Posted on 8 Comments

Da je Pera na vreme…

Ovo je mnogo bajato, i mislila sam da neće ni izaći iz drafta, stajalo je polunapisano prilično dugo. E, pa došlo je vreme da izađe na videlo.

Dešava se decembra 2008.

Posla preko glave, ali nađe se po malo vremena da se pogledaju posete na blogu. Neke mi privuku pažnju, pa tako pre par dana kliknuh na google pretragu “kapsule ProEFA” misleći da možda neko sa Roditelja (oni više neće dobiti link, banovali me) traži info kod mene. Iznenadih se videvši da još neko na sprskom piše o tome, kliknem na link, i imam šta da vidm.

Moj post sa bloga, prekopiran. Linka nigde nema. Ima linkova koji stoje samom postu, ali linka do celog teksta nema.

Registrujem se ja na forum, ostavim post, posle   nekog vremena, nema ga, obrisan. Pošaljem PP nekom od moderatora sa pitanjem da mi se objasni, prvo: zašto nema linka odakle je tekst uzet (da ne kažem ukraden) i drugo: zašto je obrisan post. Dobijem odgovor samo na drugo: “nije na temu”. Padoh od smeha. Dobijem odgovor od tog istog mod-a da se obratim adminu, što ja naravno i učinim. Dobijem odgovor, da to nije taj isti tekst. Mislim aaalo, ja pisala tekst, valjda umem da prepoznam šta sam ja pisala! Mnogo stručan admin za upoređivanje tekstova!

Lopovi
Nakon nekog vremena, tekst je skraćen, malo, i stavljen link na moj stari blog, valjda su mislili da sam ga ja odnegde iskopirala. Jedini je njihov problem bio što su to sve moji sajtovi (nekoliko njih, znate gde sam ja sve pisala) i naravno sklonim.

Lopovi
Ovako sad izgleda taj tekst. Dakle, slike nisu više u postu, nego su negde kod njih na serveru, i dalje stoji link na onaj blog.hr.

A sve ovo ne biste verovatno ni videli, da se Fly-ju nije pre neki dan desila slična stvar. I da se danas na Twitteru nije ponovila.

Kad je neko lopov, on je lopov,  što kaže Vule: Ili jesi, ili nisi.

“A svega ovog ne bi bilo da je Pera na vreme otišao u Policiju.”

Posted on 25 Comments

Nalepnica

Vraćam se jutros iz vrtića, kad ispred ulaza vidim reklamu. Ali ne bilo kakvu reklamu. Reklamu za sajt. Kad ne padoh od smeha.

Ok, možda ja nisam neki stručnjak za marketing vebsajta (bolje rečeno nisam nikakav) ali lepiti okolo ‘reklame’ sa url-om sajta i očekivati od toga veću posetu!?

Reklamiram se
I mislim se jutros, da l’ da twittnem ovo, kad se setih da imam još sličnog materijala,  ista je vrsta, samo lokacija druga.

Bus, 17-tica, negde proletos. Prvo je reklama bloga, nalepnica na prozoru, a drugo (bilo mi malo daleko, a i slikano je telefonom, pa se slabo vidi) je reklama za jedan od postova na tom istom blogu.

Blog reklama Post na blogu

Tako, samo sam htela da sa svojim virtuelnim prijateljima podelim ovu ingenioznu ideju reklamiranja sajta, pa možda se neko okoristi.

Ko pogodi lokaciju koja se vidi kroz prozor busa, vodim ga na kafu.

I još nešto. Ako budete zvonili na interfon (četvrto dugme u prvoj koloni) Vanja će očekivati da je vodite u šetnju.
Da l’ da idem sad da štampam nalepnice?

Posted on 8 Comments

Ponuđen k'o počašćen

Mislila sam da propustim pisanje o ovome. Međutim, čitam Miloja danas, pa saznah drugo parče priče, i odlučim da napišem ipak tri reči. Kaže Miloje ovako:

Prvo MO a potom i Aurora su nas tako obavestile da su plaćene da testiraju proizvod i daju svoje mišljenje o njemu.

pošto:

internet postaje komunikacioni kanal koga su marketari prepoznali kao pogodnog za informisanje ciljnih javnosti o novim proizvodima a popularni blogovi su viđeni kao dobar alat.

Da premotam sad malo unazad.

Stiže mi mail sa gmail adrese od nekog ko se predstavlja da se javlja u ime neke kompanije koja zastupa jednu drugu veliku kompaniju. Sumnjivo, do zla Boga. Za koga god da radiš, poslovnu prepisku valjda obavljaš sa neke zvanične email adrese? Ili sam ja još u kamenom dobu?

