Posted on 9 Comments

Formula 1

Ja volim da gledam F1, i trenutno su na TV-u kvalifikacije za sutrašnju trku.

I Vanja voli, prilepi se uz TV. Ali ono što me potaklo da vam ovo napišem, jeste da ona kapira da su to automobili. Ide po sobi u krug i bez prestanka viče “brrrrrrrrrrrrrrr brrrrrr brrrrrrrrrrrr”, zatim odlazi i u gomili igračaka pronalazi neki kamiončić.

Setila sam se jednog događaja od pre nekoliko godina. Leto, neko takmičenje u plivanju na TV-u, i devojčica od kumova koja je tad imala oko godinu ipo kad je videla bazen kaže “pljus pljus”. Meni je bilo potpuno fascinantno da tako malo dete kad vidi na TV-u neku akciju, može da shvati šta je zapravo u pitanju. I eto, doživeh sad to od Vanje.

Posted on 5 Comments

Mobilni telefon

Nemojte se ljutiti što ovde čitate ovakvu neku “glupost”, ali upravo je “nečim izazvana”. Grrrrr.

Mobilni telefonAko ste vlasnik:

– kad izađete, ponesite ga sa sobom, da ne uznemirava druge, koje, po pravilu, ne zanima ko vas je i koliko puta zvao.

Ako ste onaj koji zove:

– nemojte pustiti da telefon zvoni više od prihvatljivog broja puta, ovo je promenljiva kategorija, ali svakako ne više od 4-5 puta;
– nemojte zvati dva ili više puta uzastopno, tome služi identifikacija dolaznog poziva, pa će vlasnik da ima propušten poziv

Posted on Leave a comment

Quotes

Failure is the opportunity to begin again more intelligently.

-Henry Ford

Knowing is not enough, we must apply. Willing is not enough, we must do.

– Johann Wolfgang von Goethe

We must either find a way or make one.

-Hannibal

In any moment of decision the best thing you can do is the right thing, the next best thing is the wrong thing, and the worst thing you can do is nothing.

-Theodore Roosevelt
Posted on Leave a comment

A može i ovako…

Šta radite kada čujete da nečije mišljenje o vama nije onakvo kakvo biste vi želeli da bude?

Neki urade ovako, ili ovako. Neki od vas ovo misle o tome.

A ja?
U toku svog dvoipogodišnjeg blogovanja imala sam prilike da se sretnem sa jednim reagovanjem na nešto što sam ja napisala. Sve je tu, crno na belo, pa koga ne mrzi, pročitajte.

Ukratko, radi se o kategorizaciji dece sa smetnjama u razvoju, peripetijama, nedostatku informacija, lutanju, dugačkoj proceduri, neinformisanim članovima “lanca”, mojim iznošenjem mišljenja o tome, i reakcije nekoga “pri vrhu lanca”. Ja sam iskreno bila oduševljena. Ako ste čitali, podsetite se, ako niste, pročitajte, verujem da će vam se dopasti.

Priča počinje aprila 2005, Vanja ima 3 godine, i psiholog predlaže vrtić . To nije običan vrtić, pa prema tome, važe ne-obična pravila. Potrebna je kategorizacija. To je postupak kojim se određuje u kojoj je meri dete “ometeno u razvoju” i predlažu neki koraci za budućnost. Prvo smo se susreli sa nedostatkom informacija, ili bolje rečeno, sa polu i pogrešnim informacijama, pa smo u junu 2005. imali jedan neuspeli pokušaj kategorizacije. Posle prvog, neuspelog, u julu ponovo pokušavamo kategorizaciju. Mesec dana kasnije, pozvaše nas na kategorizaciju. Ovako je izgledala kategorizacija. Par dana nakon svega, kad sam našla vremena i živaca, napišem ja mali osvrt na celokupnu organizaciju.

Onda smo čekali rešenje, bez kog, treba li da vam pričam, ne možemo ni makac. I čekali. I čekali. I konačno, u oktobru 2005. stiglo je rešenje za kategorizaciju, ali tek nakon “gurke”.

I sve super, krenula Vanja u vrtić, kad, novembra 2005. dobijem ja mail. I to kakav mail! Pročitajte, pa prosudite. Imena su sklonjena, mada je pismo bilo potpisano punim imenom i prezimenom.

Mail doktorke sa kraja “lanca” kategorizacije, moj odgovor, i još jedan mail iste doktorke.

Svaka čast, može se dakle i ovako.

I samo još par reči za kraj.

