Jedva dočekasmo šišanje.
Ovako je bilo pre.
Sad je lakše.
Napisala bih nešto, a prazne su mi reči.
Nevidljivi. Svi sa margina, koji su ispod ili iznad proseka, u bilo kom smislu, nevidljivi su. Nažalost.
Prvo si u neznanju. Onda ti ili kažu šta je, ili ni oni ne znaju, pa tragaš sam. Najčešće ne nađeš.
Moje delimično nevidljivo iskustvo govori mi da za našu konkretnu situaciju univerzalnog leka nema. Sreća, za neke druge ipak takvog leka ima. Da li je sreća, to je već drugo pitanje. Ovoj državi su nečiji nevidljivi životi manje važni od nečijih drugih.
Pročitajte ovaj tekst, učinite da makar vama postanu vidljivi. Ovo je priča o trogodišnjem dečaku za koga leka ima, ali je za sada nedostižan.
Pročitajte, i nastavite da čitate i ubuduće. Ja ne umem da pomognem durgačije osim da priču podelim.
Ovo se ne dešava nekom drugom, dešava se svima nama.
Razni su blogeri pisali o Limundu, neki drugi su zbog limunda počeli da bloguju, ali ne videh (moguće da samo nisam dovoljno obaveštena) ni jedan tekst koji je napisao kupac. Evo jedne takve priče.
Na Limundo me je pre nekog vremena navukla najbolja drugarica. Prvo samo da gledam, sa njenog profila, onda kupih nešto, takođe sa njenog profila, i shvatih da to nema smisla tako, nego da ću ja to sve sama. U ono doba beše potrebna kopija/fotografija lične karte. Kroz proces registracije shvatih da je on rodno diskriminatorski, sve je pisalo kao da je limundo korisnik muškarac. E pa ja nisam.
Među mojim tadašnjim tviter pratiocima našao se i @Limundo, logično. Ne bude mi mrsko, to im tamo “prigovorim”, a oni se javiše odmah, rekoše da će ispraviti (ne znam da li su), čime me odmah “kupiše”. Kao što će se bezbroj puta kasnije pokazati, jedan sjajan korporativni tviter nalog koji reaguje i na kritike, za razliku od mora drugih koji će samo na pohvale reagovati.
U prvo vreme, kao neukog kupca, često su me preticali drugi. Vremenom se čovek nauči šta treba, a šta ne treba da radi.
Evo ovde nekoliko saveta koje bih ja kao kupac mogla da dam drugim kupcima, a čega se ja u poslednje vreme stalno pridržavam.
– Čitajte. Dobro čitajte opis licitacije. Još jednom pročitajte. I još jednom. Neki prodavci prvo postave licitaciju, pa posle dodaju opise, pa budite sigurni da ste sve pročitali. Pročitajte i uslove kupovine i plaćanja.
– Pitajte. Sve što se ne vidi, pitajte, tražite dodatna objašnjenja, dodatne fotografije. Fotografije vrlo često prave sami limundo prodavci, koji ublavnom nisu baš vešti u fotografisanju, pa npr. boje su vrlo često diskutabilne. To opet pitajte: da li je teget, ili crna; da li je siva ili maslinasta… Ni jedan prodavac ne bi trebalo da vam zameri na pitanjima. Ima doduše i onih koji na pitanja nerado odgovaraju, ili odgovore “radi reda”, ili odgovore posle predugog vremena, ali takvi zaista jesu u manjini. Zato, pitajte. Naravno, prethodno dobro pročitajte opis predmeta i nemojte pitati ono što je već napisano.
– Lista želja. Ako vam se predmet i malo dopadne, stavite ga u listu želja. To što je tamo, ne znači da ćete ga stvarno i kupiti. Veliki broj predmeta ja stavljam tamo samo da bih ispratila kako će se odvijati situacija do kraja licitacije. Moguće da stvarno želim da kupim predmet, moguće da je trenutna izlicitirana cena već viša od one koji sam spremna da platim, moguće da bih htela neki sličan predmet, ali nisam sigurna da li bih baš taj. Desi se da se licitacija završi bez ponuda, ni tad ne brišem predmet, jer je moguće da će prodavac ponovo pokrenuti licitaciju, ili možda staviti isti predmet na kupindo.
– Kupindo. Nemojte biti neobavešteni kupac, proverite da li isti prodavac prodaje isti predmet i na kupindu, neki put je cena tamo niža. Iskoristite to sebi u korist. Proverite da li isti ili sličan predmet postoji i kod nekog drugog prodavca, bilo na limundu ili kupindu, začudili biste se koliko se istih predmeta sa raznim cenama može naći na oba dela sajta. Zato, budite pametni, u svoju korist.
