Posted on — 16 Comments

Od mene vama

Pročitah ovo negde…
i to želim da svima poželim…
u dve hiljade osmoj…

voli iskreno, ljubi nesebično, opraštaj brzo…
radi kako treba, pomozi gde treba, ćuti kad treba…
razmisli uvek, popusti katkad, ne kloni nikad…
slušaj više, saosećaj više, daruj se više…
smej se kad možeš i plači kad moraš…
ne stidi se ni svoga tela ni svoje duše…
i…
živi Život.

Posted on — 11 Comments

3. decembar…

…je međunarodni dan osoba sa invaliditetom.

Ne volim reč invaliditet. Niti hednikep.
Oba su mi izraza ponižavajuća.

Engleski jezik ima jednu “odgovarajuću” reč: disability. Ne znam kako se ova reč prevodi na srpski, ja ne umem da je jednom rečju prevedem. Oni koji nisu u mogućnosti, koji ne mogu (ili ne umeju dodala bih ja). Terminologija je čudna stvar. Interesantno je kako je ona i u engleskom jeziku evoluirala. Od “invalid”, preko “handicapped person” do “person with a disability” (ne “disabled person”).

U srpskom jeziku, i dalje je zvaničan izraz “osoba sa invaliditetom”. Neki od njih sebe nazivaju osobama sa hendikepom, tako recimo postoji Udruženje Studenata sa Hendikepom.

A poreklo ovih izraza je:
invalid – od not valid, pogrešno, neispravno;
handicap – od hand-a-cap, prositi, pružiti posudu da se udeli pomoć.

Pročitajte ovde više Disability Definitions, Models and Terminology

Svaki je jezik živ.

World Health Organisation (WHO)

In 1980 the WHO commissioned Philip Wood [Reference] to devise a classification system for disability. The resulting definitions are shown below:

Impairment
any loss or abnormality of psychological, physiological or anatomical structure or function.
Disability
any restriction or lack (resulting from an impairment) of ability to perform an activity in the manner or within the range considered normal for a human being.
Handicap
a disadvantage for a given individual, resulting from an impairment or disability, that limits or prevents the fulfilment of a role that is normal (depending on age, sex and social and cultural factors) for that individual.

Barnes et al (1999) [Reference] are amongst the critics of this definition; they make several points including:

  • How do we define abnormality and normality?
  • It doesn’t say anything about environmental factors;
  • because disability and handicap are caused by psychological and physiological impairments there has been a focus on ‘cure’ by psychological and medical intervention.

The WHO is considering releasing a second version of this definition which include a fourth category of environmental effects. However, disabled people’s groups and disability activists say that the definition needs completely rewriting.

Izvor: DEMOS Project

Moramo biti svesniji različitosti, i drugačijih potreba drugih ljudi u odnosu na naše potrebe.
Moramo učiti svoju decu da nisu svi isti, i da nije ništa loše biti različit, u bilo kom pogledu.
Neko hoda, neko ne hoda, neko govori, neko ne govori, neko vidi, neko ne vidi, neko čuje, neko ne čuje, neko ima plave oči, neko ima crne oči, neko ima kovrdžavu kosu, neko ima ravnu kosu…

Drugačiji, pa šta!

Posted on — 6 Comments

Bez naslova…

Da li ste gledali na TV-u?

Izveštaj o ustanovama socijalne zaštite

Tužno je, zaista je tužno, a verujem da je deo toga tačan.
Obično su ovakve priče novinarski naduvane, ali sigurno je da ima u tome bar trunčica istine.

…U Kulini nam je osoblje reklo da je šestogodišnji dečak sa dijagnozom spina bifida bio veoma agresivan prema sebi, da je pokušao da sebi pokida uvo. Primetili smo da je dečak vezan za stolicu…

Pitam ja, šta traži šestogodišnji dečak u takvoj ustanovi? Gde su roditelji, gde je porodica?

Jednom prilikom, na jednom forumu se povela neka “rasprava” i ja sam bila zgranuta, javila se majka koja je svoje dete sa Down sindromom ostavila u domu jer smatra da će loše uticati na njeno drugo, mlađe dete. Eeeej. Zar neko zaista može tako nešto da misli? Zašto nije svoje “tipično” dete ostavila u nekoj ustanovi?

Dok je Vanja bila bebica, i dok smo išli na vežbe, sa nama je vežbao dečak, jako prevremeno rođen, koji je sa godinu dana izgledao kao beba od 4-5 meseci. Dovodila ga je tetka. Od nje sam čula nešto i ostala zapanjena i zgranuta. Predložili su im još u bolnici da dete ostave. Kakav čovek treba da bude neko da majci predloži da ostavi dete. Kakva to treba da bude majka koja će svoje dete ostaviti?