Ako ne želite da drugi loše misle o vama, nemojte raditi loše, nikako drugačije nećete uspeti da promenite njihovo mišljenje o sebi. Neće vas, sigurna sam, oprati nikakve tužbe, novčane nadoknade i slične gluposti.

A blog i blogosfera se po ko zna koji put pokazuje kao veoma svesno svog uticaja u sferi javnog mišljenja.

Posted on 9 Comments

Levo-desno

Keep right?Ja ne razlikujem levo i desno.

Dobro, ne baš da ne razlikujem potpuno, ali moram da sam dooobro koncentrisana, uopšte mi to nije nešto “automatizovano” kako bih mogla da očekujem. Ponekad se pokrene razgovor na tu temu, i onda shvatim da uopšte nisam usamljena, da ima dosta odraslih osoba kojima levo-desno predstavlja “pomalo” problem.

Keep rightKad sam bila devojčica, imala sam na desnoj ruci narukvicu, i bilo mi je lako, kad bi me pitali koja mi je desna ruka, ja samo brzo pogledam gde je narukvica i podignem tu ruku. Ali kako sam krenula u školu, brzo sam tu narukvicu izgubila, i tu kreću “problemi”. Dobro, nisu to bili neki strašni problemi, ali prosto, duže vreme potrebno, da se razmisli šta je levo a šta desno.

I to sam na srpskom, eto, nekako prevazišla u svojoj glavi, vežbala brzo levo-desno odlučivanje, a onda dođe engleski pa francuski, e tu mi je tek bilo priličnih levo-desnih problema. A onda shvatih L-Left-Levo i D-Droite-Desno i tako reših i taj problem.

Pokušavam sad da na netu nađem ponešto o ovoj temi, nađoh, i začudih se.

Symptoms of Dyslexia

Directionality

Most dyslexic children and adults have significant directionality confusion.
Left-Right confusion:
– Even adults have to use whatever tricks their mother or teacher taught them to tell left from right. It never becomes rapid and automatic.
– A common saying in household with dyslexic people is, “It’s on the left. The other left.”
– That’s why they are b-d confused. One points to the left and one points to the right.
– They will often start math problems on the wrong side, or want to carry a number the wrong way.

Confusion about directionality words:
– First-last, before-after, next-previous, over-under
– Yesterday-tomorrow (directionality in time)

North, South, East, West confusion:
– Adults with dyslexia get lost a lot when driving around, even in cities where they’ve lived for many years

Often have difficulty reading or understanding maps.

Izvor: Symptoms of Dislexia

Nisam nikad imala ni jednu od ovih drugih “zbunjivosti” u ostalima sam uvek bila “iznad proseka”. Recimo matiš, snalaženje u prostoru, čitanje karti (da ne kažem mapa).

Naiđoh na ovo, testirajte se, interesantno je.

Posted on 11 Comments

Dete sa asfalta

Čitam post o čobanima od Suske, htedoh da komentarišem, ali mi se učini kao preveliko za komentar. Zato čitajte kod mene…

Sad ćete se smejati, garant, ali šta ću…
Ne samo da sam uvek zavidela onima koji su imali “babe i dede na selu” i imali gde da odu “na raspust” (moji bili u većem centru od nas), nego ni živu ovcu, osim u zoološkom vrtu, nikad videla nisam, o čobanima da i ne govorim…
Što ti je dete sa asfalta…

Jedna pričica sa nekog časa na faksu. Profa (hercegovac) kanda se hvali kako je on sa dve-tri godine znao koja životinja ima dve, a koja četiri noge. Pogleda mene (što li mene :mrgreen: mislim, znam ja, ali neću da vam kažem) i pita me šta sam ja znala sa toliko godina. Ja ko iz topa odgovaram “da se ulica prelazi tamo gde je semafor ili pešački prelaz, da se gleda prvo levo pa desno da bi se ista prešla, da se kod Babe ide 16-ticom, da je ispod mosta Sava, a pored kuće Dunav”.
Ha, što ti je dete sa asfalta…

Sećate se onog Ugla gledanja… e pa ima veze i sa tim.

Semafor

Posted on 7 Comments

Evo sad ću…

Vremenska odrednica “Evo sad ću” je vrlo široka kategorija. Od “za par minuta” pa do “nikad”.

Scena 1. Evo sad ću prvi put.

Pre x meseci, Vanja je igrajući se, srušila neke knjige, koje su svojom težinom iščupale iz zida telefonsku utičnicu, pa telefon u kuhinji ne radi.