– Proverite prodavca. Retko kupujem od prodavca sa malo ocena, jedino ako mi se predmet baš dopadne, i silno želim da ga imam. U protivnom, uvek i samo od prodavca sa velikim brojem ocena. Pročešljam malo, ima li negativne, kad su bile, i zašto. Obavezno pogledam i ono šta je on sam napisao o sebi. Tu ćete naći svakakvih poruka, mnogo je nepismenih, ima i uvredljivih. Takve prodavce obilazim u širokom luku, čak i ukoliko su sa brdom pozitivnih ocena, ne dozvoljavam da me bilo ko omalovažava.
– Podsetnik. Ako ste sigurni da neki predmet želite da kupite, budite sigurni da ne zaboravite kad ističe licitacija. Pre nekog vremena Limundo je uveo svoj sistem podsećanja, koji se plaća. Ne nasedajte, napravite sebi podsetnik, namestite alarm na telefonu, napravite ga u google kalendaru… Zašto biste plaćali nešto što ne morate.
– Pomoć prijatelja. Ako znate da nećete moći da budete kod računara u trenutku završetka neke važne licitacije, zamolite nekog prijatelja limundovca da to uradi umesto vas. Može licitirati sa svog, a može se ulogovati i na vaš profil i tako vas u tom trenutku zameniti.
– Poslednje sekunde. Ako sam sigurna da nešto baš želim da kupim, nikad, ali NIKAD ne licitiram pre samog kraja licitacije. U protivnom ću najverovatnije, ako nisam jedini kupac, samo podići (sebi) cenu proizvoda, a kao kupcu je logično da mi je u interesu da proizvod platim što manje. Licitirajući na samom kraju, mogu sebi da dozvolim da ponudim i cenu višu nego što sam stvarno spremna da platim, pokušavajući time da “za dinar” preskočim svoje konkurente. Moja je lična procena da je dovoljno efikasno 10-15 sekundi pre isteka licitacije sprovesti svoju ponudu. Ako licitirate ranije, postoji mogućnost da oni koji su videli vašu cenu, licitiraju posle vas. Ovako, ne dajete im dovoljno vremena da vas, nudeći više, preskoče.
– Dva taba. Ovaj sam trik sama sebi smislila. Kada ste na strani same licitacije, i kada refrešujete stranicu, vidi se kako raste broj pregleda. Time drugima dajete do znanja da ste za predmet zainteresovani. Ovo može da se izbegne tako što nećete refrešovati stranu licitacije, nego stranu svoje liste želja. Tamo refrešovanjem čekate povoljan (čitaj najkasniji mogući) trenutak za licitaciju. U međuvremenu, u drugom tabu upišete sumu koju ćete licitirati, i kliknete Nudi. Otvara se nova strana gde je potrebno potvrditi ponudu, ali je još ne potvrđujete. Kad refrešovanjem taba sa listom želja sačekate trenutak kad pravite ponudu, premestite se u susedni tab, i potvrdite svoju ponudu. Time ste odsutni sa strane licitacije i ne dajete do znanja onima koji je prate da ste i vi tu, a sa druge strane, na korak ste ispred ostalih koji licitiraju, jer oni da bi posle vas licitirali, moraju dve strane da učitaju. Ako očekujem da će neko ponuditi više, pripremim još jedan tab sa višom ponudom, to bi bila strategija “tri taba”.
– Odmah. Pošaljite poruku odmah. Napišite šta vam najviše odgovara, pitajte za mesto ličnog preuzimanja, ili za vama povoljnog prevoznika. Ponovite adresu u poruci. Budite ljubazni, neka vaša poruka ima glavu i rep. Potpišite se imenom, ona se lakše pamte nego Limundo korisnička imena.
– Pravovremeno. U poruci recite kada ćete novac uplatiti i tada i uplatite. Javite se porukom kad uplatite. Javite se kad predmet stigne. Ocenite prodavca čim budete u prilici. Vodite računa o Limundo rokovima.
Prodavaca ima raznih. Profesionalnih, ljubaznih, predusretljivih, ali i onih drugih. Vi kao kupac možete da birate njih, i tu ste u prednosti jer oni svoje kupce ne mogu da biraju. Zato, pažljivo birajte.
(Ovaj tekst nije plaćen.)
Svaka čast, zaista.
