Posted on 2 Comments

Višnje

višnjeSveti Sava je školska Slava. E pa slavi se i u vrtićima. Dečica su pripremala priredbu.

Deo iz teksta priredbe koji dete izgovara glasi:
“da se moli Višnjem Bogu”.
Jedan predškolac ovo komentariše:
– A šta je Višnji Bog? Je l’ on daje višnje?

Ja sam potpuno fascinirana kako njihovi mali mozgovi fantastično funkcionišu. Za nekog ko ne zna pravo značenje reči, ovo je potpuno fenomenalno. Mene je kupio za ceo život.

A vaspitači koji su smišljali šta će u predstavi biti bi trebalo da su pedagozi, zar ne? E pa ovog puta to zaista nisu bili. Predstava je bila sa veoma teškim tekstom, ni blizu prilagođena uzrastu dece koji je izvode. A opet, sa druge strane, dečica su sjajno naučila tekst, verovatno bez razumevanja, kako pokazuje i ovaj dečji komentar.

Dobila sam naknadno deo teksta, pa sami procenite…

На Светога Саву

Малено сам ђаче, малено ми знање:
тек сам упознала буквар и читање,
али већ знам и ја за Светога Саву
и разумем лепо данашњу прославу.
Свети Сава беше син краљевске крви;
велики учитељ, просветитељ први;
он је отварао прве цркве, школе
и учио Србе да се Богу моле.
Зато цело Српство данас славу слави
и с љубављу кличе Светитељу Сави,
па му и ја кличем, иако сам мала:
“Светитељу Саво, слава ти и хвала!”

Војислав  Илић
Свети Сава

Над атонским храмом, још у давно време,
подиже се бура усред ноћи неме.
И док мрачним крилом за небо се хвата,
неко живо лупну у храстова врата. –
Игуман се диже. На уласку самом
стајало је момче, увијено тамом.
У његовој руци, што је горе диже,
с упаљена луча рујни пламен лиже.
Дим се вије, мота – и котури јуре
у капију тврду и зидине суре.
Ко је ово момче? који јад га слама?
и шта тражи ноћас од Божијег храма?
Црн, себарски плашт му млада плећа краси,
по коме су пале сребрнасте власи.
А по витком стасу што га дичи тако,
тврдом се је ликом опасао јако.
И он смерно стоји. О његову врату
само крст трепери у сувоме злату.
То бејаше Растко. Син Немањин то је,
што је царске дворе оставио своје –
Јер га љубав гони, јер га жеља слама,
да постане слугом Божијега храма.
Црн себарски плашт му млада плећа краси,
по коме су пале сребрнасте власи.
И над лепом главом, у дубини мрака,
сјајан колут сија од најлепшег зрака.

Жеља Светог Саве

Двадесетог овог века
Свети Сава на нас чека.
Са висине он нас гледа,
Где брат брату мира не да,
Па се моли Вишњем Богу
Да нам даде љубав, слогу.
Он позива браћу милу
Да чувају српско славље
И да држе православље.
Да се српски језик шири,
Да се брат са братом мири,
Да се слави српска слава
То нам жели Свети Сава.

ЗАВЕТ

На дан овај Светог Саве
кад га Срби свуда славе,
да Господу завет дамо,
да Му тврдо обећамо:

„Ићи ћемо путем славе –
старим путем Светог Саве,
живећемо ми у слози!
О Господе, ти помози!“

photo by dr_knox

Specijalan pozdrav pametnom predškolcu.

Posted on 11 Comments

Ustupite mesto starijima

ovde ja sedimU holu kod čiviluka za presvlačenje su tri klupice i jedna tapacirana stolica. Vanja voli da sedi na ovoj stolici, jer su joj klupice niske.

Juče popodne, nekako u isto vreme, četvoro klinaca ide kući. Vanja trči tamo-vamo dok ja razgovaram sa defektologom (nova divna devojčica). Konačno je savatam da se preobuje.