– Treba da se popravi…

– Evo sad ću…

I tako danas, sutra prekosutra, za nedelju, mesec, dva tri… Nije žurba, postoji drugi telefon u sobi, pa što bi se neko mučio da namešta nešto što nije neophodno. Jel’ da?
E pa nije! Danas, ja namestim utičnicu, mislim nikakva mudrost, 15 minuta posla.

Scena 2. Evo sad ću drugi put

Pogled na sat pre nego što odem da operem kosu.

– Stavi je na nošu.

– Evo sad ću…

Oprala ja kosu, isfenirala se (nisam neki stručnjak, ako ima neka frizerka za jevtino kućno feniranje, nek mi se javi), izlazim, ona u drugim pantalonama. Upiškila se.

A sto puta sam sebi rekla neću da se nerviram više ni oko čega, ali neki ljudi uvek uspeju da me dovedu do ruba.
I sto prvi put sad govorim sebi:
“Ivana, budalo jedna, lakše ti je da sve uradiš sama, makar se nećeš nervirati”.

Edit: dođoh na Control panel bloga, i u spisku poslednjih postova, ugledah naslov “Ugao gledanja“. To je upravo ono što ću da uradim. 😀
Srećna sam što imam drugi ugao, ništa mi nije važnije od toga.

Posted on 15 Comments

BlogOpen Spring 07

Ma da, kasnim, znam, ali imala sam gosta, razumećete me…

Pošto sam do sad pročitala pregršt postova, uglavnom hvale, ja ću malo da iskritikujem.

Sve je za mene počelo pre par nedelja, kad mi je jedno veče stigao mail. Invitation, poziv za skup blogera, jedan od dvojice organizatiora Blogowski, eeeeej, jaaa dobila mail, poziv od Blogowskog, THE Blogowskog, da se razumemo. Pretpostavljam da celu priču oko prvobitne zamisli, neodržavanja, odlaganja i ponovnog organizovanja već znate. A i da ne znate, nije ni bitno.

Elem, Pančevo, nedelja, Đurđevdan. I mnogo mi je žao što neki, koje bih ja rado volela da sam tamo videla, nisu mogli da dođu upravo zbog činjenice da je izabran baš taj datum. No, bilo kako bilo, pedesetak prisutnih od osamdeset i nekoliko prijavljenih blogera (što je smatram odličan procenat imajući u vidu da je u pitanju prvo ovakvo okupljanje).

Ekipa sa Blog381 mala (ali odabrana) brojala svega dva člana (članice takoreći) Lang, i moja malenkost. Put do Pančeva, pronalaženje tražene adrese bez previše muke, što sam i očekivala, imajući u vidu da sam se kao pravi navigator-suvozač opremila svim potrebnim rekvizitima (čitaj kartu-da ne kažem mapu- odštampala, kao i uputstva sa blogopen.eu). Jedino malo teže nađosmo odakle se ulazi, no i to smo uspešno savladali.

BlogOpen Peđa i MarkoE, tu nas na ulazu dočekaše Peđa i Marko, vrlo profi prvi utisak. Smestismo se, Peđa nam je predstavio, onako preko sale nekolicinu do tada pristiglih blogera. Dinke se “izdvojio iz mase”, prepoznao nas, i došao da nas pozdravi. Ostale neću da pominjem, da ne bih nekog greškom zaboravila. Nas dve 381 uz chit-chat sačekasmo najavljena predavanja.

Ja sam lično bila pomalo začuđena, kada su predavanja uopšte i pomenuta kao opcija, i u prvom trenutku, još prilikom dogovaranja u nedeljama pre samog događaja, to mi se činilo kao jedna nepotrebna aktivnost na ovakvom tipu druženja. No, kako red nalaže, sa pažnjom (koliko mi je to uspevalo obzirom na moje totalno nepoznavanje obrađivane materije) sam saslušala sva tri predavanja. Nisam se, priznajem, pronašla u ovim temama. Očekivala sam ipak da će biti malo više pro-blog priče, nasuprot tome, o blogu je bilo reči skoro samo B. Ne bila ja, ja, kad ne bih i za to imala opravdanje. Pretpostavljam da je razlog tome što je većina prisutnih blogera, upravo iz IT branše, i oni su se vrlo dobro međusobno razumeli.

Treća generalna zamerka, koju je u svom postu o BlogOpen-u pomenula i Tatjana jeste mali broj prisutnih žena-blogerki. Ovo, naravno, nema, ama baš nikakve veze sa organizacijom skupa, već sa spremnošću da se pojedine blogerke pojave na ovakvom događaju. Ne smem da zaboravim da pomenem i pohvalim Moošeminu predivnu akciju sa knjižičuljcima.