“Porodično imanje Mirjana Novaković pretvara u obrazovni centar Srema namenjen deci sa posebnim potrebama. Oko 300 dece obučava se za rad u kući i polju.”
Ceo tekst pročitajte na sajtu novosti.rs.
Meni ovo izgleda kao da je lošije nego što je ranije bilo…
Ceo tekst pročitajte, i video pogledajte na sajtu RTS-a.
Evo još jedne izložbe oldtajmera, u organizaciji Udruženja istoričara automobilizma, šesti put.
Ove godine, zbog želje da skup dobije na kvalitetu i značaju, skup je limitiran na vozila koja spadaju maksimalno u kategoriju F (proizvedena do 31.12.1970.) osim za vozila iz inostranstva koja su mogla da budu i mlađa, obzirom na put koji treba da prevale. Bilo je manje vozila, veći red na platou nego ranijih godina, ali i više posetilaca.
Bilo je dosta vozila koja su se ranijih godina već pojavljivala, pa njih neću pominjati, potražite ih na fotografijama. Izdvojiću svoje favorite. Izbor je prilično subjektivan.
Broj jedan je Dodge Model 30 iz 1921 (kategorija C), stigla nam je iz BiH. Predivno restauriran, zaista je na mene ostavio najjači utisak.


Svega nekoliko godina mlađa Tatra 12 iz 1929 (kategorija C), stiže iz Slovačke. Lepo se može videti koliko je kod američkih automobila više pažnje posvećivano detaljima, završnoj obradi i komforu.
Pontiac Streamliner Eight iz 1946. (kategorija E) iz Aleksandrova, sa kalifornijskim registarskim oznakama.
Autobus Leyland Royal Tider Worldmaster, iz 1961 (kategorija F), stiže nam iz GSP Beograd. Linija 33a, tada je stvarno vozila od Zelenog venca do Banovog brda.
I još jedna “poslastica” nadogradnja vozila Fiat za potrebe vatrogasne službe.
Izlaganja su počela malo posle 12h, i obuhvatala su sledeće teme:
1. Kаdilаk krаljevićа Đorđа – Miroslаv Milutinović
2. Automobili i motocikli NSU u Srbiji – Vlаdimir Veselinović
3. Znаčke Automobilskog klubа Krаljevine Jugoslаvije – Nebojšа Đorđević
4. Alfа Jаnković – Dаniel Tomičić (gostujuće izlаgаnje iz Hrvаtske)
5. Teretni аutomobili zаstаvа 615 i 620 B – Aleksаndаr Vidojković
6. Počeci izrаde nаdgrаdnji u Vаtrospremu – Aleksаndаr Zаjc
7. Božidаr Tvrdišić i trke nа Avаlskom drumu 1927. – Nebojšа Đorđević
Priznajem da ovog puta nisam slušala izlaganja, probala sam da fotografišem vozila kad se malo smanji gužva, međutim ona nije tako lako jenjavala kao prethodnih godina.
Ostale moje fotografije sa izložbe možete pogledati ovde. Sa nestrpljenjem čekam Igorove fotografije, znajući njegove inače sjajne fotke, nadam se da će neke sa nama podeliti.
Prethodne izložbe o kojima sam pisala pogledajte ovde.
Vidimo se, naravno, sledeće godine ponovo.
Pokazivanje prstom je nepristojno. E pa baš nas briga!
Večeras, za mene potpuno iznenadno, i bez stimulacije, samoinicijativno, pokazala je prstom. Prvi put.
Malo je kasnije mrzelo, pa se vraćala pokazivanju sa sva četiri prsta, ali je uz verbalno podsećanje, i podsticanje pokazivanjem na njenoj i mojoj ruci ponovo “izvlačila” kažiprst da njime pokaže. I da, levoruka je, vidite to.
Inače, to je igra nasumičnog pokazivanja stvari, koje ja moram da imenujem.
Treba li da vam kažem koliko sam ponosna?
Otkud oni uopšte u domovima? Kako može roditelj da svoje dete ostavi u domu?
Pročitajte tekst Trećina dece sa invaliditetom nema kontakt sa roditeljima na sajtu RTV.
“Centar za inkluziju će omogućiti da se deca sa smetnjama u razvoju uključe u redovne društvene tokove, doprineće jačanju porodičnih kapaciteta, a ujedno će obezbediti jednake uslove i prava za sve. Moći da primi šezdesetoro dece uzrasta 3,5 do 6,5 godina.”
A šta posle tog uzrasta?
Pročitajte ceo tekst na sajtu RTS-a.