Posted on 12 Comments

Taxi

Ne vozim se baš puno taksijem inače (sad će neki ovde imati šta da prokomentarišu hihi), poslednjih nedelja napravih nekoliko vožnji, skoro po pravilu do faksa.

I sita se ispričam sa taksistima. A nisam baš neka koja u razgovor ulazi sa nepoznatima, ali oni me nekako uvek “sačekaju” sa opštim saobraćajskim pričama. Kad kažem destinaciju, po pravilu misle da sam student, ijaaaao kako to prija, pa pretstavu nemate. Ja sam bre diplomirala pre 10+ godina (da se ne odajem sad totalno) i nikako mi nije jasno kako neki ljudi u svojim glavama zamišljaju da studenti izgledaju. Ne kao ja, to je sasvim sigurno. No, prija to poređenje, ne umem vam opisati.

Onda, kad objasnim da nisam student, odmah krenu u analizu saobraćajnih problema. Meni je to naravno interesantna tema, na koju uvek imam šta da kažem. Čujem ja tu i primedbi koje su “na mestu” ali i totalnih nebuloza od kojih jedino što mogu je da se nasmejem i prevrnem očima.

A tek što se izbora rute tiče, pa ti taksisti blage veze nemaju. Ko bi normalan iz Zemuna ušao na autoput kod Sava Centra i to još na izlazu kod autobuskog stajališta. Danas sam jednom taksisti “otkrila toplu vodu” vodeći ga pored Hyatt-a i bivšeg Interkontija da se ispod mosta uključi na AP. Pa nisam mogla da verujem, kaže čovek, nisam nikad išao ovuda. Kad ne crkoh od smeha.

Setih se i jednog komentara, iz perioda kad je Nemanjina bila zatvorena i pod radovima, jedan mi se žalio, zašto uopšte radi semafor na raskrsnici Kneza Miloša – Nemanjina . Tu opet kad ne crkoh od smeha. Ne možeš čoveku objasniti da koridor radi, i da i pešaci ponekad moraju da pređu ulicu.

Mnogobrojne bisere čujem u ovakvim razgovorima, i uvek mi je interesantno kako se oni smatraju “stručnim i relevantnim” da predlože svakojaka rešenja.

Saobraćaj je, pored fudbala (to mi trenutno pade na pamet) jedna od stvari za koju su svi kompetentni i daju sebi za pravo da to znaju bolje od onih kojima je to posao.

Ajde sad da vas čujem, šta biste menjali? I bez ustručavanja, molim. Ne mora samo Beograd, nabaviću ja kartu očas posla, da vam rešim problem.

Posted on 6 Comments

Ako je ljubav

Prva pesma koju sam ikad dobila, doneo mi je Zmajček dolazeći mi u goste. Zmaju, hvala ti.

Ako je ljubav

ako je to ljubav što osećam,
zašto me toliko jako boli,
zašto mi toliko muči srce u grudima?

A srce mi jadno
samo tvoje ime šapće
kuca u grudima sve jače
i stati više nema snage.

A moje jadne oči
plakale su dok su presušile
jer nisi videla u njima
osim tvoje senke.

Oo! Gospode…
zbog čega toliko suza
zbog čega toliko patnje,
Zbog čega toliko bola,
Zašto Gospode da umrem?

Zbog ljubavi koje osećam,
zbog čega se tako gubim,
I srce moje jadno, počinje da jenjava
a moje oči, jadne one
umorile se i ćute, i one
A tvoj lik, okružen oreolom
gubi se iz mog sećanja… polako.

Ako je to ljubav što osećam
Zašto se gubim i umirem lagano?

(© by Zmajček, 29.3.2007. Sva prava zadržana.)

Ako je ljubav by Zmajček

Posted on 26 Comments

U tvojim očima

Meme by Kukac

Mislila sam da Vam ispričam o jednim novim očima, ali ovu priču želim da pročitate, zapravo još više želim ja da je napišem.

Kad sam ih prvi put videla, bile su zatvorene. I tako danima, stalno je spavala. Onda jednom, u mojim svakodnevnim po sto puta posetama sali punoj inkubatora, ugledah ih otvorene. Želela sam da taj trenutak zauvek zapamtim. Nije gledala prema meni, nego prema svetlosti prozora, sećate li se priče o golubovima na tom prozoru? Bio je sunčan dan, divno toplo vreme, početak marta, i mene je tada sunce obasjalo. Shvatila sam tad da ona vidi i to je tad za mene bio ceo svet.