Nas dve smo ubrzo posle završenih predavanja i otišle, zbog mojih (onaj gost iz prve rečenice) i Lang-inih obaveza, tako da smo propustile Dinketovo “prozivanje”, što mi je priznajem veoma žao.

I tako, uz uglavnom pozitivne utiske (da ne bude baš da sam samo kudila) oko izbora lokacije i izvrsne organizacije celog skupa, uz očekivanje BlogOpen Summer 07, ili u najmanju ruku Fall 07 pozdravlja vas vaše dežurno zakeralo.

BlogOpen Pančevo BlogOpen Pančevo BlogOpen Pančevo

Posted on 13 Comments

As easy as an ABC

A – auto-put, ovaj naš, gradski, u Beogradu, mogla bih ceo post o njemu, može i onaj Peripherique, kružni, u Parizu, i o njemu može poseban post; akcija, strašno volim ljude od akcije; automobil, živi bili automobili; analiza, e tu sam prvak sveta, šta god treba da se razloži na najsitnija crevca;

B – blago.blog, moje mesto za opuštanje; Beograd, ne makoh se iz njega osim na odmor, i volim ga, baš; baguette, ne, to nije hleb, to je baguette, zamirisa mi sad; bajs, razmišljam da kupim jedan; brat, imam jednog, nije rođeni, ali kao da jeste; brzina, volim brzu vožnju; briga, uvek o nečemu i nekome brinem, mogao bi neko o meni, za promenu.

C – croissant beurre, mljac, nešto fino za doručak; cerebralna paraliza, neću o tome; crveno, moram da menjam boju; crunch, omiljena čokolada; cimet, šta mi je, samo o nekoj klopi pričam

Č – čokolada, ne znam šta bih bez nje; čvarci, pravila ih moja baba, banaćanka; časkom, omiljena reč, časkom ću ja to, kod mene to tako, ili časkom, ili nikako; čaša, obavezno sa tankim rubom, mrzim “debele” čaše, ne volim ni one uske i duboke, “kao za rode”

Ć – ćirilica, rukom uvek pišem ćirilicom; ćeramida, volim starinske kuće sa krovom od ćeramide; ćutljiva, takva sam ponekad;

D – dete, neko koga volite više nego što ste ikada zamišljali da je to moguće; drangulije, puna mi je kuća kojekakvih, a ničemu ne služe; dozvola, vozačka, ma da, istekla mi, moram to da sredim pod hitno;

Dž – džumbus, onaj na komp stolu, taj mi je omiljen;

Đ – điha điha četir’ noge, jedina pesmica uz koju je Vanja htela da zaspi kad je bila beba, i to ja da pevam, naravno.

E – engleski, hm, mogla sam ovaj post i na engleskom

F – fotoaparat, nikud bez njega; F1, kad bi me neko poveo na trku; forum, hehe, ma da onaj 381, fizika, nešto što sam nekad volela; fizijatar, neću ni o tome; faks, ma imam i kancelariju

G – govor, nešto što još nismo naučili; gibanica, ‘oće neko kod mene na gibanicu?; godine, šta ima veze koliko imam, gde, ma bilo gde;

H – hod, nešto što smo naučili; hvala, hvala vam svima koji ovo čitate; hrabrost, upustiti se u nešto o čemu ne znate skoro ništa,

I – Ivana, volim svoje ime, i kad me zovu po imenu; istina, i ništa sem istine ne priznajem, ma kako bolna bila; IQ, prilično visok, da se ne iznenadite

J – janavi, moj prvi username ikada; jedan, ja sam jedinica, jedino dete; jednom ću probati nešto što još nisam; jorgovan, tražim cvetić sa pet krakova;

K – klavir, ma svirala sam klavir, ali je moralo da se vežba, a ja sve hvatala na pamet; kajmak, mmm, mljac; kafa, ko će sa mnom na kafu?; kasniti, ne volim, i obično ne kasnim

L – leptir, onaj pravi, ili u stomaku; London, nisam tamo bila, a volela bih; loto; baš bi mi čučnula jedna sedmica, još samo kad bih igrala,

Lj – ljubav, i ništa drugo na slovo lj;

M – mama, moja mama, dakako; msn, omiljena pričalica; matiš, treba li kome pomoć?; Mesec, znate li da kažete, da li Mesec raste ili opada, kada ga vidite na nebu?;