Sa druge strane, samo ću da prokomentariišem još deo jedne rečenice iz gornjeg teksta:

…često se samopovređuju, ujedaju se, sami sebe udaraju, pokušavaju sebi da iskopaju oči…

Ovakve su reakcije vrlo uobičajene kod dece i osoba sa smetnjama u mentalnom razvoju. Vanja ponekad sebe ujeda, grize sopstvene prste, ručni zglob toliko da se vide jasni otisci zuba na koži.

I treba li da vam kažem koliko sam potrešena celom ovom pričom…

EDIT: evo nastavka, ovo mi je već realnije… obzirom da ipak imam neku ideju kako uopšte može da izgleda briga o desi i odraslima sa smetnjama u razvoju

Uslovi teški, ali nema mučenja

Posted on — 8 Comments

Du ju spik ingliš? or what?

No comment

Htedoh da napišem neki komentar, ali shvatih da je naslov dovoljan.

Aman bre ljudi, pa vi pretendujete da budete neka “vodeća kompanija” u regionu…

Sve i ako je šoping mol, što je onda Delta City?

Ma neću ni link da ostavim. Link kod mene mora da se zasluži…

No comment

Edit… dakle, trebalo je da bolje pogledam sajt. Ima tu više varijanti…

No comment

Posted on — 16 Comments

Automobil

Trebaće mi uskoro automobil.

Kad smo ono pre nekog vremena dobili Rešenje za Tuđu negu i pomoć, reče mi dobra žena da roditelji dece višestruko ometene u razvoju imaju pravo na uvoz automobila bez plaćanja carinskih dažbina.

Za sad skupljam informacije (moraću i pare da počnem da skupljam…) pa kad saznam celu proceduru, krećem u, očekujem, jako dugu i komplikovanu proceduru. No, ne dam se ja obeshrabriti…

Počinjem tako što ovo kopiram sa sajta
Ministarstva rada i socijalne politike Republike Srbije
čisto da mi se nađe pri ruci. (edit: u međuvremenu, na sajtu Ministarstva toga više nema, ali može da bude koristan Vodič kroz prava osoba sa invaliditetom u Srbiji – .pdf fajl)

Pitanje:

Kome je i na koji način data mogućnost povlašćenog uvoza automobila?

Odgovor:

Zakonom o izmenama i dopunama carinskog zakona («Službeni glasnik RS» br.61/2005), od plaćanja carinskih dažbina prilikom uvoza putničkih automobila, koje za ličnu upotrebu unesu ili prime iz inostranstva, oslobođene su:
– osobe sa invaliditetom sa telesnim ošteć- enjem od najmanje 70%
– vojni invalidi od prve do pete grupe
– civilni invalidi rata od prve do pete grupe
– slepa lica
– lica obolela od distrofije ili srodnih mišić- nih i neuromišić- nih obolenja
– od paraplegije i kvadriplegije
– cerebralne i deč- ije paralize
– multiple skleroze
– roditelji višestruko ometene dece koja su u otvorenoj zaštiti, odnosno o kojima roditelji neposredno brinu

Da bi se pravo na oslobađanje od plaćanja carina ostvarilo po ovom osnovu, Uredba o izmenama i dopunama Uredbe o carinski dozvoljenom postupanju sa carinskom robom, puštanju carinske robe i naplati carinskog duga («Službeni glasnik RS» br. 71/2005), predviđa da se zainteresovana lica, nadležnom carinskom organu, obrate podnoseći sledeću dokumentaciju, kao dokaz da ispunjavaju zakonski predviđene uslove:

1. kada je u pitanju dokazivanje stepena telesnog ošteć2. enja, podnosi se rešenje nadležnog PIO Fonda kojim je utvrđen stepen telesnog ošteć3. enja;

4. kada je u pitanju pravosnažno rešenje nadležnog organa o priznavanju svojstva vojnog invalida odnosno civilnog invalida rata (vojni invalidi od prve do pete grupe i civilni invalidi rata od prve do pete grupe) utvrđen status dokazuje se na osnovu pravosnažnog rešenja koje donose nadležni opštinski organi za borač5. ku i invalidsku zaštitu (u I stepenu) kao i nadležni organi u II stepenu i to:

