Poziv na predstavu: Sva deca su ista!

Ako ste sutra u Novom Sadu, ne propustite ovo:

Dođite na forum teatar predstavu “Sva deca su ista!” koja se bavi jednim od izazova na koji mogu naići deca sa intelektualnim invaliditetom u procesu inkluzije u sistem redovnog školovanja, i pokušajte da zajedno sa nama rešite problem.
Naši glumci-volonteri su sa velikom pažnjom proteklih dana pripremali ovu predstavu sa ciljem da ukažu na to da smo svi ravnopravni i da, mada postoje prepreke u ostvarivanju te ravnopravnosti, one nisu nepremostive. Na našoj predstavi vi ćete prestati da budete posmatrači iz publike i postati aktivni učesnici promena koje su neophodne.

Predstava počinje 25.11. (četvrtak), u 18h u prostorijama Fakulteta za Evropske pravno-političke studije (Narodnog fronta 53, Novi Sad). Ulaz je slobodan.

Ova predstava je deo projekta “Akademija omladinskog rada” koji realizuje Omladinska Nevladina Organizacija uz podršku Ministarstva omladine i sporta. Akciju je podržao Fakultet za evropske pravno-političke studije.

Hvala Drvcetu za ovu najavu.

Pretraživali ste:

    pedagoski profil primer u vrticu (12)

Kako žive deca sa smetnjama u razvoju u Srbiji?

Jutros, na Radio Beogradu 1, emitovana je emisija Magazin sa temom uključivanja u društvo dece sa smetnjama u razvoju.

Zaista odlična emisija, preporučujem da poslušate. To možete uraditi na sajtu RTS-a, ili ovde (dole u playeru sa e-snips sajta, samo kliknite na play dugmence).

Kako žive deca sa smetnjama u razvoju u Srbiji? Koliko ih je? Zašto ih često nazivaju „nevidljivom decom“?

Zašto ih je samo 15% uključeno u neki od oblika sistema obrazovanja? Koja vrsta podrške je najpotrebnija njima i njihovim porodicama? Koliko smo spremni da ih prihvatimo? Na kom nivou je naša svest o potrebi uključenosti dece sa smetnjama u razvoju u društvo? Gde smo zakazali?

Današnju temu i pitanja Magazina o socijalnoj inkluziji dece sa smetnjama u razvoju, pokrećemo u okviru kampanje „Rastimo zajedno”, koju vode Radio-Televizija Srbije, Unicef i Ministarstvo rada i socijalne politike.

Urednik i voditelj Tanja Zeljković

izvor Magazin

Powered by eSnips.com

Pretraživali ste:

    tudja nega i pomoc potrebna dokumentacija (20), tudja nega i pomoc za oktobar 2012 (20)

Vrtić na TV-u

U ponedeljak 22.11. u naš vrtić dolazi ekipa RTS da snima neki prilog, o inkluziji, kako su me u vrtiću informisali. Trebalo bi da prilog bude te večeri u drugom dnevniku. Gledamo se.

Sad pretražujući po sajtu RTS, naiđoh i na ovu radio emisiju, o istoji temi, koja će biti emitovana istog dana: Magazin.

Pretraživali ste:

    primer uradjenog iop (84)

Za decu sa smetnjama u razvoju i njihove porodice

Za sad je to vest, svi mediji o tome javljaju.

Delegacija Evropske unije u Srbiji raspisala je konkurs za podršku razvoja usluga u zajednici za decu sa smetnjama u razvoju i njihove porodice, čija je vrednost tri miliona evra.

kaže RTS

O tome javljaju i Politika, B92, Studio B, Kurir

Hajde da vidimo koje će usluge država prepoznati kao prioritet, i šta će uspeti da se uradi sa ovim novcem.

RTV saznaje da u Srbiji dnevne boravke u 45 opština koje ih imaju, koristi svega 1114 dece, od oko 45000 koliko je procenjeno da i Srbiji ima dece sa smetnjama u razvoju. A gde su ostali?

Rastimo zajedno

Zajednička kampanja “Rastimo zajedno” koju su pokrenuli Ministarstvo rada i socijalne politike, Unicef i RTS, trebalo bi da podigne svest javnosti o pravima dece sa invaliditetom i da podrži biološke i hraniteljske porodice da tu decu izvedu na pravi put.

Aleksinac je jedna od retkih sredina u kojima hraniteljske porodice udomljuju decu sa smetnjama u razvoju.

ceo tekst pročitajte, i video prilog pogledajte na sajtu RTS.

Naš novi prijatelj

Još malo o inkluziji. Napisah u nekom komentaru na post o uvođenju inkluzije u škole da ona nije pravo mesto za početak uvođenja inkluzije, to treba raditi na ranijem uzrastu.

Naš novi prijatelj naziv je akcije kojom će se u beogradskim vrtićima promovisati inkluzija dece sa smetnjama u razvoju u redovne vrtićke grupe. Sjajna akcija, još boljeg naziva. Nadam se da se akcija neće završiti samo na beogradskim predškolskim ustanovama.

U predškolskim ustanovama počeo da se primenjuje projekat “Naš novi prijatelj”, čiji je cilj podrška deci s posebnim potrebama u procesu inkluzije u društvo.

“Naš novi prijatelj”, serija slikovnica i zanimljivih priča, je projekat grupe “Pomoć porodici” i Ambasade Finske.

Tim stručnjaka koji radi na projektu “Naš novi prijatelj” pokrenuo je i edukaciju vaspitača i roditelja po predškolskim ustanovama, jer kako kažu, bitno je da u procesu inkluzije učestvuju svi, posebno u godini kada je ovo pitanje i zakonski regulisano.