N – note, nekad sam umela da čitam note, morala bih da se podsetim; ne znam, nije mi teško da kažem kad nešto ne znam, nepušač, da, da, ja sam taj

Nj – njemu želim ostvarenje snova

O – online prijatelji, vooolim vas; optimista, to sam ja; okean, atlanski, dakako, i šetnja po plaži, puštanje zmajeva, jer je stalno vetar; odluka, samo što nije doneta;

P – Pariz, zaljubljena sam u ovaj grad; posao, počeh da radim konačno; poklon, volim jako da poklanjam; poljubac, ljubim te jako;

R – racio, ma imam ga za desetoro; raskrsnica, pa jel sam saobraćajka ili nisam; reč, može da bude mnogo jaka;

S – sms, onaj u pola noći što mi ulepša dan; sendvič, vruć, pa makar i virtuelan; suze, ali one od smeha, one druge neću; studenti, ma da, falili su mi; stohastika, čik da vidim nekog ko zna šta je to, a da ne pogleda u Vujakliju;

Š – štipanje, Vanjin specijalitet da vam pokaže da vas voli;

T – tenis, bila mlada nada usijane glave, tastatura, treba mi neka tiša; telefon, moj najveći neprijatelj, kaže moja kuma da meni zmija živi na telefonu; tremor, ma neću ni o tome;

U – uvek, da, uvek sam tu; Ušće, šetnja po ušću uvek prija

V – Vanja, ma tu nema šta da se priča; volim, volim da volim; vruće, mrzim hladno jelo, mora da bude vrelo;

Z – zagrljaj, volim čvrst zagrljaj, ne, neću se slomiti; Zvezda, moji počeci u tenisu; znanje, uvek ga vredi imati; zevam, kasno je već, spava mi se

Ž – život, čine ga sitnice; želja, nije dovoljno samo želeti, treba to i ostvariti

Posted on 12 Comments

Taxi

Ne vozim se baš puno taksijem inače (sad će neki ovde imati šta da prokomentarišu hihi), poslednjih nedelja napravih nekoliko vožnji, skoro po pravilu do faksa.

I sita se ispričam sa taksistima. A nisam baš neka koja u razgovor ulazi sa nepoznatima, ali oni me nekako uvek “sačekaju” sa opštim saobraćajskim pričama. Kad kažem destinaciju, po pravilu misle da sam student, ijaaaao kako to prija, pa pretstavu nemate. Ja sam bre diplomirala pre 10+ godina (da se ne odajem sad totalno) i nikako mi nije jasno kako neki ljudi u svojim glavama zamišljaju da studenti izgledaju. Ne kao ja, to je sasvim sigurno. No, prija to poređenje, ne umem vam opisati.

Onda, kad objasnim da nisam student, odmah krenu u analizu saobraćajnih problema. Meni je to naravno interesantna tema, na koju uvek imam šta da kažem. Čujem ja tu i primedbi koje su “na mestu” ali i totalnih nebuloza od kojih jedino što mogu je da se nasmejem i prevrnem očima.

A tek što se izbora rute tiče, pa ti taksisti blage veze nemaju. Ko bi normalan iz Zemuna ušao na autoput kod Sava Centra i to još na izlazu kod autobuskog stajališta. Danas sam jednom taksisti “otkrila toplu vodu” vodeći ga pored Hyatt-a i bivšeg Interkontija da se ispod mosta uključi na AP. Pa nisam mogla da verujem, kaže čovek, nisam nikad išao ovuda. Kad ne crkoh od smeha.

Setih se i jednog komentara, iz perioda kad je Nemanjina bila zatvorena i pod radovima, jedan mi se žalio, zašto uopšte radi semafor na raskrsnici Kneza Miloša – Nemanjina . Tu opet kad ne crkoh od smeha. Ne možeš čoveku objasniti da koridor radi, i da i pešaci ponekad moraju da pređu ulicu.

Mnogobrojne bisere čujem u ovakvim razgovorima, i uvek mi je interesantno kako se oni smatraju “stručnim i relevantnim” da predlože svakojaka rešenja.

Saobraćaj je, pored fudbala (to mi trenutno pade na pamet) jedna od stvari za koju su svi kompetentni i daju sebi za pravo da to znaju bolje od onih kojima je to posao.

Ajde sad da vas čujem, šta biste menjali? I bez ustručavanja, molim. Ne mora samo Beograd, nabaviću ja kartu očas posla, da vam rešim problem.