Na toj stolici sedi njena drugarica, manja devojčica, ima oko 3 godine. Vanja bi takođe tu da sedne, meni izgleda kao da bi da sedne zajedno sa njom, ali ubrzo shvatam da joj zapravo “traži” da ustane. Devojčica ustaje, sa osmehom, i odlazi da sedne na klupicu. Ja u čudu, potpunom, ovo nisam ranije videla. Al se svi slatko ismejasmo.

Zna se ko je stariji, i ko gde treba da sedi. To se uči od malena, je l’ da?

Posted on Leave a comment

Sneg

Ovih dana snega ima napolju, po malo.

Juče, spremamo se kući iz vrtića. Skakutanje po holu, razgledanje fotografija se ne zaboravlja. A onda, primeti na krovu kućice belo. Sneg. Penje se na prste, pokušava da dohvati. Uspeva joj. Pipa. Pa je u čudu, povuče malo one vatice koja izigrava sneg, pruža mi ruku uz negodovanje.

Ovo bre nije sneg, šta je ovo!

(ove ste slike već videli, al’ šta mari!)


Posted on 2 Comments

Pozorište

Dolazim po Vanju danas, negde oko 4, vidim neka gužva ispred vrata, ljudi se skupili. Pozvonim na interfon, kao i obično, kad mi javljaju, da je Vanja dole, na pozorišnoj predstavi u sali. Sala ima prozore na celom jednom zidu, skapiram da roditelji spolja, kroz taj prozor gledaju klince. Pridružih im se.

Nisam naravno imala sa sobom fotoaparat, ali mobilni je tu, da bar malo steknete utisak.

Pozorište gostuje u vrtiću Pozorište gostuje u vrtiću

Vanja je, kažu, uživala.

Posted on 2 Comments

Vrtić na TV-u

U ponedeljak 22.11. u naš vrtić dolazi ekipa RTS da snima neki prilog, o inkluziji, kako su me u vrtiću informisali. Trebalo bi da prilog bude te večeri u drugom dnevniku. Gledamo se.

Sad pretražujući po sajtu RTS, naiđoh i na ovu radio emisiju, o istoji temi, koja će biti emitovana istog dana: Magazin.

Posted on 2 Comments

Voće

Pohvalila L. danas Vanju da razlikuje svo voće: jabuke, kruške, šljive, banane, grožđe…

Ih, kao da mi to nismo znali. Razlikuje i mandarine i pomorandže, kažem ja, kad joj kažem “donesi dve mandarine iz kuhinje” nikad neće doneti pomorandžu ili neko drugo voće.

A voli i da jede voće, jabuka je ipak omiljena.

Posted on 9 Comments

Upitnik

Odgovaram na neki upitnik o socijalnom statusu porodice i dostupnosti podrške porodici, koji je u vrtić stigao sa Fakulteta za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju.

Malo je… pa… čudan. Neke stvari se podrazumevaju (pitanja su takva kao da se to podrazumeva), a ne bi trebalo. Pola pitanja je praktično neprimenjivo za tzv. jednoroditeljske porodice.

Posted on 8 Comments

Da ti pokažem

Dolazim po Vanju danas u vrtić, ona otvara čuvena zelena vrata, i stavlja kažiprst u usta, hoće nešto da mi pokaže. Ja sam ovih dana bila bolesna, kijavica, grlo, ništa strašno, ali malo mi je malo frka da i ona ne zaradi. Pomislim da mi ne pokazuje da je grlo boli, kad pokazuje na usta. Razgovaram sa defektologom o tome šta su danas radili, kaže da je zaspala malkice, meni se već tu pali red alert…

Vanja je u međuvremenu odskakutala po holu, otišla da po dvestoti put pogleda fotografije na oglasnoj tabli. Kažem joj da ide da sedne da se obujemo, ona dalje skakuće okolo. Pitam je šta je u ustima, ona ponovo stavlja kažiprst u usta, ali onako duboko, kao da bi jezik da mi pokaže. Uhvatim je, otvorim joj usta (pošto drugačije ne može) i shvatim da nije grlo, nego zub. I druga gornja dvojka samo što nije ispala, malkice se i krv vidi.

Kasnije mi ne dozvoljava više ni da pogledam, a kamo li da probam da ga izvadim. Na kupanju shvatim, da zubića nema, ispao je, progutan verovatno.