Kroz priču o dečaku Stefanu, koji ne čuje i posmatra svoje vršnjake kako se igraju u parku, a potom uspeva da ih izvuče iz neprijatne situacije i postanje njihov drug, dečaci i devojčice iz vrtića „Petar Pan“ u Batajnici uče kako da prihvate drugare koji su malo drugačiji od njih.

Tim stručnjaka koji radi na projektu “Naš novi prijatelj” pokrenuo je i edukaciju vaspitača i roditelja po predškolskim ustanovama, jer kako kažu, bitno je da u procesu inkluzije učestvuju svi, posebno u godini kada je ovo pitanje i zakonski regulisano.

Ceo tekst i video prilog pogledajte na sajtu B92.

Dom za decu i lica ometena u razvoju

Nisam uspela ni iz desetog puta da ovaj tekst pročitam do kraja… od suza…

Probajte sami.

Lako mentalno ometena deca doživotno zatvorena

Stamnica – „Ko ne razume dečju dušu neka ne ulazi u ovaj dom”, piše na ulazu u Dom za decu i lica ometena u razvoju „Dr Nikola Šumenković”, koji se nalazi u Stamnici kod Petrovca na Mlavi, daleko od interesovanja njihovih roditelja i socijalne sredine. Za više od 400 osoba kojima je priroda „iskosila” oči ovo je prva i poslednja životna adresa, jer iskustvo zaposlenih govori da se „stanari” doma gotovo nikada ne vraćaju porodici, a neki od roditelja ove dece nisu ih nikada ni videli. Naime, nije redak slučaj da lekari nakon rođenja deteta s teškim telesnim hendikepom roditelje savetuju da izbegavaju susret s njim i odmah ga daju u dom „da se ne bi vezali za njega” i tako „otežali rastanak”.

Ipak, ohrabruje podatak da je troje mališana u toku prethodne godine udomljeno u hraniteljskim porodicama, pre svega zahvaljujući intenzivnoj medijskoj kampanji Ministarstva rada i socijalne politike, koje nastoji da objasni javnosti da deca s posebnim potrebama imaju iste potrebe za ljubavlju i domom kao i sva druga deca. Lepe želje su jedno, a realnost koja govori o malom procentu dece koja se vraćaju u svoje ili odlaze u hraniteljske porodice – nešto sasvim drugo.

– Ovaj dom je životna adresa za teže i teško ometenu decu i mališane sa telesnim hendikepom, a u našu ustanovu dolaze deca iz cele Srbije.

Donedavno je prilikom primanja dece u ustanovu u njihovim dosijeima stajala odrednica „trajni smeštaj”, sada je ta zakonska formulacija promenjena i dom bi trebalo da bude privremena adresa za njegove korisnike. Jedan od zadataka naše ustanove jeste da pronađe rođake ove dece, ali to ide veoma teško. Mališani koji u ranom detinjstvu dođu u ovaj dom, ovde najčešće odrastu i dočekaju starost – kaže Slađana Đurić, direktorka Doma za decu i lica ometena u razvoju „Dr Nikola Šumenković“.

Po njenim rečima, obaveza doma je da organizuje srodničke susrete između roditelja i dece.

– Ne zna se kome oni teže padaju: da li su tužnija ona deca kojoj roditelji nisu došli, mališani koji sa suzama ispraćaju roditelje kući ili radnici ovog doma koji posmatraju taj prizor – govori direktorka socijalne ustanove sa 412 stanara, među kojima je osamdesetak mališana.

Iako je smeštajni kapacitet ovog doma – 450 korisnika, od 2008. godine je zabranjen prijem novih stanara, jer Ministarstvo rada i socijalne politike želi da poboljša uslove života. Zbog toga se u neposrednom komšiluku ove ustanove grade nove zgrade čije radove finansira pomenuto ministarstvo.

Iako svakodnevno gleda mališane sa smetnjama u razvoju i iz sveg srca želi da ih njihova prirodna porodica prihvati nazad, Slađana Đurić kaže da kao profesionalac ne može da osuđuje roditelje koji su ostavili svoje mališane. Za podizanje ove dece, osim ogromne ljubavi, po njenim rečima, potrebna je i velika pažnja i podrška stručnjaka.

– U većim mestima u Srbiji postoje specijalni vrtići, škole i dnevni boravak za smeštaj ove dece. Ali, zamislite roditelja koji živi u malom mestu u kojem ne postoje ustanove za brigu o deci ometenoj u razvoju. Ovi mališani traže pažnju 24 časa dnevno, a mnogi od njih izgledaju i ponašaju se kao bebe i kada napune 30 i 40 godina. Da li mislite da će bilo koji šef imati razumevanje za roditelje ove dece da godinama odsustvuju s posla na svaka dva-tri sata jer moraju da prepoviju i nahrane dete? S druge strane, ne možete izgraditi ove objekte u svakom gradu naše zemlje preko noći… Za neke promene potrebno je više vremena, a najduže traje promena svesti društva koje mora da prihvati činjenicu da su ova deca njegov sastavni deo i ne smeju biti izolovana u ustanove – kaže Slađana Đurić.

Ceo tekst pročitajte ovde, izvor Politika.

Pretraživali ste:

    dom za decu ometenu u razvoju (19), stamnica dom (19), stamnica petrovac na mlavi (18), ustanove za decu ometenu u razvoju (16), dom za decu sa posebnim potrebama (15)