Izlazimo iz porodilišta, i nismo ni do kuće još stigli, idemo na prvi pregled, neurooftalmolog. Vanja ima mesec ipo i mrva je jedna od jedva nešto više od 2kg. Taj pregled je za moje oči bio nešto najstrašnije što sam do tad videla. Ne želim da ga opisujem, dovoljno mi je da se setim pa da mi suze same krenu. Pitala sam se često, odakle jednom tako majušnom biću tolika snaga da pokuša da se odupre nekome, nekima… Ma imali su oni objašnjenja, ali nije mene ništa zadovoljavalo.

Kao i sve uostalom, i oči smo vežbali. Stimulacije, proveravanje praćenja… Sve je naravno kasnilo, ali ja sam još od onog sunčanog dana znala sve što je bilo bitno…

I što vam sve ovo pričam? Ma pojma nemam!

Želela sam da vam ispričam o govoru očima. Čudno je to, kako kad neko ne ume da vam ispriča ono što želi, očima sve ume da vam kaže. I najlepše od svega je što vi to i razumete. I sreću, i tugu, i strah, i bes, i glad, i ljubav, i hoću, i neću… ma sve.
Sve ja to vidim u njenim očima.

U tvojim očima

Posted on 10 Comments

Ispod stola

Mama složi, ja razbacam, u tome se sastoji moj “radni dan”.

Znate šta mi se danas desilo? Otišla mi kocka ispod stola. I šta da radim? Pa idem po kocku, naravno.

E tu je bilo malo poteškoća…

(mišem preko slika… to znate…
a i kad kliknete na sliku, otvoriće se veća, mama se potrudila)

Ode mi ova kocka... Čekaj, mora da je tu negde Šta kažeš? Da se okrenem? Mamaaaa, pomagaj, kako se izlazi odavde?

Čekaj sad, moram da se malo odmorim

Ljubim vas puuuno

Posted on 8 Comments

Prolećna radionica

Čitali ste već možda pre da u našem vrtiću (hm… dobra mi ova “našem”, ali verovali ili ne, ja sam išla u istu tu Predškolsku Ustanovu “11. april” pa u neku ruku i jeste naša) često održavaju radionice u kojima učestvuju roditelji i deca zajedno.

E pa mi smo danas bili na jednoj takvoj radionici, naziv je bio “Prolećna vrteška”. Farbali smo jaja. Jaja su bila plastična i od stiropora i klinci su baš uživali, svi se naravno isflekali od raznih vrsta bojica, ali koga je briga za fleke, kad je zabava u pitanju. Evo pogledajte pa prosudite kakvih tu sve umetnika ima.

Žao mi je jedino što ne mogu da vam prenesem celu atmosferu, pošto ne smem da stavim slike gde se vide druga deca.

Dobro došli u moj vrtić Šta sa ovim treba da se radi?

Ne mogu ja tamo da sedim, ček da vidim šta sve ovde ima

Pa ova su već obojena

Moji drugari to obojili ovako

Posted on 15 Comments

Bliski susret – NLO – skica

Dakle, ovako…

Ovde je priča o NLO počela. Ja sam prenela priču onako kako sam je ja čula. Mixy je obećao da će se postarati da kopije sitgnu.

E pa lepo, pre neki dan kopije stigle u BG, konačno sinoć stigoše i do mene. Kad ono, u kopijama od svega što je za ovu priču interesantno, stigla samo skica, a komentara prisutnih, nigde (stigli su zato neki “dodaci” iz iste sveščice,ali o njima možda u narednim postovima).
Evo skice pa procenite sami (klik na sliku da vidite veću)

Skica NLO, istinite priče

Moja analiza ovog crteža kaže sledeće:
Sudeći po datumu, neki akteri pomenuti u prethodnom postu, uopšte nisu mogli biti prisutni (imajući u vidu datum rođenja pisca ovih redova).
Saznajem da ovaj crtež nije crtao niko od potpisanih četvoro, već peta osoba koja se nije potpisala, a priznaćete, ako je crtala, verovatno je da je bila i prisutna.

