni pedijatar, to smo brzo odradili.
Iskopiram ja SVU njenu medicinsku dokumentaciju (a toga ima BRDO).

Donesem sve kod pomenute gospođe, a ona mi kaže “ne može kopije medicinske dokumentacije nego originali ili eventualno overene fotokopije ali to će vam biti mnogo skupo. Kaže ona meni da izaberem samo neke nalaze a nisu potrebni svi” (pritom je SVIMA do sad bila sasvim dovoljna fotokopija nalaza). Kažem ja njoj, aman ženo, pa kako da vam dam originale, to kao da ste mi tražili ličnu kartu da vam ostavim. Ja ne mogu da dobijem duplikate nalaza. Kaže ona meni, pa roditelji idu kod specijalista i traže da na nalazu piše eksplicitno da je za tuđu negu. Nije nego, sad ja treba da maltretiram dete. E ne može.
Odem ja u opštinu da pitam da li se overavanje kopija plaća i za socijalne potrebe, kažu ne plaća se, samo je potrebno 2 primerka.
OK Izaberem ja od svakog lekara po 2-3 nalaza, i neke važnije pretrage to iskopiram i odnesem da se overi. Dečko na šalteru je 45 min meni overavao.
Pravo iz Opštine odlazim u Centar za socijalni rad, da predam. Kako sam ušla, gospoða me pita, “da li su za vas sad zvali iz Opštine”. Ja kažem, nemam pojma, moguće. Dečko je zvao da im se j** m** (da izvinete).
Predam ja njoj, jel to to? jeste. I samo da vam kažem, overavanje fotokopija za socijalne potrebe se NE plaća, i nemojte više da ljudima dajete pogrešne informacije.
Posle toga, iz Ministarstva (nekog, pojma nemam kog, zdravstva, ili za socijalna pitanja…) iz Nemanjine treba da nas zovu na njihovu komisiju (dakle ponovo onaj isti postupak kao za kategorizaciju).
To je bilo 24 oktobra 2005.

E, pa posle 7 meseci čekanja pre neki dan stigne taj papir.

EEEEEj, pa koliko oni jadni imaju posla, predato je krajem novembra 2005 (naravno na pozivu nigde ne piše datum kad je predato).

Pozivamo Vas da dana 31.5. dođete na pregled kod Prvotepenog organa

Uz poziv ponesite LK, zdravstvenu legitimaciju i svu raspoloživu dokumentaciju (ja sam SVE overene kopije već predala – znači sad OPET treba sve da nosim!!!)

Moram da skeniram da vidite šta sve piše na pozivu, otprilike, samo još fali pretnja smrću ako se ne pojavimo!!!

I dakle sutra je taj dan.

Nastavak vam sledi, nemojte misliti da ćete se izvući.