– za teritoriju grada Beograda – Sekretarijat za socijalnu i deč- iju zaštitu
– za teritoriju uže Srbije – Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalne politike – Sektor za borač- ku i nvalidsku zaštitu
– za teritoriju AP Vojvodina – Pokrajinski Sekretarijat za zdravstvo i socijalnu politiku, Novi Sad

6. kada je u pitanju dokazivanje višestruke ometenosti deteta:

– rešenje o kategorizaciji deteta koje donosi nadležni opštinski organ (komisija za razvrstavanje dece ometene u razvoju pri opštinama)
– uverenje da se roditelji neposredno brinu o detetu izdaje centar za socijalni rad (kao organ starateljstva) sa teritorije prebivališta podnosioca zahteva

Takođe, ukoliko su osobe sa invaliditetom kategorisane kao invalidi rada I, II ili III kategorije prema ranije važećim zakonskim propisima, potrebno je da nadležnoj Filijali PIO Fonda podnesu zahtev za utvrđivanje stepena telesnog oštećenja uz lekarsku dokumentaciju, na osnovu već utvrđene kategorije invalidnosti.

Hvala mami jedne Vanjine drugarice (koja mi požele “Welcome to the club”, znate već na šta mislim) na više nego dobrodošlim uputstvima. Ona je već kroz ovu proceduru prošla, njen je savet bio “Pripremi se da budeš mnogo strpljiva, tri puta su mi gubili dokumenta”.

E pa, blogeri dragi, i svi vi ostali koji čitate, poželite mi sreću i strpljenje… A ja ću vas za uzvrat obaveštavati kako napredujem…

I ne mogu da odolim da ne dodam na kraju još jednu rečenicu:

Al’ će se neki silno iznenaditi…
just watch me…

Posted on — 4 Comments

I Am The Child

author unknown

I am the child who cannot talk.
You often pity me, I see it in your eyes.
You wonder how much I am aware of.
I see that as well.

I am aware of much …
whether you are happy or sad or fearful, patient or
impatient, full of love and desire, or if you are just
doing your duty by me. I marvel at your frustration,
knowing mine to be far greater, for I cannot express
myself or my needs as you do.

You cannot conceive my isolation,
so complete it is at times.
I do not gift you with clever conversation,
cute remarks to be laughed over and repeated.
I do not give you answers to your everyday questions,
responses over my well being, sharing my needs,
or comments about the world about me.
I do not give you rewards as defined by the world’s standards,
great strides in development that you can credit yourself;
I do not give you understanding as you know it.

What I give you is so much more valuable…
I give you instead opportunities.
Opportunities to discover the
depth of your character, not mine;
the depth of your love, your commitment,
your patience, your abilities;
the opportunity to explore your spirit
more deeply than you imagined possible.
I drive you further than you would ever go on your own,
working harder, seeking answers to your many questions with no answers.
I am the child who cannot talk.

I am the child who cannot walk.
The world seems to pass me by.
You see the longing in my eyes to get out of this chair,
to run and play like other children.
There is much you take for granted.
I want the toys on the shelf,
I need to go to the bathroom,
oh I’ve dropped my fork again.

I am dependent on you in these ways.
My gift to you is to make you more aware of your great fortune,
your healthy back and legs,
your ability to do for yourself.
Sometimes people appear not to notice me;
I always notice them.
I feel not so much envy as desire,
desire to stand upright, to put one foot in front of the other,
to be independent.
I give you awareness.
I am the child who cannot walk.

I am the child who is mentally impaired.
I don’t learn easily,
if you judge me by the world’s measuring stick,
what I do know is infinite joy in simple things.
I am not burdened as you are
with the strifes and conflicts of a more complicated life.
My gift to you is to grant you the freedom
to enjoy things as a child,
to teach you how much your arms around me mean,
to give you love.
I give you the gift of simplicity.
I am the child who is mentally impaired.

I am the disabled child.
I am your teacher.
If you allow me,
I will teach you what is really important in life.
I will give you and teach you unconditional love.
I gift you with my innocent trust, my dependency upon you.
I teach you about how precious this life is
and about not taking things for granted.
I teach you about forgetting your own needs and desires and dreams.
I teach you giving.
Most of all I teach you hope and faith.
I am the disabled child.

Podsetila me na ovu poemu Moošema svojim postom o “Giving Tree“, o davanju i uzimanju (mada bih ja radije rekla primanju).

Ako se sećate, pred Novu godinu, “naše” obdanište organizovalo je manifestaciju “Ulica Darovanja“, da decu naučimo da je nekima naše darovanje potrebno.

I naravno da to darovanje nema potrebe da bude materijalno, darujte im svoje vreme, pažnju, pozdrav, razgovor, igru…