Idemo dalje: Kaže taj neko, da čita moj blog, pa mi u sledećoj rečenici ponudi da testiram “Sestro slatka” proizvod i o tome napišem… Pa taj ga zapravo i ne čita. Da je makar preleteo po sadržaju, mogao bi da se uveri da takvog sadržaja nema. A onda je on “marketar koji je prepoznao” ono iz gornjeg citata. E alal mu vera za prepoznavanje.

I poslednje, ali ne najmanje važno: “plaćene da testiraju proizvod”. Meni je taj mail ličio na sve osim na to da treba da budem plaćena. Pisalo je da će, citiram: “biti obezbeđena finansijska kompenzacija za vaše uloženo vreme”. (Treba li da pomenem pravopisne greške u pomenutom mailu?) E ako to znači da sam plaćena da testiram proizvod, onda ja mnogo loše govorim Srpski. Za moj pojam ovo je reklama. Neko je od mene tražio da reklamiram, a da pritom ne plati reklamu, nego da finansijski kompenzuje moje utrošeno vreme.

Važno je nazvati stvari pravim imenom.

Posted on 9 Comments

Vreme je…

… za promene.

Za početak izgled. Nije ni to još skroz gotovo, biće još podešavanja.
Sledi i mala promena i reorganizacija sadržaja.

Stay tuned…

Posted on 18 Comments

BlogOpen 2008 treći put, Bor ovaj put

Priznajte da ste mislili da neću nikad ni napisati izveštajčić!
Garantovano sam poslednja, al k’o da je to važno. Drugi pre mene su to ovako opisali.

Polazak pročitajte kod Dejana, možete da mu verujete. Stižemo u Dom kulture, prvo poznato lice koje nas sreće na ulazu je Deda. Izvrstan domaćin, kako će se još nekoliko puta pokazati. Polako pristižu učesnici, prepoznajem mnoge sa prošlogodišenjeg BlogOpena, tu su Suske, koja sve konce drži u svojim rukama, RainDog, Gagica

Sekcije prvog dana su mi bile najinteresantnije, prema sadržaju na papiru. Danima unapred sam smarala Raina oko money making-a, uveravao me je da su nemci izvrsni, i prepričavao dogodovštine sa večeri uoči BlogOpen-a. A ja sam se tu razočarala, iz dva razloga. Prvi razlog je bio totalna bajka uzimajući u obzir naše uslove uskog web prostora, a sigurna sam da su mogli da priču malo prilagode, izgledalo je kao da su došli da i ovde ispričaju nešto što redom svima pričaju. Druga stvar koja mi nije prijala bio previše casual pristup, casual skoro do granica nepristojnog. Ne kažem da je bilo loše, samo da sam ja očekivala više. Pih, zakeralo na delu…

Sledeća sekcija, o Social networking, predavač Mr Alphonso. Lepo se izreklamirao, vrlo naučen stil nastupa, divan razumljivi British English, i onda opet skoro pa nepristojno “preskakanje” kolega iz Nemačke. Predlog za sledeći BlogOpen, o social networking, verujem da bismo vrlo rado čuli Eniac-a (Some important title ;))
Poslednja blog sekcija prvog dana, Dejanova radionica WP za početnike. Par dana pre BlogOpena, opet ja sa Rainom par reči, izrazim malu dozu sumnje, šta će nama uopšte tamo bilo kakva priča za početnike, kad će prisutni biti oni koji se bar po malo razumeju u WP. Zakeralo a priori. E ovo me skroz oduševilo. Uopšte nije bio za one početne početnike, nego baš lepo, kao po meri. Naučila sam važne tri stvari, za mene velike tri stvari: da koristim open source softver, kad da upgrade-ujem WP, da sredim kategorije (ova sva tri domaća zadatka me još čekaju, fali mi jedno 5-6 sati u danu…). Hvala ti Dejane na znanju, i na tome što ga deliš okolo. Ostalo zakeralo u safe mode-u ;).

Onda večera. Dobra klopa, prijatno, zabavno društvo, zanimljivi razgovori. Malo preglasne muzike i zadimljenog vazduha, i ja ostah (kao i još neki) bez dobrog glasa. Ma šta ima veze. Drago mi je da je Marko uspeo da dođe, baš mi je drago da sam i njega upoznala, jedino mi je žao što Joakim nije uspeo, njega bih baš rado iz virtuelnih prebacila u RL prijatelje… Joe, ajd u ove krajeve, vodim te na kafu.

Sutradan ujutru, uz doručak pod svećama, prvu kafu pijem sa Waltom. Manji problemi sa autom, al tu stiže Deda u pomoć, pa stižemo kad treba tamo gde treba. Teme drugog dana daleko su mi manje interesantne. No, pokazalo se, makar kad su prvi segmenti u pitanju, da nisam bila u pravu. Posebno mi se dopala radionica Baneta Kišobrana, bacila mi potpuno novo svetlo na proces pisanja. Nisam to uopšte tako zamišljala, razmena mišljenja mi je bila veoma zanimljiva.