Iz ovoga mogu da zaključim samo da je od nečega što se očevicima učinilo interesantnim, kroz godine prepričavanja dodato dosta detalja, pa je pitanje, dok ne vidimo pisane komentare, koliko je od ispričanog ustvari autentično, a koliko dodati “efekat” kako bi se priča učinila interesantnija slušaocima.

Posted on 28 Comments

Izložba oldtajmera

Danas, dan, divan, predivan.

Udruženje istoričara automobilizma obeležilo je svoj jubilej, izložbom oldtajmera i nizom predavanja, danas na Saobraćajnom fakultetu.

Gore, u sali, interesantna predavanja iz oblasti istorije motorizacije u Srbiji. Izdvajam tri meni interesantne teme:
“Međunarodna oznaka Srbije”, bilo je reči i o prvoj konvenciji koju je i Srbija u “ono vreme” potpisala, o neobično velikoj oznaci (meni neobično), o prvoj oznaci SB koja se meni nekako više leži od ove koju sada dobismo, interesantne fotografije automobila sa ovim oznakama kroz decenije (na jednoj koja me je fascinirala čovek u svetlom mantilu menja gumu-tj točak).
“Automobili u Knjaževcu u periodu 1920-1960”, predivna priča protkana ličnim fotografijama i dokumentima prvih vlasnika i vozača.
“Kalemegdan 1939 – trka automobila od 2100 kubika”,
interesantni detalji oko zabune nanete izmenama startnih brojeva, sa mnoštvom fotografija same trke.

Bila izložba, rekoše mi da sam zakasnila, da nisam videla neke lepe primerke. Ali, ne žalim se. Evo sličica pa pogledajte lepotane, poređane na platou ispred faksa.

izložba oldtajmera-plato ispred Saobraćajnog fakulteta izložba oldtajmera-plato ispred Saobraćajnog fakulteta

izložba oldtajmera-plato ispred Saobraćajnog fakulteta izložba oldtajmera-plato ispred Saobraćajnog fakulteta

izložba oldtajmera-plato ispred Saobraćajnog fakulteta izložba oldtajmera-plato ispred Saobraćajnog fakulteta

izložba oldtajmera-plato ispred Saobraćajnog fakulteta izložba oldtajmera-plato ispred Saobraćajnog fakulteta

izložba oldtajmera-plato ispred Saobraćajnog fakulteta

izložba oldtajmera-plato ispred Saobraćajnog fakulteta

Neke fotke su moje, a neke mi je Zajebant poslao. Da, i on je bio, ako se neko pitao.

Posted on 13 Comments

Šta to bi?

Dešava se sinoć.

Vanja je spremljena za spavanje, i u krevecu (da, još uvek spava u krevecu, mama izabrala king size, najveći koji postoji) se sama “uspavljuje”. He, he uspavljuje, da, kako da ne!

To ovako otprilike izgleda: prvo malo leži i peva
dd daadaaa dd daaideaide daaideaaaide” “abze bbbze bbbze
(prim. prev. mama ovo prevodi kao “daj ajde brže”), onda joj dosadi valjda, jer nije ona rešila da je spavanje na redu, to je mama tako smislila… Ali mamu ko šiša, nema spavanja dok Vanja ne odluči. Onda malo skače četvoronoške, sa sve pevanjem, pa malo pljeskanja rukama i raznih drugih krevetskih aktivnosti.

A mama sedi u dnevnoj sobi za kompom i zeza se sa excel-ima, ko joj kriv kad ima posla puno (pa nije ovo uspela sinoć da vam ispriča).

I tako, peva Vanja, sve u šesnaest, kad odjednom TUP, i tajac.

Shvati mama da je đavo odneo šalu, otrči u sobu, a Vanja u polusedi na podu, između kreveca i kreveta, u TOTALNOM čudu. Pretstavu nema šta se desilo, i otkud na podu, kad se spava u krevecu!

Malo se sa mamom pomazi, nije joj ništa bilo, dakako. Verujem da je samo vežbala pentranje i iz kreveca iskočila.

Neka akcija slična ovoj.

Hoću ono tamo... Zaaašto ne smem?