Naredni segment, škola web novinarstva, najavljani predavači nisu došli, ono što smo videli bila je reklama za njihovu konkretnu školu. Onog momenta kad se predavač predstavio rekavši da održava sajt jedne beogradske opštine, i da vodi blog jedne stranke (pa kao neće da nam kaže koje) bilo mi je jasno da tu više nemam šta da tražim.

Poslednju sekciju propuštam, i sa najvećim zadovoljstvom sa letačima Flyjem i Mazom (i još jednim malim momkom koji me je kupio) odlazim u ekskluzivnu posetu Lazarevoj pećini u Zlotu. Ljudi moji kakva lepota… I još veća šteta što to stoji tako daleko od očiju javnosti.

Po povratku, malo vožnje tamo-vamo (ma ja volim da se vozim…) i ručak. I tu opet oduševljenje, kolenica. Kaže mi Suske, da je to Dedin meni. E pa Deda, još jednom si me oduševio.

Posle ručka Marko, Dejan i ja vratismo se kućama.

Reći ću još samo, da mi je neizmerno drago da me je Fly nagovorio da pitam koga treba i šta treba, da sam uspela da dođem, da se moje organizacije nisu izjalovile, i da sam se baš lepo provela. Vidimo se sigurna sam dogodine.

Neke fotografije pogledajte kod Borskog.
A ovu što stavljam, maznuh je od Flyja, neće se on naljutiti… Hvala ti.

BlogOpen 2008

Posted on 13 Comments

BlogOpen weekend

Ujutru, Vanja ide na svoj prvi vikend kod tate.

Ujutru, ja idem na svoj treći BlogOpen. Vidimo se sutra u Boru. Prošle godine u Novom Sadu bilo je ovako.

Dodatak:

Svratite ovde u subotu između 11.00 i 19 i 30 i u nedelju između 10.00 i 14.00.
Ako ne bude nepredviđenih problema, gledajte i slušajte predavanja uživo.

Posted on 11 Comments

(Ne)poslovnost, (ne)vaspitanje ili nešto treće?

Pre neki dan čitam tekst kod Varagića i ne padne mi na pamet da odem da to pogledam. Verujem mu na reč.

Jutros, slučajno, neko je tražio informaciju za koju znam da je na tom sajtu postojala, i silno se iznenadim.

Priča ide ovako:

Neko vam jednom predloži razmenu banera.
I vi pristanete, i uz par mailova se dogovorite. Baneri uzajamno izmenjeni, ja tebi-ti meni.
Pritom, nije u pitanju neki lični sajt ili blog, nego firma (sad slobodno mogu da kažem “kao”na glasu), izdavačka kuća.

Nakon nekog vremena (podužeg) shvatite da Vašeg banera tamo više nema, da Vas niko nije obavestio, a da kod Vas njihovog, naravno, ima i dalje.

Da li se tako posluje u Srbiji? Izvin’te, ono pre smo se šalili.
Ko je koga tu kupio, uopšte me ne interesuje.

Ako ste promenili uslove reklamiranja, zar ne mislite da je red da o tome obavestite one koje ste ranije reklamirali. Možda neće pristati na promenu uslova, ali, obavestite ih.

A evo, da vidite da je banera bilo, hvala Eniac-u na tip-u.stari sajt yumama.com na webarchive.org

Posted on 8 Comments

Back on track

Možda mi je ovo poklon za rođendan? Ko će ga znati.

Uglavnom, volela sam vreme provedeno tamo, i baš mi je nedostajalo.

Nedostajalo mi je blog-related mesto za razmenu mišljenja. Blog kao centralna tema, pa usput još o ovome i onome. Igrice.

I bloger je društveno biće. Ovako kad sam solo, nemam interakciju koju sam nekad imala.

Kad se ugasilo svetlo, kad je neko napravio kuršlus (sad da zovem Joe-a upomoć) ugasilo se društvo. Ustvari, ugasilo se mesto na kom se druuštvo skupljalo. Odosmo, kud koji.

I onda, juče, sedimo na real kafici nas četiri ex 381 blogera, i u onako potpuno opuštenoj atmosferi, pomenusmo neke. Ako ste štucali, sad znate šta je bilo, a ako niste, vas nismo pominjali.

Jedan koga jesmo pomenuli, objavio je jutros, posle dosta vremena post. Da li je to znak? Moguće.

I tako, sad je back on track. Moje malo mesto za skupljanje pozitivne energije, mesto na koje sam se sklonila kad su neke moje bure počele, mesto sa kog sam crpela snagu, mesto na kom sam nalazila pomoć.

Hvala nekom ko se usudio da proba da vrati stvari na svoje. Ko je neko, neću vam reći. Hvala ti, neko, na divnom poklonu.